Reading festival je svakako jedan od festivala za koje nije potrebno pisati dugačke uvode i objašnjenja. To je festival nad čijim "lajnapom" plačem već dvadeset godina, a konačno mi se ove godine pružila prilika posjetiti ga. Taj festival aktivan je od 1961, a ime Reading nosi od 1971. Pa sad izračunajte koje mu je bilo ovogodišnje izdanje.

Naravno, i ovogodišnji, kao i dosadašnji bio je rasprodan. Osamdesetak tisuća karata (vikend ulaznica koštala je 200 funti) rasprodalo se, pa se na ulazu tražila karta više, a moglo se prodati odnosno kupiti ulaznice po 300 i više funti. Prostor u kojem se održava festival (kamp + prostori za svirke i popratni sadržaji) nalaze se na ogromnoj farmi petnaestak minuta hoda od centra grada uz rijeku Temzu. Kamp se proteže na sedam različitih lokacija, dok se sva koncertna događanja odvijaju u prostoru koji se zove Main arena, gdje se nalazi oooogromna glavna pozornica, jedna mala pozornica za nadolazeće bendove i šest šatora koji primaju od par tisuća do par stotina ljudi. Mi smo se skoncentrirali većinom na Main stage, NME/Radio 1 stage (najveći šator), Festival republic stage, a bacili smo oko i u BBC Radio 1 Dance Stage te Lock Up/Rock stage. Svirke na svim stejdževima počinju između 11 i 12, a završavaju najkasnije do ponoći, kad kreću DJ večeri i "silent disco", za koji se uspostavilo da i nije toliko "tih", jer naravno veseli englezi osim što imaju slušalice na ušima, vole urlati iz sveg glasa ono što slušaju. To sve traje negdje do 4 u noći. Kako ovo nije običan festival, niti ovo neće biti običan/klasičan riport.

Započinjemo s

5 STVARI KOJE SMO PROPUSTILI, A MOŽDA NISMO TREBALI

1. Dido kao gošća EMINEMu - Eminema smo onako ovlaš okrznuli, tek toliko da možemo reći da smo bili tamo. Počeo je sa novom pjesmom Survival, nastavio s nekim novijim hitovima, a mi smo žurili na ALT-J, pa smo se nakon White America pokupili. Nismo uspjeli dočekati neke pjesme koje smo znali, pa tako ni Stan, na kojoj mu se pridružila Dido. Eminem je imao raskošnu pozornicu, kako i doliči hedlajneru. Ogroman videozid na kojem su se vrtjeli filmovi vezani uz pjesme. Čini se kako je te večeri bilo više ljudi nego večer prije na Green Day-u.



2. Frank Turner u invalidskim kolicima - Aludirajući na Kurt Cobainov izlazak na Reading pozornicu 1992, Frank Turner pojavio se u invalidskim kolicima, što je izazvalo dosta polemika sljedećih dana. Neki su se osjetili uvrijeđenim, neki povrijeđenim, a nekima je to bilo skroz OK. U svakom slučaju puno se pisalo o tome, a manje o njegovom nastupu. Mi ga ionako nismo gledali.

3. Gumene čizme - Toliko gumenjaka na jednom kupu ne bi našli da zbrojimo sve gumene čizme u Hrvatskoj. Bilo nam je žao što nismo bili upućeni u taj detalj, jer bi svakako kupili neke "kockaste", no o modnim detaljima bit će više u nekom od sljedećih nastavaka.

4. BASTILLE secret gig - s obzirom na količinu ljudi koja se okupila na njihovom pravom nastupu, bilo bi zgodnije da smo ih vidjeli u tom izdanju na maloj pozornici. Šteta, no sljedeći dan uspjeli smo uloviti THE 1975.

5. PHOENIX ili SPECTOR - Ova dva odlična benda imali su nesreću svirati u isto vrijeme kad i BIFFY CLYRO, jedini hedlajner koji nas je u cijelosti zanimao i zaokupio.

