Bila je to večer izrazito "ljudske drame" koja je završila pomalo uvrijeđeno, podosta nadrkano i sasvim nedramatično.

Fastrewind na početak tjedna u kojem se održavao 8. Vox Feminae festival u sklopu kojeg je glazbenica i producentica Jam Rostron, scenskog imena Planningtorock, nastupala u sklopu završnog partija zatvaranja festivala. Tako je tjedan festivala posvećenog strašnim ženama započeo s projekcijom filmskog zapisa koncerta Björk - Biophilia, a završio upravo u Jedinstvu s Jam Rostron. Strašne žene prilično različitog spektra djelovanja.

Pogledavši koncert Björk na velikom platnu blago je rečeno da sam bio impresioniran. Kako turneja Biophilia počiva na konceptu kojom Björk povezuje prirodu, glazbu i tehnologiju, tako sam i ja nakon odgledanog iskusio totalno povezivanje sa Svemirom u čijem je središtu božica Björk Guðmundsdóttir. To je prekrasno sinesteziran Svemir u kakvom želim biti. To je Svemir kojeg si ponosan što si dio i istovremeno sa strahopoštovanjem cijeniš svoje mjesto u njemu. I taj Svemir je nažalost ostao u ponedjeljku, jer u petak sam se našao u Svemiru dio kojeg nikako ne želim biti. Hladnom i udaljenom.

Naizgled idealan odabir Planningtorock (aktivistica, pobornica rodne jednakosti i afirmacije različitosti) za zatvaranje Vox Feminae festivala nažalost pretvorio se u popriličan posjetiteljski i organizacijski fijasko, a ni sam izvođač nije pridonio da se stvar imalo popravi. Jam Rostron stvorila je ime suradnjom s The Knife s kojima je radila eksperimentalnu glazbu za operu "Tommorow, In a year" prema životu Charlesa Darwina. Sad, reći da je tako stvorila ime ipak je malo prenategnuto, no recimo da su pratitelji scene i i fanovi The Knife-a mogli lakše čuti za nju, a kritičari su pozitivnim kritikama popratili njen solo rad. Ubrzo uslijedio je debut album W, a ove godine i njegov nasljednik All love's legal. Ali koji kua ja sad to tu pišem i koristim puno previše nepotrebnih riječi? Samo da istaknem činjenicu kako je u Pogon Jedinstvo zahvaljujući agilnosti kolektiva Živa Muzika dolazilo relativno svježe, aktualno ime, s dobrim renomeom i referencama, te prijemčivim zadnjim albumom. Idealan preduvjet za elektronički vrhunski doživljaj!
No je li uistinu?

U prostor Pogona Jedinstvo došli smo taman na vrijeme najavljenog koncerta prilikom čega je DJ dvojac Topli Rat još uvijek puštao ne tako obećavajuću muziku. Bez obzira na to i dalje smo bili optimistični zahvaljujući trenutnom singlu Human Drama sa zadnjeg, poprilično dobrog albuma, kojeg je Planningtorock došla promovirati u sklopu zatvaranja osm'og Vox femminae festivala. Tako smo puni elana iščekivali koncert koji obiluje eksperimentalnom psihodelijom i dobrim zvukom, a dobili ćorak. Nažalost, dobili smo lekciju one nepisane maksime kako jedan dobar singl ne čini dobrog izvođača/koncert ili da uopćim, jedna lasta ne čini proljeće.

