Vrijeme se sve više pretvaralo u grozno, ali tada kad su se gore navedeni bandovi odlučili ukazati u Zagrebu postalo je najgore ikad. Budući da sva tri banda dolaze iz death-grind-metal provenijencije nije isključeno da nisu prakticirali kakvo prizivanje Sotone, koje je onda pošlo nakrivo, pa su umjesto rečenog Nečastivog došli hektolitri i hektolitri odvratne kišurine i pokoji grom. Baš kako i treba za horor koji će dolaziti za stagea. Samo je još falilo da se zombiji streljanih partizana, zakopanih u dvorištu Željezničara dignu iz mokre zemlje i krenu naganjati sve žive.

Zato sam i zakasnio na koncert, tako da sam uspio vidjeti komadić Inverted Pussyfixa, što će reći otprilike dvije pjesme. Momci iz Splita su pravi Sotonisti opsjednuti seksom, kako i dolikuje poštenom mladom normalnom čovjeku koji dolazi iz grada gdje vlada incestuozno monstruozni HDZ i jebeno debeli jebač- trgovac Željko. Svoju muziku nazivaju porn grind, a sve pjesme redom imaju nazive tipa "Severe Incest", Crying Sperm" i "Piece of Uterus" i nijedna nije duža minutu i pol baš po pravilima bilo kojeg grinda, zvao se on porn ili core. Sve im pjesme redom simuliraju životinjski ultra- sado-mazo. Kad bi se recimo divlje svinje, hijene, jazavci, lavovi, i tigrovi najeli GHB-a i prionuli na orgije uz obilje masnog i prženog mesa, ovo bi bila muzika uz koju bi orgijali i žderali. Njihovi duhovni oci Napalm Death bi im možda zamjerili što nemaju malo angažiranije tekstove o stanju stvari, ali to sad stvarno nije bitno.

Narednik Lobanja i Vod Smrti su horda razularenih ratnika pobjeglih iz Perzijskog Zaljeva kobnih osamdesetih koji su svoje PTSP (piti-jesti-piti) halucinacije odlučili kanalizirati u zlokobni thrash-metal u maniri Slayera iz "War Ensemble" faze. Ali ovi momci su odlučili otići dalje gdje Slayerova noga još kročila nije, pa su u svojim pjesmama opjevali sve instrumente rata kao što su nagazna mina i Napalm. Sve nas to podsjeća kako je čovjek u osnovi ipak životinja i da uz osnovne potrebe gaji i potrebu za dominacijom nad drugima. Rezultat toga su otkinuti udovi, prerezani vratovi , vanjski prijelomi i nuklearne gljive na našim televizorima. Dakle meso, meso pa opet meso. Bolje bi nam bilo da idemo gledati Narednika Lobanju uživo nego da gledamo sranja na televizoru i još plaćamo pretplatu. Da ne bi slučajno zaboravili našu tamnu stranu, Narednik Lobanja je tu da nas podsjeti zajedno sa svojim Vodom Smrti. Svi smo mi u ratu stvoreni i u ratu ćemo umrijeti! JUUUURIIIIŠŠŠŠ, ratnici i pazite na nagazne mine!

Horror Piknik je veliki misterij balkanskog speed metala. Njihovi identiteti su tajni kao bankovni račun Tuđmana Mire, a ukazanja rijetka kao orgazmi Jadranke Kosor. Zbog toga ponekad mislim da ti ljudi, momci, zombiji, šta su već, žive s onu stranu kapije novosadskog groblja gdje čine tajne činove nekromantije, absorbiraju duše umrlih tijekom gnjusnih kopulacija s mrtvima i urlikom i distorzijom prenose na nas, bijedne smrtnike. Od zombie-thrash metala ne može bolje. E sad, zašto im pored tih činova treba toliko godina da naprave samo pet pjesama još je jedan od misterija. Vjerojatno je to zato što speed metal živi vječno, pa im se nikamo ne žuri. Za kakvih petsto godina, možda će imati kompletan album od ciglih deset komada da obrazuju generacije bijednih smrtnika. Ovaj jedan smrtnik ovdje volio bi da može pogledati barem 45-minutni koncert Horror Piknika. Apeliram na Zombi Zlikovca, Vješca Tlačitelja i Mrtvaca Krvnika da učine nešto po tom pitanju prije nego stvarno dođe "Masovna Sarana" i sve nas potjera u tri lijepe i krasne.

djole // 22/12/2011