5 STVARI KOJE (SREĆOM) NISMO PROPUSTILI

1. Frank Carter u čamcu na napuhavanje - Grupa PURE LOVE priredila je pravi "plaža party" s čamcem na napuhavanje EXPLORER 200 (takav i mi imamo na moru :-)), labudom i zmajem na napuhavanje, a pjevač Frank Carter "natjerao" je prve redove da ga na čamcu iznesu van iz šatora i optrče s njim krug oko istog. Trenutak na pamćenje. U istom trenutku, gitarista benda, svirao je gitaru u zmaju kojeg je također publika držala na rukama. 2. Paljenje BIFFY CLYRO gitare - Iako zvuči i izgleda malo otrcano, al škotskim BIFFY CLYRO značilo je puno, što su nakon sedam puta pojavljivanja na Reading festivalu, osmi puta konačno postali headlineri, pa je na posljednjoj pjesmi The Captain, pjevač i gitarista Simon zapalio gitaru. Vrlo upečatljiv događaj!

3. There's a Light that Never Goes out u Johnny Marr verziji - Ova verzija u ovom okruženju natjerala me da se zapitam - "Morrissey who?". A to nije bila jedina The Smiths pjesma…

4. THE 1975 secret gig - kako smo propustili Bastille, tako smo uspjeli uloviti THE 1975. Trenutni indie hajp u Engleskoj, pogledali smo u manjem prostoru uz manje ljudi, pa se nismo morali kasnije gurati s tisućama koji su ih htjeli vidjeti i čuti a nisu uspjeli ući u premali šator.
5. Kiša na Readingu - iako su nas svi plašili s vremenom zadnjeg vikenda u kolovozu, u tri dana kiša nas je poškropila tek toliko da se ne diže velika prašina i to u subotu ujutro do podneva. Eto…

5 BENDOVA KOJI SU SE PRERASLI

U vremenu od najave do slaganja festivalske satnice bilo je očito da je iskočilo par bendova koji su prerasli popodnevne satnice ili šatore koji su im bili dodijeljeni. To su redom:
1. BASTILLE
2. THE 1975
3. PALMA VIOLETS
4. SWIM DEEP
5. THE STRYPES

5 NAJVEĆIH RAZOČARANJA

1. HAIM - One su definitivno "kraljice" razočaranja. Oko tri sestre stvoren je hajp u medijima, no sve to je prilično neosnovno. Iako neloš pjesmuljak, Falling, izaziva asocijacije na CORRS, uživo zvuče katastrofalno. One osim što pjevaju i sviraju gitaru, bas i klavijature, dok bubnjara imaju unajmljenog. Mlade su i ima još vremena za njih, no trebale bi odlučiti da li će svirati ili pjevati, jer kad sviraju, očito se ne mogu skoncentrirati na pjevanje, pa povremeno ispuštaju nekontrolirane tonove, što se ne čuje baš lijepo. Uz girmase koje radi sestra basistica, umjesto koncerta ugodnog oku, ovo je bio koncert - bježi što dalje. 2. IMAGINE DRAGONS - Namirisali su da su postali zvijezde s pjesmom Radioactive, pa je, uz regularne instrumente, svaki član benda ponio sa sobom još neki bubanj ili udaraljku, pa su im pjesme zvučale kakofonično i neslušljivo. Skupilo se mnogo ljudi koji su čekali hit. Mi ga nismo dočekali.

3. THE STRYPES - Na njih je pao grah, unatoč dijeljenju vremena s MAJOR LAZER ili SYSTEM OF A DOWN (na koje smo ipak uspjeli baciti oko malo), jer su mladi, hvale ih Gallagheri i Weller, a to bi trebalo biti dosta za mene. No, njihov mod/blues zvuči previše pozerski, pa su me odmah podsjetili na The Strokes, koje sam ubacio u istu ladicu, a tu su mi i PALMA VIOLETS, koje nismo ni išli pogledati. Ako kažem da su na dvije pjesme od četiri koje smo pogledali ispali iz ritma, treba li više. Čak ih ni NME, koji su ih do festivala dizali u nebesa, nisu spomenuli u svojem opširnom izvještaju.

