O fuck it, I'm gonna have a party!

Večer u kombinaciji 3:1:4 je mogla značiti samo jedno - nema bunkera, danas igramo otvoreno i napadamo žestoko! Prvi puta u ovom simpatičnom klubu u Grazu, koji je, sudeći po njihovom programu, više specijaliziran za disko i DJ večeri, iako je po svojoj unutrašnjosti zapravo savršen izbor za rock ili alter koncerte također. Dvije garderobe, više šankova, prostor za pušače - alles gut! Najveća zamjerka ide cijenama pića - OK, Austrija je skup(lj)a, ali 3,10 EUR za malo pivo je ipak malo na granici s našim balkanskim razumom.

Glazbeni početak večeri je bio najavljen za 20 sati, u što obzirom na tri benda u programu, te poznatu austrijsku točnost, nismo ni najmanje sumnjali, ali zbog kašnjenja na putu (ne znam da li se to samo nama čini, ali Austrijci uvijek nešto rade na autocestama), te traženja parkiranja u centra Graza, kasnimo pola sata. Na sreću, kasni i program, te se sve vremenski poklapa savršeno kada prvi bend večeri počne svoj nastup u 20:45. A prvi su otvorili engleski Tall Ships, čiji je odličan prvijenac "Everything Touching" BBC nedavno uvrstio na svoju listu najboljih albuma listopada mjeseca. Sad kad smo ih čuli, bome znamo i zašto - ovaj Brighton-via-Cornwall trio vrlo suvereno i zrelo plovi vodama math i post rocka. Primjerice, sjajna pjesma "Ode To Ancestors" počinje lagano, lagano, poput sličnih skladbi Mercury Rev, da bi onda ubrzala i dovela do krešenda na način ala Sigur Ros. Polusatni nastup je prošao u trenu, i vjerujemo da ćemo još za njih čuti, a nadam se skoro ih vidjeti i negdje kod nas. Iskreno se nadamo da su uspjeli naći spavanje za svoju šesteročlanu ekipu - simpatično su spomenuli na kraju nastupa da nemaju organizirano prenoćište, a imali su sličnu obavijest i na merch štandu. Nakon tria, solo u sredini. Ezra Furman je najpoznatiji po svojem radu s matičnim bendom Ezra Furman and the Harpoons iza kojeg su već četiri albuma, da sjajan dilanovski komad "Take Off Your Sunglasses" ne zaboravimo. Ezra je nedavno objavio svoj prvi solo album naslova "The Year Of No Returning" kojeg trenutno promovira na turneji s Nadom Surf. Njegov nazalni način pjevanja i boja glasa su nas podsjetili na spomenutog Dylana, Gordona "Violent Fammes" Ganoa, ali na, inače vrlo dobrom, albumu pogotovo, i na Davida Byrnea. Scenski mu je nastup također vrlo samouvjeren, uz rad nogu kakvog se ne bi posramili niti imitatori Elvisa Presleya. Već sa drugom skladbom nas je iznenadio svojim kreativnim umijećem - naime, zadao si je zadatak da u backstageu tijekom nastupa Tall Ships sam napiše novu pjesmu i izvede ju pred publikom što je i vrlo učinkovito izveo! Između ostalih, usjekla nam se u pamćenje i sjajna "Sinking Slow" kao želju iz publike, te "American Soil". Svojom poetikom, glazbom i glasom je za očekivati da i za njega čujemo u budućnosti, a vjerojatno i vidimo opet. Takve dvije zanimljive predgrupe si glavni band večeri i njegova publika mogu samo poželjeti. A onda kreće i šlag na tortu: dame i gospodo, curice i dječaci, Nada Surf! Momci kreću žešće, melodični college indie rock pojačan gitarama u obliku "Clear Eye Clouded Mind" je prva skladba i ujedno prva pjesma na novom albumu "Indifferent to Astronomy" kojeg su objavili početkom ove godine. Nastavljaju s novim albumom i "Waiting for Something", a zatim i starijom, odličnom "Do It Again". U originalu trio, Nada Surf su trenutno kvartet, pojačani gitaristom koji dodatno daje žestinu, ali i melodioznost