Treći dan festivala konačno je zasjalo sunce od samog jutra i tako je ostalo tokom cijelog dana. Pošto je bio petak, vikend pred vratima, tokom dana je pristizalo dosta novih posjetioca festivala. To me baš razveselilo jer prvi i drugi dan smo pričali o tome kako nema toliko ljudi ove godine. Unatoč dobrim jelima unutar festivalskog prostora, dali smo si truda obići i sam Tolmin te naći restoran s jeftinijom ponudom. Naime, večer prije smo zapeli gladni na plaži, a pošto na šanku pokraj glavne pozornice više nije bilo ničeg, kupili smo za 4 eura vege kebab koji je ustvari bio malo pecivo. Nama Balkancima, kako smo se sami prozvali, bilo je to nekako bezveze i previše pošto smo još uvijek nenaviknuti na tu EU i zasad stranu valutu i cifre. Britancima i Talijanima, kojih je ove godine bilo mnogo više nego prethodnih godina, nije problem cijelu noć peglati kartice pošto su im cijene svega još uvijek niže nego na njihovim festivalima. To sam i doznao iz razgovora s njima. DAN 3

Da se vratim na onu bitniju stvar jer nismo na moru nego punk festivalu, taj dan je bilo mnogo dobrih bendova pa smo tako pogledali srpski Tea Break u našem terminu Dnevnika. Melodični hardcore punk četverac koji je nedavno ostvario zanimljivu suradnju s Kocom iz Debelog Precjednika. Stvar "Killing words" sam čuo par dana prije festivala i rekao si ako taj bend ubija upola kao ta stvar, onda su dobar bend! Dečki su me nastupom u to uvjerili. Čak su i izveli navedenu stvar bez Koce i zvučalo je jako dobro. Publika se taman počela skupljati, bilo je i nekoliko najmlađih gledatelja u dobi do 5 godina. Bilo ih je predivno vidjeti u pratnji roditelja kako dobivaju cd na poklon. Dečki su uz cd-ove poklonili i majice, što mi je sasvim ok. Iskoristili su priliku za promociju na dobrom mjestu. Možda je malo smetalo obraćanje na engleskom pošto bi nas većina razumjelo da je vokal pričao između pjesama na materinjem jeziku, a pričao je dosta. Sve u svemu, odsvirali dobrih 45 minuta i svakako ću ih ponovno negdje uloviti.

Your Demise nisam nikad prije čuo, ali kako smo se vratili na njihov nastup, imao sam što vidjeti. Hardcore bend iz Engleske, show na bini, ljudi se bacaju, pjevaju, urlaju. Bend postoji već 10 godina, ali nema nijednog originalnog člana. Za Britance mi to nije nimalo čudno pošto osobno poznajem članove jednog metalcore benda koji je izmjenio basista i gitarista za cijeli školski autobus. Momci su između pjesama zahvaljivali na dobroj turneji, sretni što idu kući te što su našli ovdje nešto zelenog i halucinogenog. Tako su i djelovali na pozornici. Glazba mi je ok, ali vokal koji je zvučao više kao da freestyle-a...tako tako...tko voli nek izvoli!

U iščekivanju H2O, sjeli smo pozadi mix pulta i uz pivo malo komentirali vesele Britance i lika koji je neumorno plesao sva četiri dana festivala na svakom bendu. Koje droge je on koristio, ne znam, ali svaka mu čast na energiji! The Menzingers nas nisu oduševili, čak su i bili dosadni. Frendica je izjavila da joj se nije nikad toliko spavalo na koncertu kao na njihovom. Jedna od noviteta samog festivala bio je bike show koji se odvijao u petak i subotu uz glavnu pozornicu. Izgrađena je rampa i posjetitelji su uživali u akrobacijama bikera za vrijeme dok su tehničari pripremali pozornicu za headlinere. Kad smo kod headlinera, tu večer su tu ulogu imali H2O. Od prvog trena kad su stupili na pozornicu i krenuli s "Nothing to prove" do zadnje stvari, vidjelo se koliko su ti hardcore veterani spontan i kvalitetan bend. Pošto smo ih pratili s povišene bike rampe, imali smo uvid i u kompletnu publiku koja se doslovno natiskala u svoj prostor. To je bio jedan od bendova kojima sam se najviše veselio pošto sam ih u travnju propustio u Močvari. Komunikacija između publike i benda bila je više nego dobra, ljudi su dolazili pjevati na pozornicu, a najupečatljiviji dio bio je kad je jedan od redara (kojima svaka čast na konjskim živcima, pošto odrađuju svoj posao više nego dobro i puno bolje od tzv. redara na našim koncertima), doveo klinca od par godina da se rukuje s pjevačem Tobyem. On je utišao publiku te malome dao da započne iduću stvar riječima "H2O go!" Divan trenutak koji će mnogi pamtiti. Pošto je bend i više nego povezan sa Sick Of It All, počastili su nas obradom njihove "Friends like you".