Sve u svemu, čitava večer je ostavila gorak okus u ustima. Tome je nekoliko razloga koji su do kraja večeri potpuno ubili nadu da možda nije još sve propalo. Naš optimizam nije posustajao niti kad smo, ušavši u praznjikav prostor Pogona Jedinstvo, vidjeli kako je malo ljudi u dvorani budući da se držimo one da veliki broj ljudi u publici ne znači dobru publiku, a još manje dobar koncert (iako nije zanemariva stavka). No živac na oku počeo nam je lagano titrati kad smo uvidjeli da organizatori vrlo očito i namjerno previše kasne s početkom koncerta u nadi da će se valjda skupiti još publike. Stoga smo bili primorani još neko vrijeme podnositi rapsodiju zvukovlja Toplog Rata koja se pred kraj doduše malo popravila, ali i dalje ostala u sjećanju kao muzika koja te zaskoči kao kad slučajno pijan uđeš u neki klub ne znajući gdje ideš, ali te brzinom munje otjera van jer si upala/o u tinejdžerski lokal-paralelni univerzum, ne ponovilo se. Samo što ne možeš otići van jer si došla/o na koncert. Napokon, nakon značajnog kašnjenja Planningtorock su se popeli na binu (Jam Rostron i DJ-ica Rroxymore koja je preuzela ulogu puštanja sampleova i podloga dok je Jam bila zauzeta pjevanjem), ali čim su se popeli nastupili su problemi s tehnikom. Točnije - Jamin monitor je riknuo pa nisu mogle krenuti sa svirkom, zbog čega smo na početak koncerta čekali još dodatnih 15-ak min. Kad je dvojac Jam i Rroxymore vidno nanerviran napokon krenuo sa svirkom, proces namještanja zvuka potrajao je dobre prve tri stvari. I ko za vraga, monitor opet crkava i dvojac se opet kupi s bine prepuštajući tehničarima da riješe taj problem. Kad su se napokon vratili, obavijestili su nas o problemima sa strujom u zgradi i kako će od sada svirati bez rasvjete na bini, pa su nastupali samo s upaljenim videozidom, dok su se njihove siluete ocrtavale na osvjetljenjoj pozadini. To je zapravo ispalo dobro, jer je pridonijelo atmosferi. Također, i ostala svjetla u dvorani bila su ugašena osim onog na izlazu uz šank pa smo osjetili pravi efekt mrakače - što uma što duha, što je bilo vrlo prikladno s obzirom na nastavak sranja, jer je netko slučajno pustio muziku s CDa između dvije Planningtorock pjesme, što je Jam dodatno razjarilo pa je poručila toncu da ih konačno pusti da izvedu svoj nastup. A nas je bilo sram. Nisam baš dobro upoznat s cijelim opusom Planningtorock da bih ga prepoznavao (osim onih stvari koje sam prepoznao prema projiciranim tekstovima), ali njezin posljednji album ipak ne počiva na tolikoj zatvorenosti materijala kakav nam je predstavljen. Je li uistinu setlista bila bazirana na prethodnom hladnijem, eksperimentalnom i udaljenijem materijalu (ekstremno neplesnoj plesnoj muzici) ili je takva bila samo loša energija cijelog eventa, koja je jednostavno otupila čula i zamračila doživljaj? Jam je nakon početnih prepucavanja s tehničarima potpuno zanemarila komunikaciju i nije se trudila oko stvaranja bilo kakve prisnije atmosfere. Naravno ne možemo skroz kriviti izvođača koji je s razlogom bio nanerviran pa iz tehničkih i nadrkanih razloga nije mogao dati sve od sebe. No ipak, za očekivati bi bilo da se ponesu kao pravi profesionalci i bez obzira na sve ostvare komunikaciju s publikom, bilo izravnim obraćanjem ili neizravno samim nastupom, što se nažalost nije dogodilo i što je stvorilo veliko razočaranje.

Netko može reći da pravi izvođač čak i iz neugodne situacije izvuče maksimum pozitive. A možda je udaljavanje i alijenacija konačni učinak i doživljaj koji Planningtorock svojim nastupima nastoji postići, no nažalost u ovim uvjetima takav pristup imao je kontraefekt. Umjesto pljeska na kraju stvari prvo što se začulo bio je žamor jednako alijenirane i nezainteresirane publike. Par stvari poput Public love i totalno knifeovske Mysogyny Drop Dead je na trenutak diglo prve redove iz drijemeža, da bi se opet nakon njih sve opet vratilo u tupilo i alijenaciju. Također, sav aktivizam nastupa sveo se na udaljavanje od prenesene poruke, od cjelokupnog zbivanja. Više stvarno nije bilo važno tko si i kakav si, jer si u tom trenutku jadan i bijedan i ne želiš ni biti tamo, a kamoli prihvaćati nešto (poruku, različitost). U ovoj publici netolerancije i prepreka u prihvaćanju takvih poruka nije niti bilo, pa je ovaj pomalo nasilan (na)čin izazvao samo indiferentnost. Za jedan angažirani festival možda to i jest bilo iznošenje poruke, ali na ovaj način to su postale poruke preko kojih se samo prijeđe, od kojih samo želiš pobjeći. Kao da nikad nisu ni prenešene. Smrt za festivalsku atmosferu. Smrt za nešto po čemu bi se festival/nastup/zatvaranje trebalo pamtiti. Samo zaborav.

A što reć za Living it out VS Smells like teen spirit na bisu? Premalo i prekasno. U tom mraku nirvanin stih "Here we are now, entertain us" zazvučao je kao vrlo direktna cinična poruka da tražimo zabavu na krivom mjestu. Vapaj publike prema izvođaču kojemu se tu večer to jednostavno ne da. Osjećaj praznine i udaljavanja. Indiferencija i ruke u džepovima.

A možda to tak treba bit i možda je to bio cilj. I na kraju kao da smo svi, i publika i izvođači, jedva dočekali kraj nastupa kako bismo mogli odahnuti od pustih neugodnosti i napetosti, zbog čega nam se više nije dalo niti tamo biti, niti nastupati, a niti slušati. Zapravo je kraj koncerta bio svijetla točka večeri, jer smo svi mogli pohrliti svojim domovima.

Loša atmosfera i ubrzano pražnjenje prostora stavilo je u nastavku dj set Rroxymore na veliku kušnju, no ona se možda i prkosno odlučila na puštanje nekakve prijeteće elektronike koja je brzinski rastjerala i ono malo ljudi koji su nazočili koncertu, a nama samo ubrzala korak prema izlaznim vratima.

Zapravo je tužno kad intrigantan i obećavajući glazbeni materijal u živom predstavljanju doživi ovakav fijasko.

Totalna alijenacija. Bez asimilacije. Zaborav.

pisalo: on/ona

terapija // 19/11/2014

> vidi sve fotke // see all photos