Uh što volim koncerte na koje idem bez nekih očekivanja, a odem zadovoljan. Jedan od njih svakako je bio ovaj sinoćnji. Američki bend AKRON/FAMILY spada u rubriku "Nikad čuo", dok su ANGELS OF LIGHT, projekt Michaela Gire koji egzistira u svakakvim oblicima već barem desetak godina. No, u ovakvom izdanju, još ih nitko u dvorani nije čuo. Ako tome pridodamo nadasve čudan prostor Teatra &TD, za održavanje ovakvog koncerta, trebalo je doći tamo i uvjeriti se u mogućnosti ove postave. Bilo mi je puno lakše, jer sam to planirao odgledati s dvojcem čiji se zajednički koncertni doživljaj Girinih koncerata približavao dvocifrenom broju. Za AKRON/FAMILY znao sam što sam pročitao iz najave, znao sam da su snimili prvijenac za Girinu etiketu Young God Records, a to me nije baš oduševilo. Kad sam na stejdžu ugledao četiri tipična texaška gika, nije mi bilo lako. A još kad sam skužio da će i oni sjediti… Da i mi smo sjedili. Pa pobogu, u kazalištu smo!!! No dobro, dečki su posjedali na svoje stolice i već na prvoj stvari upoznali nas sa svim "instrumentima" koje su donijeli sa sobom. Uz dvije gitare, bas i bubanj, ponijeli su i svakakve trubice, zvečkice, zvončiće, s kojima bi se Ena (9 mj.) vrlo rado poigrala da je bila tamo, a dobrano su koristili i ruke i noge, pljeskanjem ili lupanjem o pod. U nastavku programa, uz činjenicu da sva četvorica i pjevaju, glasovne svoje mogućnosti koristili su i za dernjavu, lajanje i štošta drugo. Tako su na trenutke zvučali ko Beach Boys, na trenutke pak uz akapelno pjevanje kao Hrašćanski čestitari (ili kako je kolega prokomentirao, ko texaška klapa), na trenutke su bili post-rock, na trenutke hard-rock bend. Bilo je tu i lagano dosadnih momenata, no sve u svemu, vrlo zanimljivo i nadahnuto izvedeno. Kako je prostor u kojem se održavao koncert kazalište, unutra je bilo zabranjeno pušenje (Oh, thank you god!!!), pa je uslijedila pauza od 20ak minuta, za te i ostale ljudske potrebe. Za drugi dio koncerta, AKRON/FAMILY pridružili su se Michaelu Giri, i zajedno se pretvorili u ANGELS OF LIGHT. Kao što sam već rekao, vjerojatno nitko ih u ovoj sali nije gledao u ovakvom izdanju, no dojave iz Ljubljane, gdje su svirali koju večer prije, bile su više nego dobre. Uz laganiji uvod i mračan Girin glas, prema kraju koncerta bilo je sve više buke, da bi cijela stvar kulminirala na zadnjoj stvari. Naravno, čekao se bis. Iako sam prije koncerta poželio da nam priušti neki komad od SWANSa, prema kraju sam preklinjao da mu tako nešto ne padne na pamet i to samo zbog dvojice starih klokana, koji su sjedili u blizini i cijeli koncert komentirali, kak je prije bilo puno bolje, kak je ovo šit. Dečki, pa kaj se niste zatukli kad je bilo vrijeme za to!!!??? Crna ruža i te spike!!!! Srećom, ispunila mi se želja, od pjesama SWANSa niti S, no dio izveden na bis jako me podsjetio na to razdoblje. Tako sam ja vrlo zadovoljan dočekao kraj koncerta, dok su gorespomenuti razočarani otišli doma, slušat stare ploče od SWANSa i kukati kak je prije bilo bolje! Iskusni poznavaoci opusa, dojavili su mi da je kroz koncert prošarao cjelokupnim repertoarom s naglaskom na zadnji album,a i da je novo izdani album "The Angels of Light Sing Other People" snimljen potpuno akustično uz upotrebu samo akustične gitare, violine i violončela, dok uživo uz pomoć AKRON/FAMILY benda zvuči potpuno drugačije. O mojem slučaju, ako smijem komentirati, puno bolje i zanimljivije.

pedja // 13/10/2005

PS: Merchandise su cijeli rasprodali na prijašnjim koncertima, Gira je bio malo prehlađen, al raspoložen za razgovor i druženje, pa sam ga prepustio iskusnim fanovima, a ja krenuo u noć potražiti bijelo svijetlo iz usta beskonačnosti.