Sorry ljudi, ovaj izvještaj kasni skoro punih tjedan dana jer sam odmah nakon svirke putovao u BiH gdje sam proveo naredna 3 vrlo burna i zanimljiva dana, a nakon toga mi je trebao barem jedan dan odmora... Enivej, Elemental su se inteligentno poslužili koljevkom hip-hopa u skladu s instrumentalnim načelima benda. Nekad su stare, tj. rane ekipe na ulici s kasetofonima repale i plesale breakdance uglavnom samo za frendove iz kvarta i slučajne prolaznike, a nadograđujući i nadebelo moderniziravši ovu tradiciju, Elemental su za bliske poznanike i specijalno izabrane medijske djelatnike i ličnosti zasvirali na ulici izabravši idealnu destinaciju - zagrebački Trg burze pored Hrvatske narodne banke. Gdje ćeš bolje mjesto za ovako osvješten i angažiran hip-hop bend koji zna čija majka crnu vunu prede? Razglas je bio taman po mjeri - ni preglasan, ni pretih (bubnjevi se nisu ozvučili), tako da je uz plesnu ritam sekciju s ponešto podebljanom bas gitarom Konrada Lovrenčića koja je bila dominantnija od Erolove gitare, stilski dojam bio više power-pop nego li rock kao što je to slučaj s produkcijom većine pjesama na novom, po meni, fenomenalnom albumu. Vjerojatno i namjerno, nema veze. Onako, više tiho i bez buke da ne uzbudi dušebrižnike kao što je nekad najljepši Idol Vlada Divljan znao inteligentno kenjati po komunistima koji su mu skidali kapu jer je imao lijepe pjesme o kojima oni nisu imali pojma o čemu govore. Ha-ha-ha.

Iskoristivši predvečerje i na svu sreću izbjegavši kišu s kojom je bilo problema i nevolja tokom čitavog dana zbog koje su mnogi i odustali od dolaska na svirku, Elemental je predstavio 8 novih pjesama s prijatnom i konciznom instrumentalizacijom u kojoj su se osobito isticale klavijature Davora Zanoškija. Naravno, njihovi pravi klupski koncerti su daleko jače nabrijaniji, no s obzirom na ulicu i uspješno isposlovanu dozvolu za svirku, nitko i nije očekivao rasturačinu kakvu bend zna opičiti. A bilo je i gratis cuge u izobilju, ali ko' za inat se nisam smio prepustiti tom hedonizmu jer sam, kao što rekoh, odmah poslije ove kraće promocije išao na put. Čuli smo plesne "Sto jedan razlog", "Balkana", odličan d'n'b "Hejteri", te ultimativno najjači hit "Po mojoj mjeri" koja je vraški urnebesno izvedena. Ako do sada niste osobito pratili rad benda, a volite žestoki zvuk na razmeđi RATM, nu-metala, punka i hardcorea, samo zbog ove pjesme se uistinu isplati doći na njihov nastup. Imao sam dojam da će Erol ubiti konja svojim riffovima, Ivan razoriti set bubnjeva, a Remi se pokidati od agresije u strahovito fino odabranom darkersko punkersko-metalnom kompletu (kožna jakna, vruće hlačice, crne hulahopke, metalni kaiš, starke, a iznimno lijepu plavu neo-romantics frizuru a'la David Sylvian/ Otep Shamaya da i ne spominjem, mmm...). A, vrijedi primijetiti da svi instrumentalisti izuzev klavijaturiste nose brkove, od čega Ivan i Konrad imaju i dizajnirano dotjerane bradice spojene sa zulufima poput velikih intelektualaca, što oni neosporno i jesu u ovome zanatu s kojim se bave. Image benda je zaista odličan, ukusno jednostavan, prihvatljiv za svakoga, a opet alternativan i moderan isto kao i zvuk. Vidi se da paze na sve detalje koji su im istovremeno i životni svjetonazor bez ikakvog opterećenja od neke slave koju zaslužuju. Moderni su ljudi koji razmišljaju i rade sukladno s vremenom u kome žive. Bravo bendu!!! Za laganije tempove izabrane su "Bolji si", "Prašina" i reggae "Prokleta ljubav" na koju su čak zaplesali i poneki prolaznici koji su se čudom čudili odakle sad odjednom svirka ovako eminentnog i popularnog benda na ulici u samom središtu metropole. Set je okončan još jednom žesticom "Neustrašivi", a dakako, Shot i skockana Remi (s velikim 'peace & love' naušnicama, zaboravih spomenuti) bili su raspoloženi za sve one sitne pikanterije i inteligentne komentare između pjesama oslobođeni bilo kakvih pretencioznih napuhavanja. To je, fakat tak', kak' oni kažu u svojim pjesmama. Ne morate se složiti s njima ako nećete i ako imate neki drugačije izgrađeni svjetonazor, ali ja u potpunosti volim i obožavam ovaj bend jer je iskren, ono što Olovni Ples kaže 'iskren do boli'. I s ponosom nosim njihovu majicu koju mi je nedavno dala Remi, onako zaigrano frendovski rekavši 'bu ti dobro došla da s njome čistiš pod u kuhinji'. Ma, daj... ha-ha-ha! Koji ovako popularan i istovremeno alternativan bend u lijepoj našoj štampa majice? Zadnju sam dobio od sjajnih istarskih metalaca Infernal Tenebra koje zna šačica ljudi, pa nedavno od Phantasmagorie (po kojoj pljuju glupe dark seljačine koje nemaju pojma kako bend zvuči u 21.stoljeću), a prije toga, već jako davno od Overflow (nekoliko jako vrijednih t-shirt memorabilia) i još nekih, manje značajnijih bendova. Paralelno sa svirkom, dizajner Dušan Jungić (nadam se da nisam pogriješio u imenu) je na ogromnom panou crtao kistovima i sprejevima omotnicu albuma "U redu je", a nakon svirke kad je počeo padati prvi sumrak, bend se pojavio u odjelima i bijelim kravatama sa crvenim simbolima US dolara, zasjeo za nekoliko poredanih stolova pored panoa i potpisivao 'JAMstveni list kojim Elemental group jamči da je sve u redu'. Naravno, ovjeren pečatom benda, a za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama valja upitati svog liječnika ili ljekarnika'.