4. CHARLIE BOYER AND THE VOYEUR - Iako od njih nismo ništa očekivali, prema snimkama koje smo prije festivala preslušali trebalo je ispasti dobro. Ispalo je da grupu čine pet isfrustriranih klinaca koji pokušavaju svirati i podsjetiti nas na psihodeliju šezdesetih. Prilično neuspješno. 5. NINE INCH NAILS - Njihov nastup trebao je biti odličan uvod u finale festivala. Ispalo je da je Trent bio neraspoložen, jer je, po njegovoj priči on trebao biti hedlajner, a ne "neki kojima nezna ni ime", pa je njegov set iako dobro posjećen, od većine odgledan iz sjedećeg položaja bez ikakve komunikacije od njegove strane ili od strane publike.

5 UGODNIH IZNENAĐENJA

1. NIGHT ENGINE - Iako su oni bili prvi bend koji smo trebali pogledati na ovom festivalu, dan prije ispred njih dodani su DRY THE RIVER pa smo čekajući 12:40 da počnu, odgledali nastup i DTR. Nisu nas se dojmili jer zvuče ko blijeda kopija Fleet Foxes. Zato su Night Engine bili upravo ono što nam je trebalo za početak. Žestoko, uigrano i zanimljivo. Bowie-vska I'll Make You Worth Your While i Jam-ovska Give Me a Chance natjerale su nas da zaplešemo u to vruće ljetno popodne i da s nestrpljenjem čekamo njihov debi album. 2. IS TROPICAL - Čudnim čudom smješteni u BBC 1 Dance šator, tek su naknadnim "preslušavanjem" došli na listu za gledanje i slušanje. Oni su britanski bend s već dva albuma i pregršt Epova, pa čudi da su stavljeni u rani termin (15:00), no oni po zvuku definitivno ne spadaju u ovaj šator. Plesni jesu, no previše je tu gitara da bi zainteresiralo ono nešto ljudi što se vrtilo tu, i otišlo u potrazi za nečim drugim. Šteta, jer Is Tropical su me podsjetili na Primal Scream iz XTRMNTR faze.

3. SONS & LOVERS - Otvorili su drugi dan (11:15), sa kompletnom i čvrstom svirkom ispred petstotinjak ljudi koliko mnogi iza njih nisu imali. Sviraju izvrstan indie s epskim gitarama i pamtljivim pjesmama. S obzirom da su svirali jedini u to vrijeme, vjerojatno ih je vidjelo više ljudi nego što bi ih kasnije, kada se rasporede po pozornicama. Definitivno bend za kojeg će se čuti. 4. CHILDHOOD - Oni su jedini bend, koji je najavljen da dva puta svira. Jednom su otvarali NME stage, a drugi puta su svirali kao hedlajneri najmanje (BBC Introducing) pozornice, što me navelo da ih čekiram u ranijem terminu (12:00). Zvonke gitare, pamtljiv vokal s afro frizurom i basista u majici Galaxie 500, već su na prvoj pjesmi učinili da ih ostanem do kraja pogledati. Zapamtio sam pjesmu Blue Velvet, jer me podsjetila na rane Stone Roses, a Vi zapamtite ime Childhood, jer je to bend koji dolazi. 5. TWENTY ONE PILOTS - Američki dvojac, koji se sastoji od bubnjara i pjevača/synth maga, prije samog nastupa publici je podijelio "lopov" maske s logom benda, a sami su se pojavili na stejdžu u kostur kostimima. No, zbog vrućine nisu dugo izdržali u njima. Inače muzički čini se da ne znaju dal bi radije bili Eminem ili Robbie Williams, stoga su složili simpatičnu i energičnu mješavinu, te privukli mnogo ljudi u šator, a mene zadržali dulje od planiranog.

5 NAJBOLJIH OBRADA

1. BASTILLE - What Would You Do/Rhythm is a Dancer/This is the Rhythm of the Night (White Hills/Snap/Corona)
2. PEACE - White Noise/Another Brick in The Wall (Disclosure/Pink Floyd)
3. SWIM DEEP - Girls Just Want to Have Fun (C. Lauper)
4. JOHNNY MARR - I Fought the Law (The Crickets)
5. WILLY MOON - I put a Spell on You (Screamin' Jay Hawkins)
+ dvije obrade koje i nisu obrade
6. TIM BURGESS - The Only One I know
7. JOHNNY MARR - There's a Light That Never Goes Out



lana &

pedja // 04/09/2013

PS: Drugi dio očekujte uskoro...