Boa je gotovo rasprodala u pretprodaji ovaj koncert, pa je doći do karata tog četvrtka bilo vrlo teško. Neki s više sreće upecali su ih na nagradnim igrama s radio programa, a neki su bome ostali ispred kluba kratkih rukava. Kako klub održava renome od 500-tinjak posjetitelja, gužve ipak nije bilo. Dvorana idealno popunjena da se ne stvara nepotreban metež, a bend je bio zamoljen da sačeka sa svirkom jer još nije bila pristigla sva publika koja je karte kupila u pretprodaji tako da se startalo oko 22.30h. Taman. I jako pošteno s obzirom na nezahvalnu materijalnu situaciju. Moram spomenuti da sam drugog dana u petak prisustvovao otkazu 8 mojih suradnika na poslu koji su otpušteni kao tehnološki višak, a nekima će biti skraćeno radno vrijeme na samo 4 sata dnevno. Užas.

Pogledom na strukturu večerašnjih posjetitelja, bilo je jako šareno i nisam uočio sumorna lica mada mnogima nije bilo lako odvojiti niti 30/40 kuna. (Ja recimo već dulje vrijeme ili rijetko kad popijem pivu na koncertu, a za kafić ili birtiju odavno više nemam novaca). Bila je tu prisutna selekcija od tinejdžera do penzionera u 60-tim, pa i 70-im godinama, od metalaca i dugokosih alternativaca do fino uređenih djevojaka i momaka, studentica i studenata, zrelih ljudi, nekadašnjih new-waveovaca, post-punkera i darkera s majicama Bauhaus i The Cure, do svih onih koji su prihvatili retro zvuk Foals, Arcade Fire i sličnih novijih bendova ili pak, s druge strane, onih koji Bou uglavnom cijene zbog kapitalnih pop-hitova. Jedino nije štimala mjuza s razglasa. Uz The-B52's i The Stranglers koji imaju kakve-takve veze s ranim radovima benda, nadebelo su manjkali Roxy Music, Bryan Ferry, Talking Heads, Bowie, Japan, David Sylvian, Yes, Peter Gabriel, Gang Of Four, Ultravox, Visage, Classics Nouveaux, ABC, stari rani Simple Minds, pa može i Duran Duran, The Human League, pa čak i KajaGooGoo... DJ je odradio svoju šihtu bezveze i bez smisla vjerojatno neupućen u bend (sigurno neki mladac), a to mi je najlošije kod koncerata kad vam netko pušta mjuzu da vas ne ufura u izvođača. U ono što on jeste. Nego, onako hipotetski nagađa i nabada, ajojoj... Nego, pokazalo se da Boa ima jako širok opseg štovatelja koji se za razliku od žanrovski striktnih izvođača ne odnosi samo na jednu generaciju, kako se uglavnom smatra kod prosvijetljenih glava da su oni 'šminkersko-konformistički novoromantičari'. Glupost. Nikad nisu bježali niti od post-punka, niti od rocka ili funka, pa niti od hard-rock riffova, a niti od progressivea, eksperimenata, ambijenata ili psihodelije, već su sve uvijek koristili stvarajući snažne pjesme s produhovljenom i senzibilnom poetikom. Mislim da je više stvar u njihovim žanrovskim promijenama s kojima su pokazali visoki artistički doseg, osobito nakon prva dva abnormalno i opravdano ishvaljena epohalna albuma odšetavši u pop, a naposljetku i velikim pauzama kada je stasala jedna nova generacija grungea, alternative i brit-popa koja ih nije mogla svariti jer ih nije shvatila isto kao i taj neki DJ koji je puštao mjuzu prije koncerta. Dobro, oni koji ih nisu voljeli u ranim 80-tim, ne vole ih niti danas, ali oni koji ih vole, siguran sam i uvjeren sam da znaju zašto ih vole. Zbog pjesama koje im jako puno znače u životu.

