Dašak svježine nakon vruće ljetne sezone i mirisa mora. Još jedan mladi kanadski bend u nizu Memoryhouse odlučio nam je pokazati što zna i umije. Prvo što je vjerojatno svaki posjetitelj ovog koncerta primjetio jest odabir mjesta nastupa.

Naime, kino Europa nije baš na prvom mjestu pri odabiru prostora za održavanje koncerta, ali opet kad se malo razmisli to i nije tako loša odluka. Kino je što znači da mora imati dobro ozvučenje, a i stolice nisu na odmet pogotovo kod ovako laganije glazbe. Takva konverzija je ionako već uspješno sprovedena kod kina SC i Mosor. Isprva sam mislio da će se koncert održati u predvorju gdje operira noćni klub vikendom budući sam zbog same mladosti, relativne anonimnosti i specifičnog glazbenog izraza benda očekivao slab odaziv. Koncert se ipak održao u glavnoj dvorani. Kao uvod su nastupili lokalna zagrebačka braća Arbutina, Srđan na akustičnoj gitari i vokalu te Strahinja na bubnjevima pod nazivom Lady Friends And Flowers. Sviraju psihodeličnu americanu nalik na Wovenhand i ponekad na Cranes. Zvuk im je potpuno akustičan uz svega malo efekata na gitari dok je vokal uvijek na rubu falseta. Pjesme im imaju prijeteći karakter koje se prvenstveno postiže frenetičnim bubnjanjem koje stalnim izmjenama dinamike potencira osjećaj neugode. Po meni, ovako je trebao zvučati Wovenhand u Močvari, a ne prisilnom i nepotrebnom elektrifikacijom uništiti dušu pjesmama. Ubrzo nakon završetka njihovog polusatnog nastupa na platnu počinje film i tek se tada vidi zašto je odabrano kino za održavanje koncerta. Nastup je zamišljen kao sinteza filmića koje je snimila pjevačica Denise i muzike. Kod ovakvih spojeva se uvijek postavlja pitanje da li su filmovi u funkciji spota koji prate muziku ili je muzika zvučna kulisa filmova kao u doba nijemih filmova. U ovom slučaju je ubrzo postalo očito da su filmovi u funkciji spota budući ne pridonose nekakvoj unutarnjoj logici pjesama već su samo eksperimentalno dokumentarni prikazi prirode, plivanja, jahanja itd. Zvuk Memoryhouse uvijek uspoređuju sa Beach house samo zato što su prvi započeli revival onog klasičnog 4AD zvuka iz 80-ih što mi je malo nepravedno. To bi se eventualno moglo reći za EP The Years kada su bili bez bubnjeva i potpuno ambijentalni, ali na albumu The Slideshow effect su smanjili sintetiku, povećali analogiju, dodali bubnjeve i polako prešli u indie-rock vode. Naime, Memoryhouse su u ovom trenutku negdje na pola puta između Mazzy star zbog njihovog afiniteta prema folku i Cults zbog obilnog korištenja elektroničkih zvukića. Zamisao o sjedećem koncertu je ubrzo pala u vodu budući dobar dio ekipe, kao uostalom i ja, vjerojatno asocira sjedeći koncert sa lijekom za nesanicu pa je tako, začudo samoinicijativno, ispunio onaj prostor između prvog reda sjedala i pozornice. To se bendu svidjelo pa je pozvao i ostale da im se pridruže. Ovdje dolazimo do jedinog većeg problema koncerta, a to je jednostavno prevelik prostor za ovako malo ljudi. Inače, ljudi je bilo taman da ispune parket. I bend je bio oduševljen činjenicom da su se ljudi ustajali i približavali pozornici iz čega se zaključuje da više vole ovakav prisniji, klupski pristup. Odsvirali su skoro cijeli album uz dvije pjesme sa EP-a i cover When you sleep praotaca svega što je bučno i sanjivo My Bloody Valentine. Skoro sve pjesme su imale odličan feedback što znači da nije bilo baš puno slučajnih prolaznika, ali su se ipak isticale The Kids Were Wrong budući ima najpristupačniju melodiju i Bonfire koju su odsvirali na kraju regularnog dijela. Zvuk je bio očekivano odličan uz čiste tonove. Moram pohvaliti pjevanje Denise koja je ovako uživo zvučala puno osjećajnije, uvjerljivije i sugestivnije nego na studijskim snimkama gdje zvuči blago nezainteresirano. Sve u svemu, odličan mali koncert koji je patio od malo neadekvatnog prostora, ali je i usprkos tome događaj za pamćenje. Nadam se samo da će, ako bude sljedećeg puta, odabrati malo intimniji prostor, smanjiti vizualni dio i svu svoju pažnju usmjeriti na zvučni dio.

tomislav // 29/08/2012

PS: Fotke stižu...