home > koncert > Punk fešta @ Grey Room, Zagreb, 12-13/12/2014

kontakt | search |

Punk fešta @ Grey Room, Zagreb, 12-13/12/2014

Ima cijeli jedan splet različitih čimbenika koji koncertima u Sivoj Sobi daju posebnu draž i čine ih zanimljivima. Prije svega - rijetki su. Za razliku od kolega iz prizemlja koji u Attacku bez prestanka organiziraju kojekakve evente (usput budi rečeno, vratite nam Chakka's Room, please!), Grey Room živne svega svakih nekoliko tjedana, taman dovoljno da nam usfali njegova neosvijetljenost i skučenost - ujedno poznate i kao drugi i treći čimbenik. No, najveću ulogu u stvaranju posebne, familijarno-prijateljske atmosfere igra činjenica da u toj sobici nema pozornice. To je, po mom mišljenju, optimalno okruženje za ovakve (prije svega punk) koncerte u kojima vrhunsko ozvučenje, osvijetljenje i slični faktori ne igraju tako bitnu ulogu, jer se automatski uklanjaju mogućnosti stvaranja nepoželjnog "brisanog prostora" između izvođača i pubilke koji se onda zna manifestirati u suzdržanosti posjetitelja i tremi bendova. Ovako, svi znojimo isti znoj, ločemo iste pive i feštamo istu punk feštu. Ovoga puta u megalomanskom dvodnevnom ruhu.
[ gajba ]

gajba   © anamarija begić

Zadatak da prerežu vrpcu pripala je mlađahnim momcima iz zagrebačkog hc punk benda Gajba. Postoje već dvije godine, ali s rijetkim svirkama i još uvijek bez objavljenog materijala. Mogu reći samo kako se nadam da će se takvo stanje stvari vrlo skoro promijeniti iz temelja, jer ovo što su nam odsvirali u petak je dovoljno dobro da zbilja mislim kako ne bi imalo smisla na nove znakove života čekati mjesecima. Kad kažem "dobro", ne mislim na dobro u klasičnom smislu te riječi. Zvuče prljavo i raštimano, a vokalistu se bez prestanka iskopčava mikrofon. Ali te minorne mane nadoknađuju enormnom količinom energije i "onim nečim" zbog čega možete biti sigurni da će se dopasti svakom punkeru koji ih osluhne. To "ono nešto" nije uvijek najjednostavnije definirati, ali u ovom slučaju mislim da točno znam što je to - muda! Zamislite pijanog pjevača lica uprljanog od blata koji inicira pogo ali mu to ne uspijeva jer bez prestanka pada na pod i gitarista koji mu se smije, pritom i sam klečeći na koljenima dok mu oko vrata gitare visi iz publike dobačeni grudnjak. Dodajte toj slici činjenicu da istovremeno praše hardcore obradu Banned From The Pubs i dobit ćete isječak iz, usudio bih se reći, impresivnog otvorenja ove fešte. Osim sedam- osam autorskih stvari i spomenute obrade Petera, odsvirali su nam i Industriju Piva te pjesmu ugaslog T.H.G.Z.-a, bivšeg benda nekih od članova. Mislim da govorim u ime svih koji su svirci prisustvovali kad kažem da hoćemo demo!
[ me as well ]

me as well   © anamarija begić

Uslijedili su karlovački Me As Well. Nakon dugih osam godina postojanja i vječitog zagrijavanja ekipe na punk koncertima ovaj četverac s četiri rijeke je ovom prilikom konačno došao s dugosvirajućim debijem, objavljenim tek dva dana prije svirke. Publika je za vrijeme njihovog nastupa popunila Grey Room možda i najviše od cijele večeri, te aktivno sudjelovala u njihovom nastupu singalonganjem, smješkanjem , grljenjem i ostalim nježnim aktivnostima. To me, moram priznati, ugodno iznenadilo jer dokazuje kako se Me As Well polako ali sigurno uspijeva uzdići iz statusa provincijskih luzera do benda koji ima svoju "jezgru" publike koja ih prati i voli. Pa čak i, na čuđenje samih članova benda, zna tekstove napamet. Za one koji ne znaju, sviraju najmekšu verziju hardcore punka ikad stvorenu, s uhu ugodnim ženskim vokalom (ujedno i basisticom) kao okosnicom svega. Kako i dolikuje, odsvirali su većinom stvari s novog albuma, i vidjelo se da su vrlo zadovoljni prijemom, kao što je i prijem bio zadovoljan njima. Napredak je više nego očit. Od ovog benda osobno nisam očekivao puno, i neka me samo nastave razuvjeravati.
[ pigsty and the barrel squad ]

