Petak, 29.8.2014.

Zbog mukotrpnih i dugotrajnih pregovora s urednikom ove stranice o uvjetima nastavka daljnje suradnje, a koji su (bez dogovora) završili negdje oko ponoći, nisam bio u mogućnosti pohoditi zbivanja u petak navečer. (Iako sam svjedočio događaju, moram priznati da se ničeg ne sjećam. - op. pedja)

Subota, 30.8.2014.

Po meni, prvi pravi špancir dan do sada - s hrpom parkiranih automobila i autobusa uzduž i poprijeko cijelog Grada, pravom posjetom, gužvom u centru kakvu smatramo uobičajenom... osjetilo se to kad smo krenuli birati između svega što se nudilo te večeri. Za mene nije bilo dileme - Kawasaki 3P.

Od posljednjeg njihovog nastupa na ovome mjestu primjetih promjenu na opsegu Tomfinog trbuha a koja se nekako podudara i s mojom... A ostalo, sve je ostalo gotovo isto - i dalje su zabavni do suza, razuzdani, sudaraju se gore, svako malo netko novi je za mikrofonom, čas jedan čas drugi ima glavnu rolu.... Opet, sve to prati njihov prividno šlampav no istovremeno čvrst sound kojeg potcrtava brass sekcija i meštar u sjeni - drug Davor Viduka z gitarom. Da, još jedna stvar je bila različita u odnosu na prethodni nastup na istome mjestu; potpuno drugačiji raspored pjesama i nove fore koje su valjali. Nisam izdržal a da se s najmlađim djetetom na ramenima ne proguram do prvih redova gdje smo odskakali Matu Parlova. Dok su izvodili novi single #Loš, zao# sjetih se da bi bilo vrijeme da napokon izdaju novi album. Njihov nastup mi je jedan od najomiljenijih trenutaka ovogodišnjeg Špancira, a najzabavniji svakako. Nedjelja, 31.8.2014.

Obzirom je kiša započela upravo u isto vrijeme kad napustih dom svoj, prvotno nisam želio riskirati da me netko proganja zbog neregistriranog naoružanja u obliku kišobrana, a bez odgovarajuće zaštite nisam se smatrao voljnim tuširati na Starcu. Dok sam uspio pronaći staru kabanicu s hodočašća, Silente su već odradili posao. Ulaz pod bedeme nudi kaljužu, blato i lokve i nekih petstotinjak obožavatelja Steam Rollera koji unatoč laganoj kiši mazohistički čekaju nastup. No, isplatilo se svima koji su odlučili završiti ovogodišnji ŠF uz Akija & comp - ekipa je odradila posao stvarno profesionalno! Aki pjeva i dalje odlično, u pratnji su i dva ženska back-vokala od kojih je ona s lijeve strane vrhunski savladala posao plesanja lijevo-desno i uvijanja oko stalka, a stari lisci bez puno muke drže zvuk na nivou. Meni su sjele, jedna za drugom odsvirane "Ostani s njim" i "Stranica dnevnika", a ostatak nazočnih pjevao je cijelo vrijeme i dizao ruke na svaki Akijev poziv. Stihovi Hej, otvori vrata, noć je i kiša pada nisu nimalo smekšali zaštitare da u prostor puste standardno prisutnu ekipu koja je pred ulazom tijekom cijelog Špancira slušala i pratila sve nastupe koji su se odvijali na pozornici… Na izlazu, skližem se i izbjegavam blato, gotovo pa pustoš uokolo Starca… kako smo se tu nekad znali gužvati zadnjeg špancir-dana.

Za kraj

Zadnjih par godina Špancir fest mi djeluje poput čudnovatog kljunaša od manifestacije. Tu ima svega i svačega (što ne mora biti nužno loše), no u pozadini, već dugo nema ničeg značajno novog, nema napretka, nema alternative u slučaju kiše za programe koji o tome ovise, ideja španciranja prestaje biti idejom zbog nemogućnosti izlaska s plaćenog koncertnog blatotravnjaka... Negdje se, gdje je Bog to omogućio, u tri mjeseca pokušava namaknuti dovoljno da se poživi ostatak godine, a ovdje se, nakon šesnaest godina, još nije uspjelo jasno isprofilirati što se zapravo želi postići u tih deset dana trajanja....

okhrk // 02/09/2014