Ovo je trebala biti jedna lagana folk noć kao stvorena za zagrijavanje pred nadolazeću blagdansku sezonu. Tako je i počelo.

Naime, Matija Habijanec iliti The Marshmallow Notebooks je započeo nastup potpuno sam sa gitarom na pozornici. Taman kad sam se počeo pribojavati da će takav biti cijeli nastup, pridružio mu se ostatak benda kojeg su sačinjavali bubnjar, basist i svirač na raznim puhačkim instrumentima. Odsvirali su set uhu ugodnog folk-rocka bez nekakvih prevelikih uzbuđenja, ali u takvoj vrsti glazbe nisu ni potrebna neka prevelika dizanja i spuštanja već samo umirujuća jednoličnost. Što se toga tiče, bend je uspio u potpunosti i nije ni čudo što je okupio toliko poklonika.

Laura Stevenson je simpatična kantautorica iz New York-a čiji se muzički počeci nalaze u punk kolektivu Bomb the Music Industry! Dio tog nasljeđa je zadržala i u živim nastupima. Iako bi se njezin studijski opus moglo svrstati u nekakav folk-pop, na pozornici je to čisti alternativni rock sa agresivnim gitarama (doduše takvo nešto se moglo naslutiti iz zvuka njenog posljednjeg albuma The Wheel iz 2013.g. koji je nešto žešće odsviran, ali daleko od toga kako su pjesme izvedene na pozornici). Ono što je ostalo isto je njen prekrasni ekspresivni vokal nalik na Neko Case i emotivna izvedba. Obično se dio kvalitete vokala izgubi uživo, ali ovdje to nije bio slučaj. Dovoljan dokaz tome je kratki set bez benda samo uz gitaru koji je publika popratila u potpunoj tišini. Usprkos tužnoj naravi pjesama, Laura je bila dobro raspoložena, stalno je bila nasmiješena, između pjesama je pričala anegdote sa turneje, uglavnom stvorila je dobru atmosferu. Najbolji dojam su ostavile dramatična Telluride, zatim Renee u kojoj je harmonikaš najviše došao do izražaja i koja zvuči kao Arcade Fire koji pokušavaju snimiti božićnu pjesmu, Triangle i Eleonora sa mračnom post-punk atmosferom te vesele Runner i Sink, Swim koje su malo raplesale publiku. Očekivano, set se većinom sastojao od pjesama sa već spomenutog najnovijeg albuma The Wheel dok su se od starijih najviše istakle monumentalna The Wait i tužne 8.08 i Master of Art. Treba pohvaliti i prateći bend Cans čija čvrsta svirka je dobrim djelom zaslužna za odličan dojam koncerta. Malo je šteta što se harmonika nije jače čula, ali to je stvarno nebitno u odnosu na kompletan zvuk.

Publike se čak dosta i skupilo, oko stotinjak, obično na ovakve događaje dođe najviše pedesetak ljudi. Sve u svemu, jedan od onih nastupa nakon kojih se osjećaš bolje, pravi početak blagdanske sezone.

tomislav // 23/12/2014