Moram priznati, na ovaj koncert sam išao samo zato što mi je netko rekao da Riverside zvuče kao Porcupine Tree, a budući oni ne dolaze... Prethodna tvrdnja je nažalost i više nego točna budući Riverside zvuče (u nekim trenucima) identično kao Porcupine Tree prvenstveno zbog nježnog vokala pjevača/basista Mariusza Dude i zvuka koji malo previše sliči na onaj iz zadnje The Incident faze. U ostalim trenucima vuku inspiraciju (čitaj kopiraju) od ostalih velikana progresivnog metala sa početka devedesetih, uglavnom američkih. Pa tako uz već spomenuti vokal i ambijentalne klavijature, imamo malo narativa Queensryche, mijenjanja ritmova Toola, forsiranja solaža meni izrazito mrskih Dream Theater, čeznutljivih melodija Fate's Warning, synthova Marillion... Volio bih reći da su usprkos svim tim 'posuđivanjima' uspjeli nekako zadržati neki svoj zvuk, ali ne mogu. Netko neupućen bi ih vrlo lako mogao zamijeniti sa bilo kojim od navedenih bendova, ovisi u kojem trenutku bi ih zatekao. Ali unatoč svemu, koncert uopće nije bio loš. Svatko tko voli malo žešći zvuk mogao se vrlo dobro provesti na ovom koncertu. Svirka je bila odlična, bend je uigran, grešaka nema, po meni je bilo malo previše solaža na orguljama i stranputica, ali to je više manje normalno za progresivni metal tako da se nemam što žaliti. Ponekad sam se znao pogubiti u pjesmi koje su znale trajati i po 15 minuta, ali za to krivim svoje nepoznavanje materije. Mariusz je furiozan basist na tragu Steve-a Harris-a koji je osim odlične ritmične podloge u suradnji sa bubnjarom Piotr-om pokazao i da zna melodično solirati. Gitarist Piotr (drugi) je raznovrstan, snalazi se u puno zadaća, od distorziranog ritmičnog rifanja pa do ambijentalnog soliranja uz najveći naklon dvojcu DeGarmo-Wilton. Manevarski prostor za razbacivanje im je bio dosta skučen budući su pozornicu popunili svojom opremom za osvijetljenje pa su se tako predstavili u malo boljem svijetlu (vizualno) nego što je inače običaj u Močvari. Nekakvog pretjeranog headbanganja ili pozivanja publike na sudjelovanje nije bilo budući pjesme nisu baš skladane na taj način, to ionako nije u duhu progresivnog metala. Publike je bilo puno, negdje oko tri četvrtine Močvare i bila je raznovrsna, što generacijski što subkulturno. Sudeći po reakcijama, bend ju je ostavio zadovoljnu. Sve u svemu, jako dobar premijerni nastup za sve ljubitelje sad već pomalo staromodnog progresivnog metala čijeg je sjevernoameričkog ogranka ovo na neki način sukus.

Nisu me baš nagovorili da njihov studijski materijal poslušam doma, ne bi imao živaca za to, ali ako ponovno dođu u Zagreb, potrudit ću se da ih ne propustim.

tomislav // 07/06/2013