U intervjuu tik pred nastup na prvom izdanju festivala Terraneo 2011. Frank Turner mi je rekao: "Rock 'n' roll je lijek, ali ne može te spasiti od nečeg velikog. Može te spasiti od, recimo, dosadnog života. Kad malo bolje razmislim, možda je to i dovoljno."

Bivši predvodnik hardcore punk benda nije otišao daleko od svoje izjave te se pretvorio, koliko god to moglo čudno zvučati, u pravog i punokrvnog zabavljača kojem je jedini cilj, kad jednom stane na pozornicu, razveseliti i dirnuti svoju publiku. I nije važno događa li se njegov show u predvečerje na Dirty Old Festivalu pred manjim brojem obožavatelja ili rasprodanoj londonskoj O2 Areni. Tako je bilo i u ljubljanskom Kinu Šiška, prvom Turnerovom nastupu u susjednoj nam Sloveniji

Nastup u ljubljanskom Kinu Šiška bio je prvi koncert Franka Turnera i pratećeg mu benda The Sleeping Souls u susjednoj nam Sloveniji. Iako na turneji promovira posljednji studijski album "Tape Deck Heart", tek je otprilike trećina gotovo dvosatnog koncerta posvećena novim pjesmama, dok je preostalo vrijeme potrošeno na presjek ostatka diskografije, pa sa sigurnošću mogu tvrditi da su rijetki bili razočarani izborom izvedenih pjesama (popisu treba dodati još "I Still Believe" i "Four Simple Words" koja se pokazala savršenom za završetak koncerta, izazvavši eksploziju pozitivne energije koja kao da se polagano akumulirala u publici tijekom cijelog nastupa).


Od samog početka koncerta, započetog "one-two-three-four" odbrojavanjem, publika je zajedno s Turnerom otpjevala većinu pjesama, uzvraćajući mu istom mjerom na njegovu izravnost, otvorenost, dječački šarm, znoj i predanost izvedbi dvadesetak zapravo jednostavnih i iskrenih folk punk komada. Kao što je publika pjevanjem pratila svaku izvedenu pjesmu, tako je pratila i svaku Frankovu šalu, danas već tradicionalno pričanje i pjevanje na jeziku države u kojoj se nastup održava, a s odobravanjem je dočekana djevojka kojoj je proslavu rođendana uljepšala prilika da s Turnerom na jednoj od pjesama zasvira usnu harmoniku. Kino Šiška, kao koncertni prostor, ostavlja više nego pozitivan dojam, a nakon Frankovog 1544. koncerta žalim što ga nitko od hrvatskih promotora i organizatora nije doveo kod nas, budući da je i sam Turner ostao iznenađen odgovorom na pitanje koliko ljudi na koncert došlo iz Hrvatske. Na žalost, zbog spleta nesretnih okolnosti, uspio sam propustiti britansku predgrupu Ducking Punches te stići uhvatiti posljednju pjesmu benda Andrew Jackson Jihad iz Arizone na kojoj je bubnjeve odsvirao upravo Frank Turner.

Maksimilijan Bach

maksimilijan bach // 08/03/2014