home > koncert > THE DILLINGER ESCAPE PLAN + CIRCLES + MAYBESHEWILL, 5.X 2013., Tvornica, veliki pogon, Zagreb

kontakt | search |

THE DILLINGER ESCAPE PLAN + CIRCLES + MAYBESHEWILL, 5.X 2013., Tvornica, veliki pogon, Zagreb

Ludilo!!! Onaj tko nije prisustvovao koncertu Dillingera u Tvornici izgubio je strahovito mnogo iz obaveznog r'n'r predmeta najluđih i najdestruktivnijih bendova današnjice.

Sad kad sam ovo vidio mogu mirno dočekati r'n'r penziju. Teško da će se tako skoro pojaviti luđi, nihilističkiji i destruktivniji bend, mada smo to nekoć govorili i smatrali za The Stooges, Sex Pistols, Gang Of Four, Plazmatics, The Birthday Party, Butthole Surfers, Black Flag, Swans, Christian Death, Satan Panonskog, The Jesus Lizard i još poneke. Vremena i standardi ludila se mijenjaju, Dillingeri su skoro pa akrobatski skakali s plafona pentravši se po konstrukcijama pozornice kao da se žele polomiti ili počiniti samoubojstvo. Ako uspiju preživjeti i ovakvim tempom dočekati krizne godine kad će im zdravlje i imunitet popuštati, a kosti oslabjeti, to će se vjerojatno i dogoditi. Jedini istinski manijak koji je i u poznim godinama ostao ovako lud, divlji i neukrotiv na pozornici je Iggy Pop.
[ circles ]

circles   © marko knežević

Trebalo je prvo progutati dvije gotovo nježne predgrupe koje su tko zna kakvim sticajem okolnosti poveli sa sobom na turneju. Prvo australski peterac CIRCLES s prilično korpulentnim frontmenom koji su zvučali kao malčice energičnija verzija Faith No More. Nastupili su pred uobičajeno otužnim brojem ljudi koji jedva da je premašivao cifru od nekih 100-tinjak duša. Opet je izgledalo da će koncertu prisustvovati još manje publike nego li na nedavnom gostovanju švedskih Hypocrisy u ovom istom prostoru, ali takva stvar je, čini se postala domicilni slučaj da predgrupe nitko osobito ne šljivi. Australci nisu bili loši, basista je bio pravi živac koji je pomalo pripremao teren penjući se po zvučnicima, a frontmen s clean vokalom vrlo rijetko je rabio harsh. Kako mi njihov materijal nije poznat, ovih pola sata je bilo samo šturo prelistavanje kataloga za informaciju.
[ circles ]

circles   © marko knežević

[ maybeshewill ]

maybeshewill   © marko knežević

Drugi bend MAYBESHEWILL iz Velike Britanije su izgledali da će biti jedan od rijetkih koji se ne sakriva iza elektronskih matrica. Gledao sam već možda i stotine bendova u čijoj glazbi čujete elektronske efekte, synth harmonije i kojekakve sintetičke dodatke, ali klaviriste ili operatera nigdje. Samo neprimjetni stisak na dugme ili tastaturu laptopa... Ovi otočani sviraju instrumentale u kombinaciji post-rocka i post-metala, uz bas, bubnjeve i dvije gitare imaju i vidljivog daktilografa-tipkovničara koji svira synth i upravlja laptopom, ali avaj, nije mi jasno, umjesto da koriste vlastite vokale puštaju snimljene govorne sekvence u svojim pjesmama. Tja... Ok, oni su barem pozvali ono malo ljudi da se približe pozornici, povremeno su promrmljali 'thnx' između pjesama i odsvirali nekih 40-tak minuta koji je od početnih laganica u klasičnom post-rock izdanju finiširao s 3-4 vrlo žestoke stvari koje su bliže post-metalu Isis i Cult Of Luna. Imaju i crtu kompleksnijih aranžmana, tako da nisu davili s minimalizmom koji mi sve više i više počinje ići na jetra ako se u njemu ništa osobito ne događa. Mijenjaju raspone i oktave, tempove s krešendima, ambijente sa psihodeličnim dionicama i vjerojatno ih je sasvim ugodno slušati i kod kuće. Za instrumentalan bend nisu dosadni.
[ maybeshewill ]

maybeshewill   © marko knežević

[ the dillinger escape plan ]

the dillinger escape plan   © marko knežević

THE DILLINGER ESCAPE PLAN su oko sebe imali cijelu malu armiju roadija i prateće ekipe koja se brine za svaku sitnicu. Nakon što su uklonjeni instrumenti prethodna dva benda, na pod pozornice je postavljena bijela odeblja i gruba tkanina kako bi spriječila klizanje i nepredviđene padove, te su otkrivena dva omanja video zida pored bubnjeva Billy Rymera na kojima su tokom cijelog koncerta emitirane minimalističke video-art projekcije, a onda je oko 22h počelo ludilo. Tvornica se ipak uspjela nekako popuniti, no čini mi se da nije bilo više od 500-600 ljudi mada je ovo Dillingerima prvi posjet Zagrebu, a i jedini koncert u ex-Yu regiji na ovoj turneji.
[ the dillinger escape plan ]