pigsty and the barrel squad   © anamarija begić

Kao treći po redu zasvirali su Pigsty and the Barrel Squad. Iako postoje već desetak godina, ni njih nemamo često priliku čuti ni vidjeti na koncertnim borilištima. Ovom su prilikom, kao i Gajba, uletili naknadno zbog (neprežaljenog) otkazivanja Socijalne Službe, pa su tako valjda i zauzeli njihovo mjesto u "prime-timeu". Iskreno, osim zbog ovakvog spleta okolnosti, ne vidim drugog načina da Pigsty i drugovi više ikad zasviraju kao treći od četiri benda. Ne mogu reći da ne valjaju, jednostavno su nekako bezlični, nedorečeni. Nek' se počnu maskirati u gusare ili skidati goli, ovako se utapaju u moru prosjeka. Robuju normama po svim mjerilima - tekstovi su klasične "punk/pivo/viski" spike na engleskom jeziku, a muzika je generični hc/oi kojem fali pamtljivosti, melodioznosti, žestine, duhovitosti, dinamičnosti i ne znam čega sve točno ne. Da se referiram na gornju priču o Gajbi, Pigstyju i ekipi jednostavno fali te okrugle tvorevine koje ovi imaju na bacanje. A budući da je teško očekivati da se tako nešto da steći kad je čovjek već u tridesetima, ostaje im nadati se da će ih dobiti pod bor za desetak dana. Imao sam dojam da sviraju otprilike dva sata, za vrijeme kojih su uspjeli solidno iprazniti Grey Room, a od ljudi koji bi unišli u prostoriju su se dali čuti komentari u stilu: "Ziher još ovi?" i "A kad će više Pankreas?"
[ pankreas ]

pankreas   © anamarija begić

Kad je točno Pankreas započeo nastup, ja više ne znam. Znam samo da je to bilo ono doba večeri kada rijetki još uvijek uspijevaju gledati na oba oka i govoriti suvislo, a mnogi već spavaju po uglovima u lokvama mokraće i/ili vina. Kako se trudim ne baviti lažima, tako ću vam priznati da je i meni svirka Pankreasa u pomalo mutnom sjećanju. Ono što pamtim je da sam se pitao zašto Grey Room nije krcat, zašto se vokal tako iznimno slabo čuje (mislim da ovo nije bilo do mene, nego je zbilja bilo problema s ozvučenjem) te jesu li imena ovih momaka našla svoje mjesto u enciklopedijama pod opisom riječi "fakini". E, da - pjevač je imao majicu benda M.O.R.T. Nije prvi punk frontmen koji se na to odlučio, kao da im žele poručiti da su, osim na CMC-u, dobrodošli i u njihovim krugovima. Odsvirali su nam, ako se ne varam, provjerenu set-listu sastavljenu od ponekad banalnih, ponekad agresivnih, a počesto bezobraznih uspješnica koje ovoga puta ipak nisu uspjele ekipu razgaliti i "razdivljati" do te mjere kao naprimjer nedavno na Brucošijadi FER-a. Medica, Grda, Nabijem vas, Pijani Zastupnik, sve su to stvari koje su, unatoč tome što su nastale prilično nedavno, već uspjele doseći gotovo pa antologijski status među zagrebačkim panksima, tako da za Pankreas nema straha, ne može ih poljuljati jedna nešto mirnija svirka.
[ kriva istina ]

kriva istina   © helena kanini kiiru

Drugi dan ove velike fešte doveo nam je Krivu Istinu, Crasso de Odio i Motus. Do trenutka pisanja ove recenzije, meni je ostalo dijelom nejasno što se točno dogodilo s Krivom Istinom. Bio sam, naime, uvjeren da sam ih dolaskom u sivu odaju točno na početak zadrana Crasso de Odio (oko 12 i 30) jednostavno prespavao. To mi je potvrdila i određena količina ljudi koji su rekli kako su ovi Brođani zaista svirali prvi, a kad je Hogar iz Motusa nakon koncerta rekao kako bi to bilo sve za večeras i da sad slijedi slušaona, pomirio sam se sa sudbinom i odabrao pijuckanje uz razgovore ugodne u dvorištu Attacka kao aktivnost kojom će su baviti do ranojutarnjih sati. Samo kako bih sutradan pročitao zahvale svima koji su dočekali nastup Krive Istine u 3 ujutro... Tko je tu lud? Vjerojatno ja... Sve u svemu, kao što ste do sad mogli razabrati, propustio sam nastup Krive Istine. Nadam se da mi ne zamjerate.
[ crasso de odio ]