Da su britanski ili američki bend, ovdje bi imali najmanje na svakom koncertu pun Dom sportova upravo zbog žanrovskih transformacija i neprekidnog kreativnog napretka, no taština Hrvata uvijek secira prvog susjeda, osobito ako se bavi popularnom umjetnošću tražeći mu diskutabilne točke. One koje se rađaju zavišću i objesnošću, uglavnom zbog loših subjektivnih procijena koje se ne odnose na uobičajeno 'peglanje', ono očekivano za velike i znamenite domaće bendove. Tko bi primjerice od današnje publike Thompsona volio slušati da napravi industrial-metal album, a da Parni valjak napravi post-hardcore? Meni bi to bilo zanimljivo, ali onom ribaru koji plete mrižu svoju, Dudeku čija je jesen u kukuruzu, torcidašu i bad blue boysu zasigurno ne bi. Boa nema takvih problema, oduvijek je bila moderna i u trendu što je veliki problem za onoga tko se zaustavio u vremenu. Ajmo na koncert... Krenulo se sa sampliranim instrumentalnim uvodnikom kojeg je 'zarolao' klavijaturist Darko Braje, a onda je sveukupno šesterac Boe izašao na pozornicu i otpočeo sa "Stup od soli", te nanizao repertoar miješajući stare i nove pjesme podjednakim omjerima od po pjesmu-dvije sa svakog od prethodnih 7 studijskih albuma. Dakako, nisu izostali neki kultni hitovi izuzev "Stol" i većinom je set lista bila hitoidno pozicionirana. Posebno iznenađenje večeri bila je Ivana Kindl koja je nevjerojatno snažno i gotovo punkersko-rockerski otprašila vodeće role "Miliona", a "Svi tvoji poljupci" je otpjevala u ženskom licu, te je u "Pravdi" izvela fantastičan solo posluživši se vox-extended tehnikom koje se ne bi posramio niti jedan veliki, moćan i autoritativno sugestivan pjevač. Pa niti Ian Gillan i Robert Plant, recimo. Sjajno, nema šta! Ostao sam zapanjen njezinim mogućnostima.

Boja je prašila po običaju ogromnim tehničkim konciznostima, bravurama Bućevog basa i metronomski preciznim ritmovima Mladena Maleka, a Slavko na gitari je često u svojim solažama i improvizacijama znao odšetati u psihodeliju i artističke fantazije. Njihove koncerte je zanimljivo promatrati: sve su to manje-više podjednaki repertoari, ali uvijek neke pjesme prearanžiraju tako da se uz dozu razvikanih refrena dobije gotovo i ista količina muzike isključivo za slušanje poput "Dnevnik putovanja, skice ostanka", "Zemlja", "Kao mir" ili nekog neočekivanog uboda, ovaj puta skraćene verzije "Kao nekad" (album "Prvi val", 1990).

Još jedno iznenađenje jest da frontmen Mladen Puljiz povremeno zasvira i akustičnu gitaru unosivši ritmičku dubinu, a u nekim pjesmama je pokazao i vrlo dobar staccato rad poput spomenute "Kao nekad". Mnogi su već zaboravili da je nekad na koncertima svirao klavijature (prva tri albuma), te da je bio plesač i miljenik ženskog dijela publike. Večeras se neprekidno obraćao posjetiteljima izuzetno rafiniranim izjavama u kojima nije niti manjkalo suosjećaja s teškim vremenima, a niti sitnih humoreski. Više ne pleše kao nekad, ali u svakom slučaju dostojanstveno stari i kako mi je napomenula frendica koju sam sreo na koncertu 'pa taj čovjek nije niti malo izmjenio vokal već 30 godina, super zvuči'. Kad sam mu nakon svirke to rekao, odvratio mi je 'pa zašto bi ga mijenjao?'.

Dakako, najveću koncentraciju Boa je fiksirala na najnoviji album "Indigo" s kojeg su izveli 6 pjesama počevši od sjajne "Čovjek sa zvijezda" i energične "Protiv struje" u kojoj je Darko Braje izveo upečatljivu dionicu na flauti. "Lagano" je uvela u romantiku koju je posebno pospješila prateća vokalistica Nives Tomljanović uglavnom smještena pored bubnjara Maleka, ali je imala i nekoliko izlazaka na sam front pozornice. Naravno, najveće oduševljenje od najnovijih pjesama je uzrokovao aktualni singl "Pravo vrijeme" (Massima nije bilo) i naslovna laganica "Indigo" s Ivanom Kindl (izvedeno na bisu), te raniji singl "Uspomena sna".

