Sigurno ste nebrojeno mnogo puta čuli ovu izreku. Petak - dan za metak! No, jeste li se zapitali što ona zapravo znači? Ja jesam. Stoga sam se upustila u malo istraživanje.

Kao prvo, ta rečenica je moto svih wannabe je***a jer ju rijetko čujemo od ljudi koji imaju snošaj na redovnoj bazi sa djevojkom ili dečkom (ah, ta moderna vremena) i živo im se fućka koji je dan u tjednu, ali je primarna potreba upravo onih koji spadaju u grupu "da krava ne nosi gaće, on p***u u životu nebi vidio". Zato je Ivica, i ovaj petak, noć proveo uz računalo sa širokom lepezom stranica za odrasle, uvježbavajući desnicu ruku, iako je gromoglasno najavljivao da će to biti TAJ dan. Dan kada će njegova patkica konačno proplivati! Kao drugo, činjenica je da se danas ne smije tek tako pucati, osim ako nije Nova godina ili koncert neke narodne pevaljke, pa me istraživanje odvelo u nekom sasvim drugom smjeru - na Ribnjak, gdje je, u petak, 23. svibnja 2014. godine, "Keep It True" velikim partyjem proslavio svoj peti rođendan i zatvaranje sezone. Prema tome, evo jedna rođendanska: "happy b-day to you, uključi đitru u struju i ništa se ne brini, samo riff okini"! Prvu čestitku uručio je zagrebački bend Mrtvi Petak, koji čine Niđo Alkobuddha (vokal), Markec Alkoida (bas), Miha Alkoholland (bubanj) i Leo Narkobuddha (gitara). Svojim izlaskom na pozornicu počeli su širiti ljubav, pozitivu i pucati na ljude mecima dobre volje i još bolje kapljice. Dok je mene pucao "aha effekt" o petku i metcima u sklopu istraživanja, ovaj četveročlani bend započeo je svoju "Alkokletvu", a potom nastavio u istom pravcu pjesmom: "Kaj misliš kaj oću?", te pokazao kako se ne srami činjenice da voli zaviriti u čašicu. Na set listi našle su se i pjesme "Gasi clean" i "Zusammen", a svojom romantičnim uvodom u "Rakiju" zapalio je cijeli Ribnjak. Potom su uslijedile "Pank za šank", "Mrak na kraju tunela" i "Sedam čaša gnjeva božjeg", te ponovno, na zahtjev publike, "Rakija", i za kraj jedna starozagrebačka obrada "Serbus Zagreb". Ovaj bend je još jednom pokazao kako vjeruje u artističku slobodu izričaja i rušenja standardnih isfuranih muzičkih žanrova spajanjem punka, metala i reggaea. Kao i svaki put do sada, koliko sam imala prilike vidjeti, publika je jasno pokazala tko je njihov favorit, a dobra komunikacija benda s publikom pridonijela je još boljoj atmosferi. Iako prvi na redu, dečki su se pokazali headlinerima večeri i unatoč "ratnim" ozljedama uspjeli podići sve mrtvace na noge.

Oni koji nisu uspjeli uhvatiti svoj primjerak "AlkoEP"-a, mogu to učiniti ovdje.
Tko živ, tko mrtav? Sljedeći u nizu našao se još jedan zagrebački bend Distance Or Die. Iako, ništa lošiji od prethodnika, dečki nisu uspjeli zadržati svu publiku u koncertnom prostoru. No, to ih nije obeshrabrilo. Svakako moram pohvaliti stajling, nebi ih se ni fashion guru posramio. Lancem oko vrata, kao zaštitnim znakom, i bickama koje pucaju od bijesnih riffova, predvođeni Mišom na vokalu, Pipom na gitari, Fidom na bassu i Niđom na bubnjevima ostavili su zadnje atome snage i pokazali što imaju na svom repertoaru: "The Command", "Distance Or Die", "Question Of Faith", "See You In Hell", "Madman", "Witchhammer", "Day Of the Beast", "Art Of War", "Tracksuit Metal", te Vucin cover - "Podigla me iz pepela" i na kraju "Crimson Streets" .

Dok vjerno iščekujemo prvi album, evo kako si možemo skratiti vrijeme. Treći po redu, ujedno i zadnji, našao se još jedan zagrebački bend, Lift To Fill. Fin bend za devastiranje Ribnjaka, koji se, također, pokazao odličan za razbacivanje ekipe na sve strane, svirajući thrash metal pod utjecajem heavy metal velikana i razornih punk bendova, sve to spajajući u jedinstven zvuk brzog istrzavanja, groove brejkova, luđačkih solaža i nabrijanih tekstova. Svirku su započeli pjesmom "Arise", te raspametili sve prisutne sljedećom stvari "Prazne glave". Iako nije bilo smrtno stradalih, kao ni teže ozlijeđenih "Lobotomija" je protresla sve prisutne. Na paleti su se našle i "Žuta kuća", "Nema smisla", "Vičem glasno", a nakon uspješno odsvirane "Hipsterkiller", nisu zabilježeni nikakvi pozivi Rehabilitacijskom centru za stres i traumu jer su pojedine subkulturne skupine poput metalkoraša, detkoraša, fegkoraša i hipstera upozorene da ne dolaze. Za kraj su nas počastili pjesmom "Bijeg iz sna", a popis smrtno stradalih i teže ozlijeđenih nije poznat. Iako su pijano trkeljanje i ranojutarnje mamurne šale nakon nekog vremena postale tekstovi pjesama pojedinih bendova, ne želim ih uspoređivati s onim šaljivim bendovima na domaćoj sceni, koji ismijavajući cajke upravo to sviraju, ali su ipak dovoljno alternativni da u konačnici to nisu. I na samom kraju, želim pohvaliti Zlatka koji zadnjih pet godina organizira ovakve partyje i uveseljava ekipu u stanci između bendova velikanima heavy metala, kao i sve sudionike moje male misije. Vidimo se najesen!

veda // 26/05/2014