Kada bend izdaje albume svakih 6 godina, jednostavno nemaju pravo na pogrešku - izdaju li loš album, propali su. Kawasaki 3p je, na svu sreću, ponovno uspio izbjeći takvu sudbinu. Objavili su, naime, odličan album Goli zbog pasa koji je u vrlo kratkom roku vrhunski prihvaćen od strane kako publike, tako i kritike. Praizvedba ovog remek-djela (možda pretjerujem, ali zbilja je izvrstan) upriličena je bila ovoga četvrtka u malom pogonu Tvornice Kulture. Radilo se o prilično ekskluzivnom koncertu, samo za "najvjernije" fanove, pošto je karta, uz koju se na poklon dobio i primjerak albuma, koštala 100 kuna. I u prodaju ih je bilo pušteno svega 200, iako znamo da k3p može napuniti i pet puta veći prostor. Uzmemo li u obzir da će ovaj bend za svega mjesec dana održati koncert u velikom pogonu iste te Tvornice Kulture, stvara se dojam da je ovaj gig bio zamišljen otprilike kao nekakva generalna proba pred novinarima, fotografima i prijateljima. Pošto je od giga sad već prošlo par dana, nakupilo se u međuvremenu po internetovlju dosta izvještaja s istog. Svi su, na moje iznenađenje, prekrcani superlativima kao da se radilo o koncertu godine. Neka se nitko ne naljuti (ma u biti, nek' se ljuti tko god hoće), ali ja ne znam na kojem su koncertu svi ti ljudi bili. To jest, nikako mi nije jasno zašto bi se izvještaj morao svesti na konformizam i masovno ignoriranje manjkavosti i slabosti kojih je ovaj nastup bio pun. I svi su ih osjetili, čuli i vidjeli, sasvim sam siguran. Držim da se, pogotovo imajući u vidu da im je ovo bio prvi put da izvode većinu tih pjesama, ni bendu ne radi usluga ako ih se nakon onakve svirke tapša po ramenima i hvali na sva usta. Jer, nisu to zaslužili, nikako. Neka odmah uđe u zapisnik da ovo ne govorim kao hejter nego kao okorjeli fan Kawasaki 3p-a koji je u posljednjih 7-8 godina bio na valjda 15 njihovih svirki i kao čovjek koji je novi album izripitao do razine da mi susjedi znaju redoslijed pjesama napamet a učinilo mi se i da mi je mačka nekidan pjevušila Kristin dok je mislila da je sama doma. Uzimam si, dakle, kao takav, za pravo konstatirati da u četvrtak par stvari nije štimalo. Idemo redom. S tehničke strane, vokali se nisu dovoljno dobro čuli, naročito Demirelov. To je nešto što se tijekom nastupa da popraviti ali taj je lik (za neupućene, drugi vokalist i trubač) ovom prilikom bio prilično odsutan i naočigled smoren, kao da ga se sve to skupa i ne tiče previše. Pa je tako u više navrata naprosto preskakao svoje pjevačke dionice u nadi da će ga publika izvući zbornim pjevanjem. E, ovaj dio mi je najmanje jasan - dakle svi pišu da je publika naučila tekstove i pjevala ih zajedno s bendom. Eto, ja tvrdim da to nije istina. Možda sam potpuno pošandrcao, ali koliko se ja sjećam (a sjećam se dobro) od singalonga nije bilo ni s. Kao ni d od divljanja i č od čaganja. A i od pljeskanja je bilo otprilike plj. Lijepo je vidjeti da četrdesetpetogodišnjaci (a takvih je bilo velika velika većina, gotovo svi, što je prilično nevjerojatno za jedan namjerno tupavi punk bend) i dalje dolaze na svirke, bez daljnjeg. Ali kad se ukopa u mjestu i tako kljuca sa snenim smješkom i teško mu je podići ruke na pljesak ili uzviknuti da hoće još, onda se čovjek zapita kog je vraga ta