A naravno i najveći, prastari ultimativni hit "Tako lijepa" koji je izazvao opći trans pred sam konac zvaničnog dijela nastupa. Svaki koncert Boe je specifično iskustvo. Na ovom recimo uz Ivanu, Nives i činjenicu da se Puljiz uhvatio akustične gitare, bile su posebne te Slavkove gitarske majstorije s kojima unosi toliko duboke percepcije koje točno opisuju svaki otpjevani stih, svaki dio pjesme i njen poetski smisao. Umjetnički dorađen. Ježim se od njegovih fantazija. Ivana je u jednom dijelu koncerta rekla da je postala dio benda i da joj je neopisivo zadovoljstvo raditi s ovakvim velikanima smatrajući neke pjesme 'svojima', odnosno kako je rekla ' to su naše zajedničke pjesme'. Pokazala se sjajnom i odličnom vokalisticom na koju veliki dio branše rockera i publike Boe inače ne gleda na osobito zanimljiv način, više na potcijenjivački i omalovažavajući, ali večeras je pokazala svoju moćnu eksplozivnost s kojom je nadebelo pomladila infrastrukturu zvuka. Vau! Kapa dolje. Fenomenalno.

Na koncu, nije da se hvališem, ali moram reći da me Boa toliko ugodno i neočekivano iznenadila na zadnjem bisu najavom ' a sada naša zadnja pjesma, samo za Horvija' - "Pijavice". Toliko moćno i jako, taj Bućov brundavi funk bas, Slavkove režave gitare, Malekov ritam i Mladenov vokal odnijele su me u trans da sam se rastapao u tih 4-5 zadnjih minuta.

I što sad da kažem kad mi najomiljeniji ex-Yu bend svih vremena na koncertu posveti svoju zadnju pjesmu? Veliko hvala za izuzetnu večer! Polaskan sam pred čitavim auditorijem i priznajem, omakla mi se poneka suza od najezde emocija. Dirnuli su me u srce i dušu. Točno su pogodili tamo gdje sam najtajni i znaju na što se palim. Na kakvu Bou i zbog čega sve to. Zbog istinske ljubavi i odanosti prema bendu koja traje od 1981. godine. 34 godine ljubavi nije malo i nikad se nije promijenila.

Boa je Boa. Nije Hladno pivo i Psihomodo pop, a niti Prljavo kazalište, Pipsi ili Urban. Oni su unikat hrvatskog rocka. Ne govorim to samo iz ogromnih simpatija i čisto subjektivnih razloga koji mi pašu jer ih neizmjerno volim kao niti jedan drugi bend čak niti u svijetu, već zato jer nikad nisu napravili niti jednu hit pjesmu koja bi mirisala na njihove uzore (ima jedno 2-3 komada, ali velika većina ne zna za to). Uvijek su bili originalni i posebni kao da dolaze s neke druge planete koja nije pripadala balkanskoj kanalizaciji i kontenjeru smeća, fekalijama otpada Bijelog dugmeta, Plavih orkestara, Crvenih jabuka, Thompsona, Gibonnija i inih štakor-rockera, nažalost otpadnika, koji umjetnost i znanje skladanja rock pjesama samo koriste isključivo u materijalne svrhe.

Boa je vrhunska umjetnost rocka, spomenik ove degradirane medijske i izmanipulirane kulture javnog linča, suosjećaju s bližnjim i još uvijek imaju dovoljno snage za čiste emocije koje ne izlaze iz socio-političkog i društvenog koncepta. Bravo Boa!

Set lista:
1.Intro
2.Stup od soli
3.Čovjek sa zvijezda
4.Protiv struje
5.Sve što imamo
6.Fake
7.Jer ljubav je
8.Lagano
9.Dnevnik putovanja
10.Zemlja
11.Pravda
12.Milion
13.Uspomena sna
14.Kao mir
15.Svi tvoji poljupci
16.Za vezu je potrebno dvoje
17.Tako lijepa
18.Pravo vrijeme

Bis 1:
19.Kao nekad
20.Indigo

Bis 2:
21.Pijavice

horvi // 22/03/2014

> vidi sve fotke // see all photos