Nakon završetka, nije bilo umora te se većina ljudi preselila uz pozornicu na plaži gdje je Duncan Redmonds imao svoj acoustic show. O njemu mnogi sve znaju, a koliko sam shvatio, čovjeku se užasno sviđa dolina Soče (lani nastupio s The Toy Dolls) te sam ga ugledao zajedno sa članovima SNUF-a već u četvrtak kod glavne pozornice. Pošto su nastupali tek u subotu, dalo se zaključiti da su došli malo na odmor. Čovjek osim što svira bubnjeve i pjeva u dva navedena benda, ima svoj acoustic projekt u kojem svira i usnu i klasičnu harmoniku te gitaru. Pravi svestrani glazbenik! Nisam se toliko obazirao na opus stvari koje je izvodio, ali mogu reći da u 2h poslije ponoći je sasvim lijepo sjelo slušati neke laganije stvari i pijuckati pivo uz Soču. Nakon njega, Red Five Point Star su svojim ska/jazz stvarima rasplesali ljude te ih pred zoru poslali na spavanje. DAN 4

Četvrti dan festivala smo se konačno domogli i dijela plaže gdje smo se svake godine kupali, ali ove godine nismo to ostvarili. Ona kiša dva dana prije napravila je svoje, voda je bila hladnija od uobičajenog (normalna temperatura Soče je 13-15°C) tako da smo tu aktivnost preskočili i nastavili trusiti pive. Znalo se da je zadnji dan festivala rezerviran većim dijelom za Propagandhi te mogu reći da je taj dan najviše ljudi posjetilo festival. Sreo sam mnogo poznatih lica koji su taj dan pristigli samo zbog njih, a neki i zbog SNFU. Odlična je stvar što organizator daje i dnevne ulaznice u prodaju baš zbog ljudi koji rade tokom tjedna i/ili ne mogu pohoditi festival kroz sve dane. Tako bi trebalo biti na svakom festivalu, da se mene pita. Nažalost, festivali kao festivali, nikad ne uspije čovjek vidjeti sve što je namjerio tako da sam dosta bendova propustio baš zbog susretanja s ljudima u kampu i gradu. Čovjek jednostavno ne razmišlja o vremenu te večer brzo dođe. Negdje u pozadini su završavali Lude Krawe, kad sam fotkao po kampu, te sam shvatio da je stvarno vrijeme da odem kod glavne pozornice. Brain's All Gone sam nekoliko sati prije sreo na parkingu i stvarno su mi bile simpatične te cure i njihove muške pratnje da sam morao vidjeti svirku. Radi se o poljskom ženskom pop punk triju, novijeg datuma osnivanja, ali prema informacijama koje sam našao, cure pošteno touraju Europom. Simpatičan nastup i veliki aplauz publike nakon svake stvari, pokazao je ono što sam i očekivao - cure su svugdje lijepo primljene. The Aggrolites smo odslušali kratko radi ni sam ne znam čega te potom uživali u akrobacijama bikera koji su i tu večer festivala imali što pokazati. Jako dobra ideja organizatora jer ekstremni sportovi su se oduvijek povezivali s punk/hardcore glazbom. Nadam se da će iduće godine biti i održan kakav kontest u skejtanju ili nečemu po uzoru na naš odlični Pannonian Challenge.

