Kako volim ta terapeutsko-pročišćujuća iskustva. Šteta što nema više ljetnih klupskih koncerata. Iako se nije doimalo tako zbog nešto niže temperature vani, temperatura u Močvari je bila užarena, što zbog mase ljudi što zbog atmosfere.

Poznavajući opus Crowbar-a, nije se baš moglo očekivati neko veliko masovno gibanje ili himnično pjevanje refrena budući Kirk Windstein i ekipa uglavnom lutaju donjim sferama ljudske psihe hraneći se očajom, depresijom, nesigurnošću i ostalim osjećajima i sentimentima koje bi većina ljudi htjelo izbjeći pod svaku cijenu. Čini se da borba sa raznim oblicima ovisnosti i demonima jedna od najvećih inspiracija, nažalost još uvijek. Takozvani rodonačelnici sludge-a slave 25 godina postojanja i novi album Symmerty in Black, iako se to ne bi reklo po set listi. Sa novog albuma su odsvirane tek Walk With Knowledge Wisely i Reflection of Deceit.

Crowbar je jedan od rijetkih bendova koji su cijelo vrijeme postojanja ostali vjerni svom inicijalnom glazbenom izrazu. Znači teški rifovi, spori i tromi ritmovi uz povremena hardcore iživljavanja iznad kojih lebdi Kirkov urlik iz pakla. Dosta me podsjeća definiciju rata koju sam negdje čuo: dugački periodi dosade ispresijecani sa trenucima neopisivog užasa. Tako su odmah počeli u glavu sa Burn Your World, a nastavili sa pjesmaricom većinom iz 90-ih. Glazba Crowbar-a bi se čak i mogla tako opisati, samo umjesto dosade bi se moglo navesti nemilosrdno šamaranje sa rifovima i pričama o ljudskoj patnji makar kad se zanemari tekstualni sastav, Crowbar zapravo zvuče prilično mainstream, pogotovo uzimajući u obzir trenutna kretanja u metalu. Sad da li je to zbog toga što bili uzor novoj generaciji metalaca ili su jednostavno bili ispred svog vremena pa su sada došli na svoje treba ostaviti povijesti da odluči. Zbog sličnosti svih pjesama i nedostatka nekakvih razlikovnih karakteristika poput refrena ili melodija, cijeli nastup je tekao u više-manje istom raspoloženju bez nekakvih vrhunaca i padova.

Nešto više oduševljenja su izazvale pjesme sa prva dva albuma poput Vacuum, High Rate Extinction i All I Had dok su sa nešto novijih albuma najbolje prihvaćene pjesme sa albuma Sever the Wicked Hand poput Liquid Sky and Cold Black Earth i The Cemetery Angels. Srećom, pjesme sa novih albuma se nisu pomakle niti milimetar od zacrtanog pravca pa su se dobro uklopile među starije favorite. Zbog opisane naravi pjesama je izostalo uobičajeno masovno gibanje. Gledajući povijesno, Crowbar nisu nikada ni bili neki party metal bend za mase i headbanging već više za slušanje u samoći u mraku. Nigdje nije to više očito nego kod Down-a gdje je Kirk svirao do nedavno. Kirk je tokom nastupa stalno pokušavao animirati publiku sa duhovitim dosjetkama poput: imam 49 godina, nit šta vidim nit čujem. Uzimajući u obzir njegov izgled zlog brata blizanca Djeda Božićnjaka, smijeh je zagarantiran. Nažalost, nastupi su počeli na vrijeme pa nisam stigao na predgrupe. Šteta, čuo sam da su Katran razvalili.

Sve u svemu, očekivano dobar nastup benda koji nikada nije podilazio ničemu već je strpljivo čekao i dočekao da kritična masa ljudi počne perverzno uživati u svim negativnostima što ih je sposobna proizvesti ljudska psiha, a Crowbar pružaju savršen soundtrack za takvo nešto.

tomislav // 18/06/2014