Klaustrofobičnost MMC-a ovaj put nije bila prepreka za širenje granica u svemir. Naime, nastupili su talijanski Piatcions, četvorac inspiriran onim metafizičkim u muzici, konkretno psihodelijom 60-tih povezanom sa shoegaze-om i noise-om. Sve to lijepo zvuči ovako teoretski, ali u praksi se ne miču dalje od BRMC, Spacemen 3, Brian Jonestown Massacre i ponekad Interpola (još bih dodao i Verve, posebno zbog gitare na delay-u). Iako pokušavaju i u pjesmama i tijekom samog nastupa odmaknuti se malo od utjecaja, još nisu dovoljno uigrani i iskusni da bi mogli izimprovizirati nešto na licu mjesta, a da to ne bude kopija njihovih uzora. Tako u malo bržim i kompliciranijim pjesmama zvuče skoro isto kao BRMC na prva dva albuma samo sa malo više atmosfere i uz dodatak elektroničkih efekata, dok u sporijim pjesmama sa više instrumentalizacije gdje pokušavaju ubaciti malo krautrocka zvuče kao da pokušavaju odsvirati Suicide od Spacemen 3. Jednino što ih u biti razlikuje od navedenih uzora je vokal Skaioa koji neodoljivo podsjeća na onaj od Tim Burgges-a. Ovakvo ziheraštvo je vjerojatno rezultat želje da zvuče što jače i uvjerljivije uživo pa je slojevitost koja je prisutna na albumu prvijencu Senseless>Sense na neki žrtvovana. Naime, na albumu su prisutni i to u povelikoj mjeri utjecaji shoegaze-a i oen izvorne psihodelije 13th floor elevatorsa koji su na nastupu bili jednostavno pojedeni teškim basom i konstantnom potrebom za mjenjanjima ritmova i ubrzavanjima koji su trebali dati epski ugođaj svakoj pojedinoj pjesmi. Epski ugođaj je postignut, ali kada se događa svakih par minuta na isti način, počne se osjećati zamor pa od opsesivne želje za izbjegavanjem monotonije se dobije opet monotonija samo na drugoj strani ekstrema. Ovdje moram posebno pohvaliti tonca koji je pošteno napumpao zvuk davši primat basu dok su gitare lebdjele negdje iznad dajući time privid neba i zemlje.

Budući su imali samo jedan album, nastup je trajao kratko, svega 45 minuta zajedno sa bisom. Publike je bilo malo čak i za minijaturan prostor poput MMC-a, svega 30-tak što i ne čudi obzirom na brojnost događaja koji su se odigravali u isto vrijeme (Electronic beats festival, Lukather, Dječaci, Gori ussi Winnetou...). Sve u svemu, neloše obzirom da su tek na početku, nadajmo se samo da će sljedeći put iskoračiti malo izvan granica koje su odredili njihovi uzori.

tomislav // 26/11/2011