Nakon toga nastupili su The Casualties. Dosad je na većini bendova bio dobar zvuk i stvarno svaka čast svakome od ton majstora, ali ovi su imali grozan zvuk i još grozniji nastup. Gledao sam ih u UFO festivalu prije par godina, gdje su me i izenadili dobrim nastupom, ali ovog puta se nisu proslavili. Kaos na pozornici, kaos u publici te, moram reći, glupo obraćanje gitariste između svake stvari. Da, svijet je u kaosu, sve treba razbiti, mrziti svoje poslove i sve što stalno slušamo, ali tjerati ljude na wall of death sa spikom "nađite nekog koga mrzite, punkeri na jednu stranu, ne znam tko na drugu, a u sredinu emo klinci da ih razbijete...". Bezveze,bezveze,bezveze! Nekome takva spika odgovara,ali mislim da većini i nije. Mislio sam kak ću napisati da u tom bendu jedino što vrijedi je bubnjar, ali i on je u jednoj stvari doslovno promašio činelu da me to natjeralo na smijeh. Kaos! Stvar su svakako popravili toliko iščekivani Propaghandi. Ovo mi je bilo prvi puta da ih gledam uživo i mogu reći da sam ostao ugodno iznenađen i uvjerio se u ono što sam slušao od nekih prijatelja. Bend sa stavom, odličnim sviranjem te vrlo različitim repertoarom. Lani sam si dao truda preslušati njihov zadnji album "Failed States" te sam i očekivao da će setlista biti sastavljena i od tih novijih stvari. Pošto su svirali nekih 20 stvari, uključili su i neke ranije. Negdje u pola nastupa, Chris se ispričao što nikad nisu bili u Sloveniji, nije znao zašto te nas time vratio u 1996. i na "Less talk more rock". Osim što bend krasi odlično sviranje, moram priznati da obraćanje publici između pjesama je stvarno u njihovom stilu. Humor koji koriste je tipični njihov (Chris nije dao trzalicu fanu jer je koristi, kako je sam rekao), a i tumačenja pogleda na život i stavove benda koji naginju na anarhizam, otvoreno podržavanje veganizma te borbe protiv bilo kakvog oblika seksizma, rasizma, nacionalizma i sl, ovdje stvarno imaju smisla. Ovo im je bio jedini nastup na festivalu tokom turneje jer ne sviraju na festivalima koji su sponzorirani od strane velikih kompanija, tako da ove godine ni sam festival nije nigdje imao Monster ili sličnu oznaku sponzora. Dokaz da se i bez takvih stvari može organizirati veliki festival. Setlistu neću navoditi, ali samo riječi pohvale ostaju za ovaj bend!

Nakon takvog nastupa, čovjek jednostavno uzme predah i odluta. SNUF je imao svoj show, vraćali su se i na bis, a gledajući Duncana kako pjeva i svira bubnjeve, pitao sam se odakle tolika silna energija i volja tom čovjeku koji je stariji i od mojih roditelja. To znači živjeti za glazbu i ovakve stvari! Nakon njihovog nastupa pokrenuli smo se i mi te otišli na punk karaoke na plaži koje su i službeno zatvorile festival. Dečki i cura iz Pigs Parlament su već postali jedan od zaštitnih znakova festivala te su me ponovno oduševili svirajući 60 punk covera u 3h ujutro. To znači biti mlad i dobro se zabavljati. Bilo je svakakvih scena na tim karaokama, alkohol i 4-5 dana tulumarenja su napravili svoje.

U nedjelju, nakon nekoliko sati spavanja i spremanja šatora u auto, dao sam si truda malo obići dio festivalskog prostora. Mjesto stvarno ima dušu i savršeno je za takve događaje. Ova godina svakako je bila najbolja po organizaciji, a i prebacivanje vremena događanja s kolovoza na srpanj pokazalo se dobrim. Možda nekima nisu sjeli bendovi, ali među pedesetak njih, svatko nađe nešto i dođe na svoje. Velike pohvale organizatoru i vidimo se iduće godine u Tolminu!

fichonm // 17/07/2013