Bonamassin nastup u Zagrebu najavljivan je kao gitarski spektakl godine, a na radio postajama najavljivana je i super-mega produkcija, sve to za "samo" 300kn. Koncert je zbog interesa publike čak prebačen u malu dvoranu Doma sportova i očekivanja su bila velika. Po dolasku na koncert zbunilo me je što ljudi dolaze u nekakvim dresovima, ali je ispalo da se istovremeno u velikoj dvorani održava hokej utakmica Medveščaka.

Po dolasku na ulaz dobio sam pravila za fotkanje koncerta - dozvoljeno je fotkati 5., 6. i 7. pjesmu što je značilo da ću morati propustiti početak, ali mi se svidjela činjenica da će nam biti dopušteno fotkanje akustičnog i električnog Bonamasse. Kad je Joe započeo sa "Athens to Athens" već sam se pripremio za ulaz, ali slušajući sa strane atmosfera je djelovala pomalo šuplja. Na sljedećoj "Woke Up Dreaming" su nam dopustili ulazak, no na veliko razočaranje morali smo se pozicionirati na donjem diijelu tribine! Ta pjesma bila je zadnja u akustičnoj verziji pa se na sljedećoj, "Dust Bowl", uključio cijeli bend. Odmah je bilo vidljivo da od najavljene superprodukcije nije bilo ni P. Bonamassa je svirajući djelovao kao da odrađuje koncert jer eto, mora, dok mu je klavijaturist djelovao potpuno nezainteresirano. Iako moram priznati da za slavnog Bonamassu uopće nisam bio čuo do ovog pompozno najavljivanog koncerta, veselio sam se dobroj svirci. Po reakcijama zagrebačke publike vidim da su bili uglavnom zadovoljni, no osim pljeska između pjesama i ponekog uzvika koncert su marljivo odslušali. Da, Joe majstorski svira, ali ostavio je potpuno isprazan dojam. Svirka je bila precizna, ali šuplja - puno više emocija ima na nedjeljnim rock i blues svirkama u polupraznom zagrebačkom Route 66. Za koncerte u živo mislim da treba uložiti više energije, a ovakav nastup rado bi poslušao jedino kod kuće uz peglanje veša.

boris štromar // 06/10/2013

> vidi sve fotke // see all photos