Prisustvovali smo opuštenoj i zezantskoj, ali ozbiljno nabrijanoj svirci glazbenika koji vole to što rade, i to rade nesumnjivo dobro.

Abroad Experimentsi (AE) u Tvornici, u tri riječi? Bilo - je - jebeno!

Sreća za one koji su se još htjeli podružiti prije svirke, jer je koncert najavljen za 21h ipak startao oko 23. Na nesreću "tvorničkih" ugostitelja, uši su mi se dovoljno napile eklektične fuzije zvukova, pa za nekom dodatnom pitkom i specifičnijom tekućinom nije uopće ni bilo potrebe.

U Mali pogon sam taman uletila na premijeru novog spota za stvar "Experimental violence" (kasnija lajv izvedba tog singla je oduševila). Pogledam na binu uz neku toplinu oko srca, kad ono, pletora finih stvarčica, pojačala i mašinerije, uz preko nekoliko gitarica. Izgledalo je poprilično profesionalno i obećavajuće, uz ugodnu kouzi obiteljsku atmosfericu jerbo nas je stiglo samo oko 40-tak, ne računajući konobare i članove benda. Prilično loš odaziv, i uz više nego pristupačnu cijenu karte je, vjerujem, uzrokovan i istovremenim događanjima u Močvari. Bude mi onda još veći gušt istrljati nos svima koji nisu došli, kad čuju što su propustili. AE kreću sa stvarima Confused i Holographic scenes sa novog albuma, u mračnijim tonovima, uz Silencing the truth. Priznajem, kupili me uvodnim prljavim masnijim rifovima ovih stvari. Zatim idu dvije melankoličnije i smirujuće - Liquid agonies i Dirty smiling (tu njušim utjecaj Pain of salvation), no nema odmora za ritam sekciju. Iako laganije i sporije note, cijelim putem bivaju popraćene energičnom svirkom na bubnjevima. Izvrsno je kad bend održava raznolikost tijekom nastupa pa slože kompot od laganijih do žešće nabrijanih stvari. Iako sam, istini za volju, kod laganijih stvari bila već nestrpljiva čekajući da počnu odfrljeniji metalsko obojani dijelovi koji su redovito zaokruživali dojam. Preporuka je, svakako, da krajičkom oka i uha probate uloviti i bubnjarske skilz, jer ih obilato koristi. Da ništa ne prepuštaju slučaju svjedoči promjena gitara iz pjesme u pjesmu, kod izmjena stilova i tonaliteta sviranja, a sve kako bi zvuk bio što kvalitetniji i bolji. Elem, ovi znaju što rade.
Najavljuju blues stvar Beyond infinity. Ona doduše i počinje plavičasto, no i ta sve-samo-ne-žetvena-pjesma-sa-plantaža-pamuka završava klimaktičnim gitarskim rifovima uz slepanje na basu. Opet iznenađenje od zvuka, na što bi naši stari rekli da AE sviraju pomalo pomaknut, ali brutalan bluz, iliti bruz. Za pomoć u izvedbi pjesme Astral projections iz publike im se pridružuje i bivši basist i autor spomenute, pa ju odsviraše s tri gitare. Nastavljaju sa đezi uvodom u Self-destructive, i lajv izvedbom novoizdanog singla Experimental violence. Zatim ide najava za neotkrivenu i još nesviranu stvar Pump, tako da ni uz najbolju volju ne stignem na wc.
Kvalitetno i originalno (po AE stilu) su odsvirali za kraj i tri obrade: Kashmir, mračniju od originala uz vokalnu izvedbu na samom nivou (koja je dobila i najglasniji pljesak), Spaceman (da, spejsmen, ne od 4 Non Blondes, nego Babylon Zoo), ubacili svoju već poznatu stvar Creepy, uz šećer na kraju - melow obrada pjesme Hurt od Nine Inch Nailsa. A sve to u sat i pol glazbenog veselja.
Čovječe, dobar posao su mi zadali, i dokazali da se njihov stil ne može opisati jednom ladicom. Krenu sa fanki aranžmanom u stilu pepersa, i taman kad pomisliš AHA, evo neke poveznice, potpuno okrenu ritam, tempo, melodiju i pufff, dobijete granđi zvuk, pa sve do treš metala, i ode usporedba. No, ono oko čega se slažemo mozak i ja, diverzitet pravaca i stilova sa prvjenačkog albuma na lajv svirci AE-a daje legitimnu dozvolu za jedno potpuno fuzijsko uživanje u lajvu: skakanje, ritmično klimanje glavom i trzanjem udova, klasično plesanje skroz sve do benganja.

Tako da, slijedeći put, nema da dijalog ne ide ovako:
- Ideš na koncert Abroad Experimentsa?
- AE!

suzie q // 20/05/2012