the dillinger escape plan   © marko knežević

Startali su furiozno s prvih nekoliko brojeva i odmah je bilo jasno da svjedočimo spektaklu sezone. Converge, Parkway Drive, Norma Jean i ostali predstavnici ovakve destruktivne i ekstremne hardcore scene su ipak po energiji, scenskom ludilu i po količini uloženih kalorija znatno tananiji, blaži, umjereniji i prisebniji spram ovih luđaka. Najjači upaljač je gitarist Ben Weinman koji ima već skoro 40 godina, a kočeperi se i skače po onoj konstrukciji i binskoj opremi kao da je gumeni tinejdžer kome je svejedno hoće li si samo iščašiti zglob ili potrgati noge. Nemam pojma kako mu uspjeva da se ne polomi. Zatrči se poput Keanu Reevesa u filmskim 'Matrix' montažama i hop u stilu Blanke Vlašić - na ogroman zvučnik od 2 metra i onda skoči na koljena, na leđa, pa izvede poneki salto, pa malo u publiku gdje je odsvirao par sekvenci dok su ga prvi redovi držali visoko na rukama i tako cijeli koncert bez predaha. Dok mu treba malo odmora nagne se na prve redove i mlatari s gitarom ko' da će svima u prvim redovima porazbijati glave. A pri tome svira tako vraški brzo i tehnički koncizno da je prosto nevjerojatno kako mu to sve uspjeva bez greške i bez nekih većih ozljeda. Primijetio sam da je raskrvario mali prst na samom početku, a možda je to bila sitna rana od nekog prethodnog koncerta.
[ the dillinger escape plan ]

the dillinger escape plan   © marko knežević

Frontmen Greg Puciato je nabildani maneken s ogromnim bicepsima i tricepsima u crnim uskim hlačama i martensicama; cijeli koncert je osim energijom i neprestanom atraktivnošću šetanjem s jednog na drugi kraj pozornice davao publici mikrofon da vrište u ponekim trenucima. Iznenađenje je doseglo klimaks kad se prvi odvažni momčina iz publike popeo na pozornicu i obavio stage diving, huh, ti bokca, pa redari uopće nisu reagirali. A onda drugi, treći, četvrti, dvadeseti, trideseti... Cijeli koncert, ama baš u svakoj pjesmi se ronilo i skakalo s pozornice. Ponekad je na bini bilo više skakača nego li glazbenika. Ma, totalni kaos. I dečki i cure, svi su pošandrcali u prvim redovima, a iskreno govoreći, bez ikakvih vidljivih felera i ozljeda, sve je to prošlo u najboljem mogućem redu. Nije bilo onih smradova što ti se izmaknu, pa da se rastepeš na podu ko' kruška. I upravo je to dalo snažan naboj koncerta u kome su Dillingeri mogli raditi što god žele.

A njihovi roadiji su svaki čas trčkarali po pozornici i namještali kablove, rasturene monitore, mikrofone, pedale distorzija, ma sve je tu štimalo po pravilima fantastičnog i divljački razularenog spektakla. Basist Liam Wilson koji po imageu i kompletnoj građi asocira na rock-rodu Ian Andersona iz Jethro Tull je krakavi dugokosi bradonja koji je prezentirao posve uvrnuti scenski performans. Nezgrapno hoda i pleše 'po jajima' kao po vrelom žaru; vrlo je smiješan u ovoj ekscentričnoj bandi, dok je pridruženi gitarist James Love bio skroz u pozadini praktički cijeli nastup statirajući kretavši se u opsegu od svega jednog kvadratnog metra. Nisam primijetio da je uopće ijednom izašao na front pozornice. A tek kad je koncert završio, izašao je bubnjar Billy pobacavši palice u publiku - pa on je dečkić koji izgleda kao da je jedva napunio tek dvadeset i dvije, kak' je rek'o Graha.
[ the dillinger escape plan ]

the dillinger escape plan   © marko knežević

Od ovog silnog užitka za oči i uši nisam imao vremena da bilježim set-listu. Bilo mi je mrsko svaki čas vaditi notes i zapisivati stvari, no izveli su dobar dio friškog albuma "One Of Us Is The Killer" uključujući i naslovnu laganicu koja je na svu sreću jedina bila pop predah gromoglasno pjevan i popraćen ovacijama. Nizale su se "Prancer", "When I lost my bet", "Hero of Soviet Union", "Nothing's funny", "Understanding decay", "Magic that I held you prisoner" i možda još neka. Šteta, nisu izveli psihodeličnu "Crossburner". Od starijih su po očekivanju izveli splet brutalnih razarača "Crystal morning", "Endless ending", abnormalnu hardcore meljavu "I wouldn't if you didn't", no legendarnu "43% burnt" nisam zapazio. Nisu imali nikakvih laganijih i onih indie i pop pjesmuljaka, kao niti instrumentalnih egzibicijskih eksperimenata. Samo čista svirka koja je u rijetkim momentima bila obogaćena elektronskim finesama 'nevidljivog tipkovničara'.

Energije je bilo napretek, sve je frcalo punoćom kondicije i sjajnom uvježbanošću benda koji godišnje odradi i po 300-tinjak koncerata. Oni koji su ih gledali na prošloj turneji tvrde da još uvijek koriste vatromet i gutače vatre, no toga večeras nije bilo s obzirom na skučenost pozornice, te da je ovo bilo samo polovično izdanje njihove scenografije. No, i ovakovo je meni bilo sasvim dovoljno da me uvjeri u nevjerojatnu i žestoku koncertnu silinu benda koji puca od snage.

Tko nije bio ima za čim žaliti. Prisutni će ovaj koncert zasigurno prepričavati budućim generacijama.

horvi // 07/10/2013

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*