Ovaj potpuni konceptualni pristup od A do Ž nagrađen je bogatim aplauzom ne samo uzvanika već i svih onih koji su se slučajno zatekli ovom nesvakidašnjem koncertu, te moram priznati da me iz godine u godinu, s albuma na album pronicljivi Shot i njegova ekipa redovito iznenađuju svojim strateški jako dobro osmišljenim potezima. Ne samo što su svirački i lirski izuzetno jaki, imaju ubojite i direktne pop pjesme koje redovito 'kidaju živce' ili što jako dobro znaju da je svaki novi album novi početak, već i to što se ne bahate nekakvom šminkerskom hip-hop purgerštinom koja je pojela i u zaborav odnjela neke vrlo dobre autore žanra. A osim toga, kad bi ovakvih besplatnih koncerata ovako velikih bendova i izvođača na ne previše glasnom i zahtjevnom razglasu u ovako dobrom terminu od 20h bilo više, cijela scena bi nam disala daleko zdravijim plućima. Elemental su sjajno procijenili i odmjerili situaciju kad trebaju skočiti, te naposljetku, jako dobro znaju što rade i zašto rade upravo tako kao što rade. Oni su zadovoljni ako njihova poruka u potpunosti dođe do jedne-dvije-tri-četiri osobe, na konto imagea i glazbe do šireg kruga, te kad uspiju i onog nezainteresiranog promatrača navesti na reakciju. To uvijek mogu i znaju. Oni su inteligentni zabavljači poput čuvenih Talking Heads i jedan od najboljih angažiranih hrvatskih bendova koji je uz to i enormno popularan. Ovaj mali ulični nastup je možda i uvertira za njihov veliki trijumf kojeg su neosporno zaslužili još mnogo prije. Oni su zvijezde hrvatske scene ma kako god da zvali njihovu glazbu i njihov hip-hop/rockerski pristup. To je bilo to. Odlično, ko' The Beatles ili U2 kad su na zgradama nebodera svirali za slučajne prolaznike. To se pamti i ide u povijest kao raritet s ponosom onih koji su prisustvovali tom činu. Neopisivo mi je zadovoljstvo što sam to vidio i čuo, Elemental su naši The Beatles i The Rolling Stones, naša hrvatska verzija Public Enemy, naš hrvatski Elvis. Jednom smo imali Satan Panonskog, još uvijek imamo Bareta i mnogo daleko boljih od Bareta.