osoba uopće dala 100 kuna za kartu i ne bi li bilo pametnije da je te novce investirao na odlazak u kino. Dakle, publika - užas. Nezainteresirana do bola i statična poput stupova. U biti, možda ja ne kužim shemu, pa ipak je ovo bila jedna ekskluzivna promocija - ljudi su vjerojatno zvali Tvornicu danima unaprijed da rezerviraju stolove. Kako je istina uvijek negdje na pola puta, tako se i ovdje ne može krivica svaliti samo na publiku. Ni bend nije uspio u namjeri da to iz promocije pretvori u koncert. Poznati šašavci i zajebanti, ovoga su puta u komunikaciji s ekipom bili vidno indisponirani i suzdržani. Sve se svodilo na mjestimične zahvale i "Jel' vam dobro?" upite koji bi uspjeli izvući mlaki aplauz. Ako je bilo onih koji ih gledaju prvi put, oni su možda i mogli otići kući zadovoljni bendovim performansom. Ali kad se prisjetim svih kaotičnih nastupa u kojima je znalo u šutki biti više ljudi nego što ih je taj dan bilo u cijeloj dvorani, količina energije koju su nam darovali u četvrtak mi u ustima ostavlja gorak okus da se radilo o odrađivanju ugovorne obaveze. Krucijalni dokaz u prilog toj teoriji je činjenica da je cijeli nastup trajao tek nešto više od sat vremena. Što je jako malo, pogotovo ako uzmemo u obzir cijenu ulaznice. Opet, tu smo si dijelom sami krivi jer ih nismo zvali na bis. Kako može konsenzus biti da je gig bio odličan ako publika nije zvala bend na bis, meni to nije jasno. Što se tiče setliste, odsvirali su prvo cijeli novi album i zvučalo je tak-tak. Lako je prašiti Antoniju petnaest godina - siguran sam da su i oni, koliki god bili veterani, s jednom dozom uzbuđenja, da ne kažem treme, iščekivali kako će ekipa reagirati na te nove stvari. I kad su vidjeli da je reakcija takva kakva je, upali su u neko tugaljivo letargično raspoloženje (čak smo čuli i isprike u stilu "Jebiga, ovo nam je prvi put, nije lako.") iz kojeg smo se svi skupa izvukli tek tamo negdje na prastarom hitu Sjekirom u glavu i fenomenalnoj Šatro u kojoj ulogu pjevača preuzima trubač Pavlica o kojem bi valjalo snimiti film, ako ni zbog čeg drugog onda zbog činjenice da u posljednjih petnaet godina nije ostario ni dana. Promotivni dio je završen s Loš, zao a onda su udarili po kolopletu pjesama s albuma Idu Bugari (njih pet) i nakratko se dotaknuli prvog izdanja pjesmom Snifa san glu. I to je bilo to. Gledao sam cijelo vrijeme na set listu iskreno se nadajući da je ispisana s obje strane i da će nakon Snifanja jednostavno okrenuti papir, ali ne. To je bilo to. Eto, ovo je moje viđenje promocije novog albuma Kawasaki 3p-a. Iskreno mi je žao što je ono baš takvo, najradije bih da sam se mogao pridružiti circlejerku i posuti ih lovorikama. Vi mi možete vjerovati, a i ne morate. Držim, doduše, da su mane koje sam spomenuo (loše ozvučeni vokali, trula publika i sramotno prekratak gig) jednostavno činjenične, neosporne. Ali, isto tako držim da će one za mjesec dana u velikom pogonu netragom nestati i da ćemo tada svjedočiti pravom K3p tulumu u kojem će nas rasplesati kao što to znaju i dostojno prezentirati novi materijal. Prvi mačići se u vodu bacaju, Goli zbog pasa je odličan album koji će neminovno ubrzo zasjati u punom sjaju i uživo.

ujak stanley // 22/02/2015

> vidi sve fotke // see all photos