Kad čovjek odradi pozamašni broj koncerata u svom životu, vjerujem da uvijek traži neke nove izazove kao i zanimljiva mjesta gdje bi iste mogao održati. Matija Habijanec aka The Marsmallow Notebooks u tome itekako uspijeva. Još prošle godine je organizirao besplatni koncert u parku u Klaićevoj, za sve one nesretnike koji nisu zapalili na more. Proširio je svoju DIY koncertnu priču i ovog ljeta, besplatnim koncertima u Splitu i Zagrebu, kao i posljednjim u tom egzotičnom nizu u svojoj rodnoj Krapini. A koliko je teško biti prorok u svome selu je uvijek istinita i zeznuta priča, ali o tome ću malo kasnije. Koncert nije nigdje imao reklamu, priča se širila putem sms-a, pa je tako samom događaju prisustvalo nekih dvadesetak ljudi. Nekad sam s izviđačima pohodio razna logorovanja uz rijeke gdje su se pjevale pjesme uz logorsku vatru, a ovaj koncert me na to podsjetio svojim ugođajem, uz neizbježnu vatricu i mogu biti sretan što sam prisustvovao nečem tako neobičnom. Inače, Stari grad se u Krapini nalazi svega desetak minuta iznad centra, prilično strmom cestom, ali opet je dovoljno udaljen da dobijete osjećaj da se nalazite na mjestu koje ima prirodnu magiju i bijeg od civilizacije. Matija je kroz koncert odsvirao nisku svojih hitova s recentnog istoimenog The Marshmallow Notebooks albuma, a također nas je počastio i s dvije nove pjesme koje će svoje mjesto naći na nadolazećem Destruction EP-u. Posebno ću izdvojiti pjesmu "What If" koja je na zidinama Starog grada Krapina doživjela svoju vice-premijeru. Ako se pitate kako zvuče nove pjesme, mogu reći da prirodnim procesom nastavljaju put njegove vinilne ploče. Matijin jednostavan scenski nastup, gdje su samo on i akustična gitara bez ikakve amplifikacije, osvojio nas je svojom neposrednošću. Trudio se kroz svoje pjesme animirati sve nas i zbilja je sebe te večeri maksimalno dao. Sad da se malo vratim na onog proroka u vlastitom selu. Krapina je mjesto koje nema toliko izraženu koncertnu kulturu i u tom gradu vidjeti koncerte izvođača s domaće nezavisne glazbene scene je rijetka, a vrlo često i nemoguća misija. Znači, Matija je definitivno krapinski dragulj i njegov koncert je ove subote ispunio, s moje strane, sva očekivanja. Ono čemu se nisam nadao je problem publike. Ovdje ne mislim na brojnost, jer je neupitno da The Marshmallow Notebooks ima veći broj publike u Zagrebu doli u Krapini. Tu u prvom planu mislim na kulturu slušanja, uživanja pa čak i pjevanja pjesama zajedno s izvođačem. Bilo mi je zbilja nestvarno vidjeti i čuti da jedan dio publike, umjesto da uživa u ovom nesvakidašnjem koncertu, stvara žamor svojim pričama sa strane, kao da se nalaze u kafiću. Ali za razliku od kafića, Stari grad je prilično veliki prostor, te se svatko može odmaknuti desetak metara dalje i "mljeti" što mu je na pameti, ako baš ne želi uživati u svirci. Taj dio je ona koncertna glazbena kultura koja je večeras izostala. Ne doživljavajući svojim činom nimalo ostatak publike koja je guštala, a što je najvažnije ni onog koji je stao sam s gitarom i izložio sebe. Ali kao što mi je i Matija rekao nakon koncerta, da je u Krapini više koncerata, moguće je da bi i to bilo drugačije. Zato treba pohvaliti mladog gospodina Darka Hercega, kao glavnog pozitivca zaslužnog za ovaj koncert, a kako je rekao, uskoro se sprema organizirati još nekoliko koncerata u Krapini. Koliko sam čuo, ideju za ovaj koncert mu je dao jedan od "naših bolesnika", Vedran Balagović. Entuzijazam tih mladih ljudi u nastojanju da se ipak neke stvari pokrenu u pozitivnom smjeru je hvalevrijedan, posebno zbog toga što pokušavaju stvoriti nešto iz pepela.

I na koncu hvala Matiji, koji je odsvirao predivan intimni koncert. Za mene osobno, u ovom trenutku, koncert godine.

jura // 11/08/2014