Jednom bilo. I bilo je fenomenalno. Onako kako Elemental zvuče u svojoj prirodnosti na probama, onakvi kakvi jesu, a koliko ih znam već desetak godina, uvijek su fantastični, komunikativni, provokativni i elokventni zabavljači. Možda još uopće nismo svijesni kakve nove Idole imamo? Ja jesam. Ovo što radi Elemental je otprilike u rangu "Odbrane i posledni dani", Laibacha, nekih čuvenih albuma Boe i one sjajne zajebancije Šarlo Akrobate na posve novi i drugačiji način. Oni su i alternativa i pop, imaju svoje 'ja' i ne daju se nikome doslovce rečeno, jebati. Zato ih i cjenim. Baš upravo zbog tog stava. A mnoge pjesme će im preživjeti našu cijelu generaciju i vjerojatno će biti skoro svaki dan emitirani na radio stanicama i svim tim medijima koji će doći nakon naše smrti. Ljudi i glazbeni urednici će se za par stoljeća pitati kako je ovakva fenomenalna umjetnost hrvatske plesne glazbe dolazila tek do par tisuća Hrvata. Imamo nešto najbolje što nam je ova crna zemlja stvorila, a prema tome se odnosimo kao majmun prema banani bačenoj u kavezu. Zbilja smo idioti koji ne razumijemo svoje velikane, ili ako čak mislimo da ih razumijemo, ne razumijemo ih dovoljno. Zato jer oni jesu kultura, pop, stil, svjetonazor i na koncu, umjetnost. O bendu Elemental bih mogao 'nakenjati' mnogo stvari u pozitivnom smislu, ali neću. Već cijelu deceniju mi se dopada to što rade, te premda me nisu uvukli doslovce u svoj svjetonazor (ko' Boa, Šarlo ili Idoli), ne znači da i neće, jer su jako bliski Peđi iz Laboratorije i Bregoviću, ako se uopće tko sjeća Bijelog dugmeta. Ili Štulića i Azre? Elemental su i Štulić i Bregović i Vranešević i Koja i Divljan i Laibach na posve novi način. Naposljetku i Avdić i Goribor. I još neki veliki aduti. Elemental nije bend kojeg uspoređujemo s TBF ili Edo Maajkom, mada im je stil jako blizak, ja bih to više usporedio sa inteligentnom naravi Steely Dan. Zaboravljenog benda koji je slow-down tempovima i rijetko kojim brzim pjesmama uzbudio svijet, ali je ostavio veliki trag svojim pjesmama.

Šta ja tu opće serem, pitati će te?

Erol i Remi su Štulić iako to ne žele biti niti im je najmanja namjera biti Đoni. Ali oni jesu nova Azra u sasvim drugačijem obliku. Daleko u boljem i modernijem raspoloženju. Ne daj Bog da nam se vrati Štulić jer će biti seljak spram Elementala i sličnih, modernih bendova. Ostani Đoni tamo gdje jesi, te i dalje vozi taxi, jer će te klinci koji te ne znaju popapati za doručak. Nije da je da Elemental velika opasnost za povratak Štulića koji se možda nikad neće desiti, a možda hoće (tko zna), no ovaj bend živo boli kurac i jebe im se za to kad su ionako već postali legende koje će kad-tad napuniti Dom sportova, Arenu, Beograd, Sarajevo, Skoplje i Ljubljanu.

Odnosno, jebo te Đoni Štulić, kad imamo odlični Elemental, Shota i Remi koji na moderan način govore buntovno o sadašnjici. Azra, a ponajmanje Bijelo Dugme (ha-ha-ha), ovoj sredini nije potrebno. Elemental i još neki jako dobri hrvatski bendovi i autori govore o 21. stoljeću bez Đoni Štulića. Hvala Bogu. I bez uopijskih bendova koji su pričali bezveze.

horvi // 12/06/2013