Sjajan koncert ovih nevjerojatnih avangardnih eksperimentalaca free-jazz-rocka pokazao je da je interes za nepoznata (i nedovoljno istražena) glazbena područja kod publike u Zagrebu sramotno mizeran. Prije otprilike nešto više od godinu dana ovaj američki kvartet bio je predgrupom Girls Against Boys u dupke krcatom KSET-u, te je stoga organizator Mate Škugor (koji je u međuvremenu počeo organizirati koncerte u Galeriji SC) smatrao da je to dovoljna reputacija da im ponovno pruži priliku, ovaj puta za solistički nastup. Na žalost, njegova predviđanja nisu urodila plodom jer se na koncertu pojavilo nešto manje od pedesetak ljudi. No, to nikako nije zasmetalo samu ekipu Gutbucket koji su odmah čim su stupili na pozornicu shvatili da je dvorana prevelika, a publike premalo, te su u roku od svega 5-6 minuta sve instrumente, aparaturu, pa čak i tepih ispod bubnjarskog seta spustili podno pozornice, te osigurali fantastičan intimni koncert. Njihov nastup je savršeno dobro uigran, a bazira se na strasnoj povezanosti četvorice vrsnih glazbenika sa zanatom oslikavanja različitih varijanti zvučnih sfera. Glazbeno balansiraju između raznih žanrova free-jazza i rocka, sve skladbe su im instrumentalnog karaktera i sadržavaju potpunu umjetničku kontrolu izraza u kojem nema niti najmanje oscilacije ili banaliziranja temeljnih načela glazbenih obrazaca. Stilski su posve slobodni, te kroz aranžmane povezuju mnoštvo ritmova, harmonija, efekata, ali i neočekivanih izleta u neistraženi glazbeni prostor gdje malo tko u današnje vrijeme želi zaviriti. Neke sekvence su im potpuno avangardnog pristupa sa mnoštvom neočekivanih glazbenih poteza, u nekima opet pribjeguju ka posve slobodnim modernim formama jazza, dok u opet nekim momentima povezuju fuzijsku spregu alternativnog američkog rock naslijeđa i jazza sa elementima post-rock moderne. Centralna figura Gutbucketa je sjajan neurotičan saksofonist čiji se scenski nastup potpuno pretvara u vrsnog gitarističkog lidera; on skače, vrišti, pleše... jednostavno, vodi ljubav sa saksofonom čiji orgazam prenosi na publiku. U nekoliko navrata uletio je i među publiku, te zajedno sa kontrabasistom izveo glazbeni dvoboj među malobrojnim posjetiteljima koji prema cijelokupnom glazbeno-scenskom nastupu Gutbucketa nisu nikako ostali ravnodušni. Vrlo teško je odrediti, ili pobliže dočarati utjecaje i karakter njihove glazbe. U njoj doduše ima svega (od klasičnog be-bop i modern jazza, preko rocka i jazz avangarde do posve neurotičnih eksperimentalnih elemenata John Zorna ili Lounge Lizards), no Gutbucket su potpuno lišeni bilo kakvih određenih utjecaja budući da je njihova glazba prije svega originalna i jedinstvena. Ovaj brilijantan koncert potrajao je nešto manje od sat i pol vremena, a da je bilo još barem pedesetak ljudi više, sasvim moguće da bi i svoj repertoar ponešto produljili jer je bilo sasvim jasno da Gutbucket najviše iznad svega žele svoju ljubav prema glazbi i njenu moć podijeliti sa svojim najbližima. I bez obzira na vrlo loš odaziv publike, ovo je bio sjajan koncert koji je pokazao da još uvijek postoje glazbenici koji su kadra ponuditi nešto posve novo, svježe i originalno, te da ne treba čekati "velika" imena i razvikane umjetnike po velikim i otmjenim dvoranama za elitu kako bi se doživjela "ekstaza" iskonske glazbene umjetnosti.

Gutbucket su potpuni umjetnici svoje umjetnosti bez obzira kako je bilo tko nazvao.

horvi // 07/04/2006

> vidi sve fotke // see all photos