Na Martinjsko veče kada je nogometna reprezentacija Hrvatske razbila Turke usred Istambula, iskonski poklonici jazza su dobili u našoj metropoli pretenciozno gitarističko rešetanje jednog od istinskih velikana scene.

Drugu večer sedmog Zagreb jazz festivala u kino dvoranu Studentskog centra natiskalo se još više ljudi nego večer prije. Može se reći da su uz popunjene sjedalice bila ispunjena i stajaća mjesta. To je bilo i za očekivati budući da je Pat Metheny sa svojim triom bio najavljivan kao headliner ovogodišnjeg festivala. Činjenica je da je Metheny tehnički sjajan gitarist, dobitnik pregršt glazbenih nagrada. Vješto ulazi u različite stilove jazza i ne samo jazza stvarajući vlastiti glazbeni izričaj po kojem je prepoznatljiv i cijenjen kako od kritike tako i od publike. Nastup je započeo solo dionicom i to kao da je odredilo čitav tijek koncerta. Na prvom mjestu Pat Metheny, a onda ostatak trija, inače odlični kontrabasist Larry Grenadier i Bill Stewart na bubnjevima. Gitara, koja u svijetu jazza nikada nije imala neku dominantnu ulogu, večeras je bila zvijezda večeri. I to ne samo jedna gitara. Nego više njih. Metheny kao da je za svaku skladbu priredio drugu gitaru i pomalo pretenciozno demonstrirao svoje sviračko umijeće, a ritam sekcija je tu tek toliko da popuni rupe dok on ne odluči koja je gitara slijedeća na redu. A kad mu je dosadilo mjenjanje gitara odlučio se poigrati 'zvučno svjetlosnim kutijama' kojima je Metheny upravljao pedalama i gitarom simulirajući zvukove činela, ksilofona, perkusija, boca ispunjenih vodom i ko zna čega sve još. Kao da nam samodopadno želi reći: evo, mogu ja sam. Ne treba mi ritam sekcija. Imam ja svoje igračke. A ja kažem: Pat Metheny, jao meni. Možda bi koncert bio dojmljiviji da je Metheny od samog početka uključio svoj zvučno svjetlosni orkestar, a Grenadiera i Stewarta ostavio kod kuće jer im ionako nije davao previše prostora da se razmašu i pokažu što znaju. No, kako bilo, velika većina prisutnih je istinski uživala i sumnjam da je itko mario za rezultat hrvatske nogometne reprezentacije.

Mario Hotko

terapija // 16/11/2011