Četvrtak u KSET-u bila je večer u znaku metala. Publike i nije bilo napretek, no atmosfera je bila odlična budući da nije bilo one gnjavaže s čekanjem na svirku. Oko 21.30 h prvo su izašli naši dobri poznanici MEPHISTO'S REQUIEM koji se intenzivno pripremaju za debi album i iz koncerta u koncert pružaju sve uvjerljiviju svirku. Ovaj puta su bili izuzetno moćni, te mi se čini da su tempo nekih pjesama malčice ubrzali, pa svaki puta zvuče znatno drugačije mada na repertoaru imaju manje-više iste pjesme. Naredali su "Jigsaw", "Collector", "Warning", "Controlled lies", "Demonstration of sorrow", "Sulphuric landscape", obradu "Puritania", te za kraj "Six names within" i "Shuma". Zvuk je bio solidan, no meni osobno Mephisto's Requiem najbolje zvuči kada sviraju u MMC Črnomercu na onom razglasu kojeg si sami naštimaju onako kako im odgovara. Za razliku od toga, večeras su zvučali brutalnije na potenciju što im je omogućilo snažan industrial 'šus' s mračnim gitarskim opservacijama Štefa i Bedenka, dok je vođa Mephisto Tommy na svojem basu i moćno oporom glasu filao iz petnih žila. Oni mi se malo-pomalo s brojkom odgledanih koncerata približavaju nekom osobnom top-10/20 najgledanijih bendova, te mada se konstantno mijenjaju i napreduju, stalno vršeći neke sitne prepravke pjesama, uočava se iznimna kompaktnost svirke i stilsko odudaranje od bilo kakvih standardnih klišeja što im svaki puta jako dobro uspijeva. Palac gore. TIRANIA, bend iz Zaprešića kojeg sam gledao lani uoči samog Božića obavili su svoju klasičnu melodic death pržionu, no na nesreću, zaboravio sam uzeti rezervne baterije za digitalac koji mi je krepao nakon 5-6 fotosa tako da od vizualnog dijela ovog raporta nema ništa. Inače, bili su vrlo zabavni koliko to ovakav stil može biti, pjevač je vrlo atraktivan i komunikativan te bi ih valjalo svaki puta, isto kao i Mephisto's Requiem podržati dolascima na svirke budući da su velike nade lokalne metal scene. Oni bi po svemu sudeći mogli puno bolje isplivati ka široj audijenciji s obzirom na vedriju notu i nabrijanu svirku, no to nikako ne znači da Mephisto nema svojih aduta. Ima, ima. njihov glavni as je u tome što su posve drugačiji, tj. orijentirani ka slušateljstvu koje traži specifične tehničke i zvučne opservacije koje nadebelo iskaču iz strogo zaokruženih žanrova.

Jedina je šteta što je svirka bila navečer u tjednu pa sam pola koncerta odgledao i odslušao mislima odsutan, već u narednom danu, petku i novim šljakerskim obavezama koje me čekaju na poslu. Tja...

horvi // 27/05/2013