Prigodni program koji su osmislili "akrobati" na skejtovima i biciklima bio je smješten na dvije lokacije - na terasi ispred samog kluba i u velikoj dvorani Boogalooa, te se tijekom cijelog koncerta uzajamno
izmjenjivao njihov performance sa nastupima bandova. Sve je bilo pod voditeljskom paskom Maria Kovača koji je svojim duhovitim voditeljskim načinom još dodatno ubacivao specifične nijanse na cijelu
zabavu koja se, ruku na srce, svela na bacanje, kovitlanje i koprcanje skejtaša i biciklista sa improvizirane skakaonice na izrezane spužve i ogromne strunjače. Kasnije su najefektnijim učesnicima podjeljene nagrade, pri čemu je pobjedniku uručena sasvim pristojna novčana nagrada od 2000 kn.

Nastupe prva dva sastava sam propustio zbog velike vrućine koja je vladala te večeri, te moram priznati da ionako osobno nisam niti namjeravao pogledati nastup sarajevskog sastava Skroz kojeg sam
promatrao koncem prošle godine u KSET-u, dok za drugi band koji je nastupao nisam niti pokušavao saznati naziv. U velikom toplinskom udaru koji je vladao tog dana i te večeri, negdje oko 23,30 u nešto svježijem ambijentu na pozornicu Boogalooa izlazi splitsko Đubrivo. Nisam ih gledao dobrih 7 godina od one pobjede na HGF u Zaboku, te se od onda do danas gotovo ništa nije promijenilo u njihovom nastupu.

Jedine novine su da je pjevač Toni Aničić - Koja osjetno mršaviji, što mi je on sam osobno potvrdio uoči nastupa rekavši da je morao na strogu dijetu zbog povišenog šećera u krvi. Druga novina je ta pošto ih nisam gledao tako dugo da gotovo sva publika zna njihove tekstove i ovdje u Zagrebu imaju nevjerojatno jaku podršku publike i zavidan kultni status. Đubrivo je i dalje privrženo svojem punk/hc-metal stilu, brzoj i žestokoj svirci, te eksplicitnim tekstovima o nastranostima svih mogućih vrsta koje su po njihovom običaju uokvirene osjetnom dozom crnog humora, ironije i sarkazma. Repertoar im se sastojao od klasičnih skladbi sa legendarnog albuma "Zašto sarma ne leti" (1999.), pa su nanizali naslove poput
"Ja sam okorijelo đubre", "Budi", "Maljava Mare", "Upri brale"... dok su za samu završnicu izabrali naslove "Mama i sin", te "Đubrad" koje su izazvale bujicu oduševljenja. Izveli su i nekoliko novih brojeva od kojih je najbolesniji "Ilija", komični eksplicitni komad koji govori o nekrofiliji. Premda je ove večeri bio popriličan broj komentara koje sam čuo u prolazu o tome da je Đubrivo blesav, ortodoksan, pretenciozan i posve primitivan sastav, nikako se ne smije smetnuti s uma da su imali ogromnu podršku od nekih 1000 posjetitelja kakvu priželjkuje svaki imalo popularniji izvođač s ovih područja. Nastup Đubriva je okončan oko 00,15 h, nakon čega je uslijedila ceremonija dodijele nagrada najboljim akrobatima na skejtu i biciklu, a potom i nastup Overflowa. Ovdje, u Boogaloo, Overflow se predstavio u odličnoj snazi i formi, scenski nastup im je bio više nego superioran, no protiv lošeg razglasa se ništa nije moglo. Spram nedavnog nastupa u Pauku koji zvučno također nije bio na najblistavijem nivou, ovdje je čitava zvučna slika bila ispod renomea kakav Overflow obično ima. Bubnjevi su odzvanjali poput plastičnih kanti, gitara je bila prelivena nakakvim neshvatljivo visokim tonovima, dok je Žikin vokal bio toliko kreštavo naglašen da sam se i sam zapitao u nekoliko navrata ne radi li se o nekakvoj namjernoj sabotaži tehničara. No, prije bi bilo da se radilo o velikoj aljkavosti. Unatoč svemu, Overflow su po običaju održali još jedan sjajan scenski nastup koji se svodi na neprekidne akcije, gibanje tijela u žaru punokrvne punk-rock svirke i neprestanim Žikinim komuniciranjem s publikom. On doduše ne priča mnogo između pjesama, već svojim scenskim ponašanjem podiže publiku na akciju i vlastitim mimikama, pogledima i gestikulacijama kontaktira sa svima prisutnima. Kroz jednosatni koncert izveli su sijaset brojeva sa najnovijeg albuma "Live At... Parties", te su povremeno repertoar začinili hitovima "Una morbida muchacha" i "Dorothy" koji se u nešto izmjenjenijim verzijama također nalaze na albumu. Premda ih je čitav koncert pratio peh loše tehničke zvučne realizacije, ovim nastupom Overflow je još jednom potvrdio da je neprikosnoveni vrh domaćeg punk-rocka, te da su potpuno spremni za nova koncertna iznenađenja koja su pred njima u vrlo bliskoj budućnosti.

horvi // 19/06/2006