Upozorenje: ako ste skloni pojačanom osjećaju razočarenja kad čujete što ste propustili, bolje ne čitajte dalje. Prvog Maja, na dan roštilja, opuštanja, i borbe za radnička prava "Siva soba" AKC Medike uvečer je ugostila tri benda, na događaju obećavajućeg i mističnog imena - "Balkan side of the doom". Tajanstvenu trojku činili su zagrebačko - beogradska kombinacija pod imenom Hazarder (doom krast), te dva grčka benda - Dala Sun (stoner-doom, punk-rock) i Fields of Locust. (post metal-doom). Pri čemu odgovorno tvrdim da, iako Grčka grca u ekonomskoj krizi, definitivno nema riječi o krizi grčkog stonera i dooma.

Prvo, imajte na umu da se na toj lokaciji koncerti nekad znaju održavati i u tzv. "Grey room-u", tj. Sivoj sobi, a to je prostorija na katu kuće u dvorištu, svakako korisna informacija za svojevrsne "Medikine djevice". Došavši do prostora Medike s namjerom da poslušam koncert, umarširala sam u glavni prostor Attacka gdje se dan ranije održavao izvrsno posjećeni "Psaj za prvi Maj", kada na moje neugodno iznenađenje nije bilo nikoga. Dobronamjernici su me uputili na kat zgrade, gdje se zaista, u pomno skrivenom prostoru svirka pripremala započeti. Mirisi graha i luka, uz rakiju iz dvorišta, upotpunjavali su hladan izgled vruće prostorije. Očit nedostatak predstavnica ženske populacije nadomjestile su brojne duge kose prisutnih muškaraca, što i stvara dojam da ste zaista dio post metal svirke (uspostavilo se kasnije da su većina prisutnih zapravo bili članovi bendova koji nastupaju). Prvi po redu, bend Hazarder imao je podršku najvećeg broja ljudi te večeri. Trojac kojeg čine basistica, gitarist (vokal) i bubnjar odlikovao je i očekivani siroviji zvuk Predstavili su svoj novi album, što u jednu ruku zaista i je ekskluziva, budući da o Zg-Bg Hazarderu gugl ne daje pretjerano mnogo informacija. U svijetlu krast zvuka naiđoh na usporedbe sa kasnim Amebixom, uz kao po receptu mutan i prigušen spori doom stil. U opis svirke bih svakako dodala i anarho-punk , iako je šteta što su se riječi pjesama teže razaznavale zbog slabijeg ozvučenja. Nadam se da ćemo njihovu staloženu, a opet dinamičnu svirku ponovo imati prilike poslušati u Zagrebu.

Slijedeći, grčki četvorac Dala Sun, prava su temperamentna, rasplesana i dinamična stonerija zanimljivih imena pjesama poput Flying Midget, Overdosed, Drunk, Fistful of teeth i Riding donkeys backwards. Iako se opisuju kao dio antikomercijalne "podzemne" glazbene scene, nadam se da mi neće zamjeriti ako ih po cjelokupnom opičenom izričaju usporedim sa Red fang-om, po groove-u sa Black Keys-ima, a po boji vokala sa Mastodonom. Veselim Grcima ništa nije bio problem, ni premali broj ljudi na svirci, ni jedan mikrofon u trenucima kad ih je trojica trebalo pjevati. Po potrebi, i uz smijeh, gitarist i basist su u tandemu bez pomagala nadjačavali glasne instrumente.

Treći po redu, i meni osobno najdraži, bili su Fields of Locust. Ljubitelji Isis-ovaca (a ima vas sigurno) neka vam bude žao što niste čuli odlične instrumentalne sludge kombinacije ove četvorke. Za ljubitelje Crowbara vrijedi isto. Na njih me neodoljivo podsjetila "težina" i vokal u neinstrumentalkama. Komotno, bok uz bok stoje i nahvaljenoj Rosetti, tako da je prava šteta što se još nisu glasnije probili u post metal vodama. Budući da je kroz čitavu večer broj slušača svirke varirao od 5 (uključujući i mene) do 20tak, nažalost, najmanje ih je bilo upravo na Fields-ima. Ljudi bi ulazili i izlazili, vraćali se povremeno poslušali jednu ili pola stvari, pa opet otišli. Da li je to dokaz da duge i čemerne sludge stvari nisu za svakoga, ne znam. No, zanimljivo je da su ipak, i uz nedostatak podrške jednu lepršavu prvomajsku pripitu atmosfericu podržanu Dala Sunom uspjeli u 15tak minuta transformirati u nostalgični doživljaj težine. Onaj filing kad se na koncertu slobodno možete opustiti, zažmiriti i razmišljati o proživljenim mučnim trenucima, uz trunku mazohističkog osjećaja, a sve samo zbog uživanja u odličnoj svirci. Nažalost, trenutke doživljavanja uspjeli su neiventivno i bez respekta, razbiti neki slušatelji igranjem nogometa plastičnom bocom pred bendom. Uz tako slabu posjećenost i ine aktivnosti, bis ovog izvrsnog benda se nikako nije mogao očekivati.

Potreban je i epilog. Prava je šteta što se ovako kvalitetna svirka održala baš na praznik rada kada se ljudi razbježe po roštiljima i zarade sunčanice, pa nemaju ni volje ni želje navečer na prigušene i teške doom svirke. Iako su se bendovi pobrinuli za dobru atmosferu za nas nekolicinu prisutnih, nedostajalo je odgovarajuće podrške. S druge strane, možda sludge i nije za svakoga, no prostor Medikine "Sive sobe" uz hladan beton i diskretno osvjetljenje oveće podne lampe definitivno ima potencijal postati idealno carstvo sludge-a. Veselim se slijedećoj takvoj svirci.

suzie q // 03/05/2012