Dakle... Nisam očekivala ovakvu hrpetinu YBBB obožavatelja u Pauku. Znam da su dva puta rasprodali KSET, ali to je ipak KSET. Nije neka raskošna kvadratura. A sad su umalo rasprodali Pauk. Možda bi im to i pošlo za rukom da se u Tvornici nije održavala Zlatna koogla, a ljudi ipak vole te ''svega pomalo'' koncerte.

Za zabavu prije i poslije koncerta su bili zaduženi Groodanje DJ-i. Ali čim su se na pozornici pojavili članovi YBBB-a počelo je vikanje i pljeskanje. Nisam bila niti na jednom YBBB koncertu u KSET-u tako da nisam bila pripremljena na količinu oduševljena koja se prosula iz ljudi u dvorani. Stvarno sam bila totalno zapanjena. YBBB su prvo naprosto stajali na pozornici dok je 2000 ljudi urlikalo u ekstazi. Kad se buka malo stišala D.H. Skogen nas je obavijestio da imaju problema s distribucijom u našoj nam zemljici pa da sva izdanja možemo kupiti preko neta ili kod njih nakon koncerta, ali ne i novi album. I onda je konačno uslijedila svirka. Njih 9, tri perkusionista, dva trubača, jedan saksofonist, dva trombonista i jedan sousaphonist (ne znam kako se taj brass instrument zove na hrvatskom, ali jaaaaaako je velik i vrsta je tube) su nam predstavili svoju viziju New Orleans brass benda s elementima hip hopa, afrobeata i još koječega. Publika je tada doslovno poludila i u tom stanju svijesti ostala gotovo cijeli koncert. Malo su posustali za vrijeme nekih više jazz stvari, kad je i mene malo udavilo, ali dok su svirali ''Brooklyn'', ''Camouflage'' i ostale hitove skoro cijela dvorana je skakala s rukama u zraku, na što je nas nekoliko opet uhvatio zbunj, jer kao što rekoh, nismo očekivali takvu raspomamljenost kod tolikog broja ljudi. Ugodno iznenađenje. Jednu pjesmu su posvetili i New Orleansu, pri čemu su spomenuli uragan koji ga je zadesio. Malo sam sa sumnjom čekala da D.H. Skogen počne sa svojom MC izvedbom jer mi na studijskim snimkama nije zvučala nešto jako ludo i nezaboravno, ali kad sam ga čula uživo promijenila sam mišljenje. Prvi bend koji mi je pao na pamet kad sam ga čula su bili Rage Against The Machine. Bilo mi ga je stvarno zabavno gledati kako ovdje repa, skače i maše rukama, obrasao u bradu i s vunenom kapom na glavi, nakon što je moj prvi susret s njim bio preko polustatičnih i samozatajnih Cougar.

Ni preko sat i pol svirke publici nije bilo dovoljno pa su se YBBB čak tri puta vraćali na bis, svaki put s po jednom pjesmom. Na početku drugog bisa smo zamoljeni da svi zajedno dovabimo Kennyja, čovjeka koji svira onaj ogromni sousaphone, tako da je publika počela pljeskati i vikati Kennyjevo ime. Kenny je sam po sebi zamjetnih dimenzija u svim smjerovima, ali se svejedno kreće po sceni sa svojim divovskim instrumentom kao da je malo perce. Impresivno. Kad su izašli na treći bis Skogen je izjavio da će sad odsvirati zadnju stvar koju znaju i dao nam do znanja da odustanemo jer se više neće vratiti. Ljudi su svejedno pokušali, tko ih može kriviti. YBBB su se vratili, ali ovaj put s mrčndajzom koji su prodavali na pozornici, što su i nekoliko puta tijekom koncerta istaknuli i pozvali ljude da se dođu družiti i kupiti nešto ako im se sviđa. Ovaj koncert će mi ostati u sjećanju, osim po nevjerojatnom oduševljenju prisutnih, odličnoj svirci i dobroj atmosferi, i po tome što sam na njemu prvi put u životu vidjela obrnuti stage diving. Naime, kraj nas je stajala neka razularena škvadrica koja je cijelo vrijeme radila gužvu, padala po ljudima, naguravala se, plesala i šta se već sve radi u takvim prilikama. Onda su u jednom trenutku dignuli na ruke svog frenda, zaletili se kroz gužvu s njim u zraku i spustili ga na pozornicu! YBBB su bili, blago rečeno, zbunjeni ovim događajem, dok se dotični mladić dobro zabavljao i nije se dao smesti. Nakon kratkog vrludanja po pozornici na zamolbu benda i redara je sišao dolje i vratio se natrag prijateljima koji su se naravno davili od smijeha.

ana // 04/04/2006

> vidi sve fotke // see all photos