njihovim live nastupima. Zadovoljni prijemom u Austriji (večer prije su svirali u Beču), Matthew Caws, pjevač i gitarist benda, je izjavio da se tu čini kao da je svaka večer subota i čestitao im na tome što znaju uživati u životu. Inače je Matthew bio sjajno raspoložen, ostvarujući odličan kontaktom s publikom dupkom ispunjenog kluba, komentirajući između svake pjesme. Općenito se činilo da se nije zabavljalo samo pred pozornicom, basist Daniel Lorca koliko god kul bio, je imao svojih par momenata, ali najveći zabavljač, barem po fizičkoj komediji i vizualnim štosevima je bio bubnjar Ira Elliot sa svojim dječjim laserskim pištoljem (!) ili bez njega. Nastavljaju sa starim stvarima, "Weightless" i "Whose Authority", ubacujući nove stvari, vode nas kroz bogatu diskografiju koja broji šest studijskih albuma i jedan album obrada. Kada smo već kod obrada, žao nam je da nismo imali prilike čuti niti jednu iz njihovog bogatog repertoara ("Blue Monday" od New Ordera, "Where is my Mind?" od Pixies ili "Enjoy the Silence" od Depeche Modea), no ipak su odsvirali refren najnovijeg komada Ezre Furmana - da, upravo onog kojeg je skladao prije koji sat u backstageu! A kad smo već i kod bogate diskografije, jasno je da svatko od fanova ima svoju ultimativnu playlistu benda i da će se uvijek naći neka pjesma koja je po njegovom mišljenju neopravdano izostala s koncertne liste, pa ni mi nismo iznimka. Primjerice, sjajna laganica "Blonde On Blonde" koja je u germanskom području veliki hit jer je iskorištena u lijepom filmu "Sommersturm", ali zato dobivamo ništa slabiju "Inside of Love", na kojoj se dobar dio dvorane giba lijevo desno, prateći upute Matthewa - tužne pjesme je lakše izvoditi ako se publika dobro zabavlja, priznat će nam na kraju pjesme. Inače, o karizmi frontmena je dovoljno govorio samo letimičan pogled na prve redove - bili su puni mladih tinejdžerki sa osmijehom na ustima i žarom u očima. Zapravo, općenito je publika bila iznenađujuće mlada tu večer, što je naravno sjajno za bend - na mladima svijet ostaje, govorili su naši stari. Osvrnuli su momci se i na recentne američke izbore izrazivši zadovoljstvo rezultatom, spominjali su i svoje glazbene kolege (Calexico, s kojima su često na turneji, te PJ Harvey), a dokazali su i visok stupanj ekološke osviještenosti pozivajući nas sve na akciju novom pjesmom "No Snow on the Mountain". Zadovoljni smo jer dobivamo i "Hi-Speed Soul", ali nažalost ne i "Stalemate", "Amateur" ili "Popular". Jebiga. Kraj prvog dijela sat i 40 minuta dugog nastupa označava još jedna stara, "The Way You Wear Your Head", a zatim nastupa frenetičan bis koji naprosto eksplodira u završnoj, produženoj "Blankest Year", gdje dobivamo potpuni dernek i zborno pjevanje "Fuck it, I'm gonna have a party!". Hell, yeah!

I kada smo mislili da je sve gotovo i još prije odlaska isprobavali majice na bogatom merch štandu, evo nama Matthewa s akustičnom gitarom i ruci i neformalnog drugog bisa sa sjajnom "Blizzard of '77". Poziva i par ljudi u backstage na ultra brzi mega party jerbo ih bus već čeka. šta reći, sjajan momak je taj Matthew, baš na mjestu. Sve u svemu, sjajan energičan nastup protkan sa par laganica i odličnim kontaktom s publikom, te dvije odlične predgrupe. Kud ćeš bolje u četvrtak uvečer?

špela + sale // 11/11/2012

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Kada su već bili tako blizu, šteta da ih i naši koncertni organizatori nisu uspjeli dovući, ali možda slijedećeg puta?