Svatko tko je gledao ijedan film od Davida Lyncha zna koliko mu je važan zvuk i prateća glazba. Recimo, nedavno je izašao remasteriran soundtrack Eraserheada iz kojeg je vidljivo kako se njegove filmove može samo slušati (sadržava vjerojatno najuznemirujuću pjesmicu In Heaven Petera Iversa koju su obradili i Pixies), a da ne spominjem utjecaj koji je imao na Lustmorda i njemu slične. U njegovim filmovima je nerijetka scena kada pjevačica uživo izvodi neku pjesmu (obično na pozornici sa crvenim zavjesama) kao npr. Julee Cruise u Twin Peaksu, Isabella Rosellini u Blue Velvet, Rebekah Del Rio u Mulholland drive... Te scene i nemaju baš neku dramaturšku važnost, ali su služe kao reprezentacija emotivnih previranja glavnih junaka u kojima na kratko mogu odahnuti od pretvaranja i biti oni koji zapravo jesu. Zato i nije čudo što je Chrysta Bell smatrala časću činjenicu što je Lynch izabrao baš nju da otpjeva sličnu pjesmu u Inland Empire koja je trebala predstavljati unutrašnju borbu glavne junakinje sa varljivom stvarnošću i osobnim demonima. Obzirom da Lynch preferira kontrast između eteričnih krajobraza koje je usavršio u suradnji sa Angelom Badalamentijem pod utjecajem This Mortal Coil, konkretno obrade pjesme Tima Buckleya Song to the Siren u izvedbi Elizabeth Fraser i Robina Guthrie-a iz Cocteau Twins, te zlokobnih avant-surf eksperimenata. Budući Lynch već duže vrijeme ne surađuje sa Badalamentijem, bilo je za očekivati da će njegovim glazbenim izričajem prevladati gitaristički orijentirana glazba pa se tako njegov solo album Crazy Clown Time uglavnom sastoji od repetativnih rifova uz narativni vokal. Na istom tragu je i suradnja sa Chrystom na albumu This Train samo što Chrysta u većini pjesama svojim moćnim i dubokim vokalom pokušava više postići neki osjećaj nelagode nego klasično otpjevati pjesmu. Obzirom na sve navedeno, u Tvornici sam očekivao poluambijentalni, multimedijalni događaj koji će pokušati dočarati atmosferu Lynchovih filmova. Budući da je i Chrysta očito svjesna da takav pristup obično vodi dosadi (nedavni primjer Zole Jesus), odlučila je pojačati distorziju, uvesti živog bubnjara i smanjiti sintetiku na minimum te tako učiniti pjesme pogodnijima za izvođenje uživo dok je multimedijalni dio sveden na promotivne filmiće gitarista Dutcha Ralla. Prvo što se primjećuje pri izlasku Chryste na pozornicu je jačina vokala i atraktivan izgled koji zahtijeva pozornost te je kao prava diva jednom i zamijenila haljinu. Navedeno jačanje pjesama je pjesme sa albuma This Train približilo više alternativnom rocku, prvenstveno Cranes, ali naravno uz dodatak moćnog vokala koji zvuči puno bolje, uvjerljivije i osjećajnije nego na albumu. Istaknuo bih pjesmu Swing With Me u kojoj se i Chrysta primila gitare te koja je inače, kako Chrysta kaže, najprljavija na albumu. Ovdje ju je još i dodatno usporila čime je prešla na i osvojila teritorij Tito & Tarantula ili čak Shivaree. Istaknuo bih još i nježnije Right Down to You i Angel Star u kojima je tehnikom glasno-tiho postigla uvesti i dozu dramatike koja nije bila prisutna na žešćim pjesmama. Posebna povlastica su bile pjesme iz Lynchovih filmova od kojih bih izdvojio Be Bop A Lua iz Wild At Heart i apsolutni vrhunac večeri Sycamore Trees iz Twin Peaks: Fire Walk With Me. Naime, navedenu pjesmu je izvela gotovo a capella uz minimalnu pratnju instrumenata i u potpunosti dočarala Lynchov omiljen motiv djevojke u nevolji, ovaj put u mračnoj šumi. Trijumf je još i veći ako uzmemo u obzir da pjesmu u originalu izvodi jazz pjevač Jimmy Scott koji je poznat po tome što nije mutirao. Za vrijeme izvođenja pjesme je vladala apsolutna tišina što nije bio slučaj za vrijeme ostatka nastupa. Bilo je negdje 100-200 posjetitelja makar je teško reći budući je bio sjedeći koncert pa su svi bili raštrkani po cijeloj dvorani iako bi obzirom na intenzitet nastupa neki manji klub bio možda i primjereniji. Sve u svemu, jedno od ugodnijih iznenađenja ove godine. Naime, sama Chrysta je rekla da joj je cilj svojom glazbom stvoriti atmosferu Lynchovih filmova. Ja bih rekao da je u tome uspjela, makar smatram da se ne bi trebala ograničiti samo na to budući se radi o pjevačici zavidnih vokalnih i performerskih sposobnosti koja je i više nego sposobna stvoriti nešto svoje, a ne biti samo u sjeni velikog filmaša.

tomislav // 16/10/2012

> vidi sve fotke // see all photos