Pošto nisam uspio dobiti akreditaciju (A zašto nisi???!!! - op. pedja) za najavljene neobične afričke inovatore Konono No.1 u Aquariusu, put me naveo u Močvaru gdje se održao ništa manje neobičan i inovantan koncert dva izuzetna glazbena sastava - domaće Tene Novak i njemačkih Embryo o kojem apsolutno ništa nisam znao sve do ove večeri.
tena novak © horvi
Čudno je i podosta neobično govoriti o sastavu Tena Novak kao o demo bandu, no činjenica da još uvijek nemaju zvanični nosač zvuka neminivno ih svrstava u kategoriju "novih demo sastava". Još k tome da spomenemo podatak da klavijature svira Hrvoje Nikšić (ex-Kukuriku Street), violinu iznimno nadarena i talentirana Tena Novak, a za specijalne efekte je zadužen čuveni režiser Mario Kovač, dolazi se do još većeg paradoksa koji govori da niti nakon tko zna koliko godina bavljenja glazbom i boravka na estradi dotični i njihovi partneri nisu uspjeli nigdje ugledati "otvorena vrata" diskografije.
Njihov večerašnji nastup počeo je oko 21,30 h koji se sveo na konciznu i discipliniranu svirku u kojoj su svi instrumenti (i ostala pomagala) gotovo jednako važni i dominantni kako bi dočarali njihov osebujan zvuk sastavljen od mnogobrojnih glazbenih kolaža. Prije svega, njihova glazba je instrumentalna i slijepljena je od raznoraznih inačica kraut-rocka, progressive scene 70-tih, elektronike, trip-hopa, post-rock aranžmana, te je podebljana s mnoštvo duboke i fine psihodelije, te avangardnog pristupa s mnogo zvučnih eksperimenata za koje je uglavnom zadužen Mario Kovač (theremin, šumovi, samplovi, plastične cijevi, željezna pila, vatrogasna sirena, megafon...).
tena novak © horvi
Pozornica Močvare doimala se stoga premalenom za njihov mnogobrojni instrumentarij (tri seta klavijatura, mnoštvo elektronskih pomagala, bubnjevi, bas, violina, gitara i mnogobrojne eksperimentalne vragolije Maria Kovača), tako da su koncert izveli u gotovo skučenom prostoru koji je samim akterima jedva dozvolio pola koraka slobodnog hoda. No zato su svoj nastup odradili maksimalno profesionalno u trajanju od punih 80 minuta kroz koje su prodefilirale i znamenite skladbe "Slijepa ulica", "Šetnja" i "Potjera". Kroz čitav njihov nastup na velikom platnenom ekranu projicirani su efekti kompjutorske grafike koji su još bolje pospješili vizualnu stranu njihove glazbe. Vrlo dobro, štoviše, za razliku od mnogih demo-bandova, previše dotjerano i profesionalno. Stoga od Tene Novak valja očekivati konačni medijski proboj, barem što se tiče dugoočekivanog nosača zvuka.
embryo © horvi
Nakon kraće pauze od desetak minuta u kojima su izmjenjeni svi instrumenti na pozornici, na velikom ekranu se pojavljuje dokumentarni film o glavnim akterima večeri - sastavu Embryo iz Njemačke. Vođa sastava, već ostarijeli multiinstrumentalist Christian Burchard ovaj band okupio je 1969. godine s kojim je do sada objavio više od 30 albuma, te je dobar dio vremena proveo putujući po Africi, Bliskom istoku i srednjoj Aziji gdje je uglavnom snimljen čitav dokumentarni video materijal koji se emitirao. Radi se o zapisima koji datiraju iz ranih sedamdesetih godina i prikazuju mladoliki sastav koji se bavi sviranjem autohtone glazbene baštine zemalja gdje su boravili.
embryo © horvi
Pošto je od njihovog osnutka do danas kroz sastav vjerojatno prohujalo podosta glazbenika, a informacije o njihovom radu su mi potpuno nepoznate, mogu samo reći da sam doslovce ostao iznenađen činjenicom da Embryo čine tri mlada adolescenta od nekih 13-14-15 godina (dva dječaka i jedna djevojčica) i dva ovremešena glazbenika koji se doimaju poput njihovih roditelja. Svi zajedno su odsvirali svega nekoliko kompozicija koje traju poprilično dugo (čak i po 30-tak minuta), a počeli su u formaciji azijsko cimbalo, ksilofon, orijentalna gitara (nešto slično urdu sa zakrivljenim vratom), te sa dva egzotična bubnja koji se sviraju dlanovima. U toj postavi izveli su dugačku skladbu u kojoj su izmješali orijentalni i afrički melos uz dodatak jazz improvizacija na ksilofonu i cimbalu, da bi nakon toga djevojčica sjela za bubnjeve, a dječaci se prihvatili električne i bas gitare. Tu se već donekle osjetio odjek dalekog vremena kraut-rocka, ovaj puta u vrlo egzotičnoj varijanti, a nakon toga i sam ksilofonist preuzima bubnjarski zadatak, dok djevojčica sjeda za klavijature, a potom se prihvaća i trombona. Kako je koncert odmicao i kao su stalno izmjenjivali instrumentarij, njihov zvuk je bivao sve suvremeniji, da bi koncert završili urnebesnim i neobičnim jazz-kraut-rock-ethno eksperimentima za koje je vrlo teško pronaći adekvatan opis.
embryo © horvi
Samo preporuka - pokušati pronaći, nabaviti i poslušati ukoliko imate dovoljno strpljenja za minimalističke glazbene gradacije i neobične improvizacijske eskapade.
horvi // 17/04/2006
> vidi sve fotke // see all photos