crasso de odio   © helena kanini kiiru

Pričat ću vam zato malo o Crasso de Odio. Radi se o simpatičnim Zadranima koji također postoje već dugi niz godina obilježenih učestalim koncertiranjima, prđenjem u kombiju, opijanjem i vrijeđanjem policijskih službenika. Zagrebačkoj su publici otprije poznati s mnogih nastupa od kojih se ističe onaj kad su bili predgrupa velškim oi! velikanima The Opressed u Močvari. Od svih bendova koji su nastupili u oba dana, oni su se najviše udaljili od klasičnog hardcore punk zvuka i prigrlili oi! elemente, darujući nam pritom svoj žestoki i nabrijani, a opet dovoljno pjevni streetcore. Njihov nastup ovom prilikom bijaše solidno prihvaćen od ugodno popunjenog Grey Rooma, a dalo se primijetiti kako ekipa podjednako "otkida" na pjesme s ranijih izdanja kao i na one s recentnog albuma. Dečki mravljim tempom, ali i upornošću tovara (no pun intended) krče sebi put do prve lige domaćeg punka. Ako u toj misiji i ne uspiju, to neće biti smak svijeta, jer mudrac je jednom rekao da je poanta u putovanju, a ne odredištu. A ovi ljudi s dječačkim zanosom u očima na svom putovanju uživaju, to je skroz primjetno. Dok je tako, teško se oduprijeti i ne prepustiti se njihovom vrtlogu. Oprostite na patetičnosti. Hm, evo ispričavam se već dva odlomka zaredom... Neću više. Sori.
[ motus vita est ]

motus vita est   © helena kanini kiiru

Kada bih konstatirao da je status koji Motus Vita Est uživa na zagrebačkoj punk sceni legendaran, neupućeni bi ostali uskraćeni za puni obujam te teze. Jednostavno, Hogar i njegova banda su već dugi dugi niz godina poput starije punk braće mladim zanesenjacima. Sjena Motusa lebdi iznad ogromnog broja lokalnih ljudi i bendova, nešto kao dobri duh scene koji je, koliko pjesmama toliko i samom prisutnošću i angažiranošću, razvio jedan kult kakav se ne viđa često. Kad su stvari tako postavljene, tada i objektivne zamjerke (naprimjer zbog toga što je proteklo deset godina od posljednjeg albuma) padaju u zaborav, i u velikom se broju hodočasti kako bi se poklonilo idolima. Predstava funkcionira po relativno ustaljenom scenariju, ali nitko se ne buni. Dapače, iako pjesme Motusa često nemaju za želju prenijeti neke pretjerano pozitivne emocije, za vrijeme njihovog nastupa non-stop traje divlji pogo praćen zbornim pjevanjem, ali i osmijesima od uha do uha. Vjerojatno zato što je, baš kao Fiju Briju generaciji nedavno na Pipsima, tako i ovdje punkerima na Motusu, poseban osjećaj čuti da pjesme na kojima si odrastao i dalje zvuče jednako moćno u izvedbi tih istih heroja iz djetinjstva. U jednom je trenutku sve zamirisalo na katastrofu. Naime, pojačalo je palo s visine i prignječilo gitaru. Nije se činilo bezazlenim, ali se, na svu sreću, takvim ispostavilo te je problem riješen u ekspresnom roku, a svirka rutinerski nastavljena. Redaju se, dakle, provjereni hitovi u revijalnom tonu - Vikend Ratnici, Jozo, Hala, Čekam, Razlike, Večeras je, Kravata, Holandija, a za tradicionalno zatvaranje zaduženi su, posve logično, Grobari. Zbog novog basista koji nije stigao uvježbati sve pjesme smo ostali uskraćeni za Dobro Jutro i Travku, ali smo zato ovaj put čuli dvije-tri novije stvari od kojih se ističe Prije Je Bilo Svega, a što bi moglo biti naznaka da ćemo u nekom trenutku možda ugledati i kakav novi album, ali to i tako više nije previše bitno. Ako ga i urade, neka to bude zbog njih samih a ne zbog nas. Jer mi ćemo, kako god bilo, i dalje dolaziti i uvijek iznova skidati kapu ovom velikom malom bendu.

Kao zaključak vam nudim totalni kliše, kalup - bendovi su bili odlični, atmosfera je bila divna, svaka čast organizatorima i pozdrav vama u studiju i režiji. Eh, da i - Punk nije mrtav, naravno!!!

ujak stanley // 16/12/2014

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*