Deseti po redu Mighty Sounds festival je imao zaista zadivljujuć lajnap, te je najveći problem bio pohvatati sve te odlične svirke. Gigovi su se održavali istovremeno na 2 ogromne, 2 nešto manje pozornice i u bezbroj šatora.

Prvi dan festivala bio je u znaku celtic, folk punk svirki. Nažalost zbog umora, kiše i otkrivanja cijene pive na festivalu zakasnio sam na Redska pa mi je večer započela uz The real McKenzies. Odlično raspoloženi kanađani, u stalnom kontaktu s publikom ponudili su jednu super svirku te nam poručili "well, bugger off, you bastards, bugger off", čuli smo još "Fool's Road", Culling The Herd prije koje se Paul obračunao s britancima. Nije to bio njihov najbolji gig, ali je bio odličan uvod u festival.



Taktovi pjesme The Boys Are Back bili su nam hint da požurimo na Dropkick Murphyse, bend kojem sam se najviše radovao na ovom festivalu i nisam ostao razočaran. Pjesme toliko nabijene energijom a opet toliko vuku na sing along da iz vas iscijede i posljednji atom energije. Orile su se "The Walking Dead", "Jimmy Collins wake", i totalni kaos na "I'm shipping up to Boston". Vrhunac giga bila je "Rose tattoo" jednoglasno otpjevana od gomile.

Za kraj večeri ostali su nam Irie Révoltés. Njemački reggae/dancehall bend koji je poznat po svojim stavovima prema rasizmu i fašizmu, pa su prvi redovi vrvjeli antifa zastavama. Otvorili su s laganijom Soleil, pa rasplesali publiku bržim ska ritmovima. Zaista odličan mix te još bolji live nastup uvrstili su mi ovaj bend u jedan od najboljih na ovom festu.



Drugi dan je bio krcat punkom. Za laganije popodne pobrinuo se je talijanski ska bend The offenders, moram priznati da odlično pašu uz popodnevno sunce i pivu. Svojim 2tone/ska zvukom rasplesali su sve prisutne. Punk večer otvorili su s možda najboljim nastupom na festivalu The Restarts. Bio sam oduševljen njihovim posljednjim gigom u Ksetu i nisam se nadao da mogu još jače i žešće, ali mogu. Da se ponovim, u današnje vrijeme sve je manje angažiranih pank bendova, i tu ovi dečki odskaču do nebesa, prohujali su s "Outsider", "Backwards", pa ubacili malo ska ritma s "Drone Attack". Mighty Restarts for Mighty Sounds.

Za daljni punk raspašoj pobrinuli su se, sa također odličnim gigom GBH. Zanimljivo, na Perkeleu kasnije bilo je možda duplo više ljudi a GBH sam smatrao zvijezdama ovogodišnjeg festa. Bilo kako bilo, GBH je razvalio svojim poznatim pjesmama tipa "Alcohol", "City Babys Revenge", "No Survivors", "Sick Boy" ili "Give me fire".



Perkele je sa svojim tekstovima o borbi radničke klase srastao u jedan od najboljih Oi bendova. Gledajući ovaj gig i reakcije publike može se reći da im je jednostavno svaka pjesma hit. "Working class", "No Shame", "Forever", te najpoznatija njihova stvar čija je izvedba potrajala "Heart full of pride", otpjevane su od riječi do riječi. Na "Moments" izmijenile su se pesnice u zraku za nasmijana lica s backflashevima na moments that we remember when we're getting old.



Nakon svega ovoga ostali su još Anti Nowhere League. Startali su sa svojim najvećim hitovima: "We Are The League", "I Hate People", "Let's Break The Law" i odradili to fenomenalno. Nažalost to je bilo sve što sam vidio od njihovog nastupa jer su se baterije ispraznile.

Kako smo još svi bili izmoreni od naporne subote, nedjeljno poslijepodne proteklo je u malo revijalnijem tonu, i srećom da je jer sam tako nabasao da meni najdraže otkriće festivala, češki ska/reggae bend Kšandy Industry. Vesela sedmorka predvođena vrlo zanimljivim vokalom u veselom ritmu pjevuši angažirane pjesme. Razbacali smo se još malo na psychobilly svirku Koffin Katsa a zatim sam uzeo mali odmor i nažalost svojom greškom propustio Madball.

Za kraj večeri, za kraj festivala ostali su nam već dobro znani ska punk talijani. Talco, koji sada već ima kultni i kod nas ponovno je napravio feštu za pamćenje. Nema tu puno mudrosti, dečki praše combat ska i ono što ih čini toliko dobrima je da u tome uživaju. Propustiti bilo koji njihov koncert na koji se može otići je grijeh. "La Carovana", "Danza dell'autunno rosa", "Bella ciao", svaka pjesma postiže istu reakciju publike, zabava, skakanje, singalonganje. Bolji kraj festivala nije se mogao desiti.



Tri dana odlične glazbe, hrpa kvalitetnih bendova, gomila pristupačnih i simpatičnih ljudi, piva na festu 7 kuna, padanje pod stolove, padanje u potok, punk, hc, ska, ovo je meka i medina za pankere. Ovaj festival više se ne propušta.

vedran balagović // 17/07/2014