Eto, rijedak je slučaj u Hrvatskoj da koncerti počinju u točno zakazano vrijeme. Ovo je već treći puta u Tvornici da koncert nema nikakvih zakašnjenja, tako da sam ja lijepo opet zakasnio na prvu predgrupu Rock Hard Power Spray o kojoj apsolutno nemam nikakav komentar jer je nisam ni vidio, ni čuo. Ali sam zato pogledao drugi sastav Magic Skool Bus koji su više nego odlični. To je rock kvartet (dvije gitare, bas i bubnjevi) koji svira odličan punk - rock na paralelama bliskim Fugazi i ostavštinama garažnog rocka pod utjecajima MC5. O njima bi se u narednom periodu trebalo više pozabaviti jer su posve nepoznati na ovim prostorima, a sudeći po koncertu imaju odličan scenski nastup i vrlo dobar glazbeni materijal.
Ne mogu reći da je nakon njihovog nastupa publika ostala ravnodušna, dapače, glasne ovacije i skandiranja dovoljno su dobar razlog da se zaključi kako su imali odličan prijem iznenađene publike (uključujući i mene) kojoj ove dvije predgrupe nisu bile najavljene na plakatima. Tako nekako, jer barem ja nisam uspio zamijetiti njihova imena...

I onda, naravno, izlazi banda kasapitelja... Bloodhound Gang otvaraju koncert lišeni bilo kakvih suvišnih scenskih pomagala. Jedino što su imali na pozornici osim vlastitih instrumenata (gitare, bubnjevi i bas) bio je ogromni strip-oblačić za upisivanje teksta u koji su njihovi tehničari povremeno upisivali neke šaljive smicalice. Između ostaloga, negdje na polovini nastupa pojavio se tekst "boys from Karlovac eat dog". Nisam zaista uspio shvatiti smisao i razlog ovog šašavog slogana...

U svojem ne predugačkom nastupu (cirka oko sat i kusur vremena) Bloodhound Gang je prvi dio koncerta posvetio svojim skladbama koje su nabijene vedrom plesnom punk atmosferom i povremenim izletima u malčice sofisticiranije rock obrasce, te su taj dio repertoara kulminacijski okončali sa hitom "Bad touch", nakon čega je slijedio njihov cover - show. Nakon svake pjesme počeli su zbijati šale o politici, Bushu, muslimanima, socijalnim nepravdama, neurednom životu, prežderavanju, opijanju, perverzijama, a dotaknuli su se i balkanskih pitanja o vječnoj sintezi naroda i narodnosti koje ovdje žive. Naravno, sve na vedar i šaljiv način, tako da su tijekom drugog dijela koncerta izveli cijeli niz poznatih obrada i ismijali velike MTV hitove Britney Spears s kojom su se šegačili u nekoliko navrata, a nisu bili mimoiđeni ni coveri Franz Ferdinanda ("Take me out"), U2, Depeche Mode, Madonne, Rammsteina, Red Hot Chilli Peppersa, Nirvane, Eminema, Beyonce, Limp Bizkit... U ovakvoj zafrkantskoj atmosferi sasvim sigurno nikome nije teško palo što u repertoar nisu uvrstili svoje žešće hc i nu-metal skladbe s kojima bi samo moguće razbili humorom ozračen ambijent.

Bloodhound Gang se u Zagrebu pokazao kao vrstan ironičan, zajedljiv, pomalo provokativan, ali nadasve vedar, zabavan i šaljiv rock sastav čije je glavno oružje nepatvoreni humor. Slične paralele mogu se pronaći i u tuzemnoj estradi - otprilike bliske cover poteze vrlo često rabe Vatrogasci i Rambo Amadeus, tako da su zagrebačkoj publici podarili sijaset vedrog humora zamotanog debelim slojem cinizma, ali i odlične zabave.

Zabavno, vedro i šaljivo, Bloodhound Gang su daleko od bilo kakve rock pretencioznosti s kojima obiluju današnji uglavnom retro sastavi, a ova banda to definitivno nije i pokušava da se svojim zabavnim konceptom približi najboljim majstorima rock humora i ironije.

I premda nemaju nekakav značajan rejting u rock krugovima, oni su pokazali da njima život rock'n'roll zvijezde ne predstavlja ništa jer ga po prikazanom nastupu uopće ne doživljavaju kao ozbiljan dio vlastitog svjetonazora. Dakle, ništa ozbiljno, samo zabavno i komično. Vrlo dobro!

horvi // 18/02/2006