Dugo me nije bilo na Terapiji, posljednji put moje ste škrabarije mogli čitati prije tri godine, u vrijeme kada sam odlazio s groupieja i pokretao mikrofoniju, ali na Terapiji su objavljeni neki moji odlični tekstovi, uključujući i možda najbolji izvještaj koji sam ikada napisao, onaj s koncerta Toma Waitsa u Pragu. I kako to da sam sada opet ovdje? Pa, poklopilo se nekoliko stvari: moj sajt se uskoro gasi, bio sam u Zagrebu tjedan dana, a Peđi je trebao netko da pokrije Veliku rock eksploziju. Tako da je dogovor vrlo brzo pao. Velika rock eksplozija došla je i do svog četvrtog izdanja. Ono što je započelo malim koncertom triju prijateljskih bendova u Purgeraju početkom 2007. godine pretvorilo se u veliki festival malih (ili mladih) bendova. Ove godine festival se povećao u odnosu na prethodne, proširio se na tri dana, dvije lokacije (Močvara i Sax), 15 bendova, mašala! Jedino što u cijeloj priči nije valjalo je vrijeme - čovječe, imali smo mjesec dana pravog babljeg ljeta i baš na dan kada počinje festival, sručila se kiša, ona dosadna jesenska što pada cijeli dan i noć i ne pokazuje namjeru da stane. To je naravno utjecalo i na pšosjet koji je bio daleko ispod očekivanja - 100 do 150 ljudi definitivno je premalo za prostor Močvare, ali koga nema može se i bez njih, tako da su se točno u 22 h na binu popeli Two Faces Of Gala, kvartet kojega je okupio Borna Maksan iz Revoltsa! (koji su uzeli pauzu na neodređeno vrijeme, drugim riječima prdnuli su u čabar!). TFOG su otvorili VRE stvarno eksplozivno svojim stoner rock zvukom koji malo vuče na Ruiz, samo s oštrijim gitarama i manje plesnim ritmom. Vrlo su dobro uvježbani i zvuče stvarno moćno. Zasmetale su mi dvije stvari: to što pjevaju i na engleskom i na hrvatskom (većina pjesama ipak je na našem jeziku) te što su vokalne dionice dosta čudno podijeljene između Vite, kao lead vokala, i Borne, pa sam se u nekoliko navrata zapitao koja je Vitina funkcija u bendu, osim da pridržava mikrofon. Ali, kad je u svom elementu, bend zvuči (i izgleda) poput QOTSA predvođenih Nick Caveom iz vremena The Birthday Party. O njima će se još čuti... Nakon kratke pauze na binu se penje Mjuzikl, tinejdžerski trojac koji se nekoć zvao Pras Fish i svirali su new wave/punk zvuk koji su zadržali i pod novim imenom. Mjuzikl zapravo zvuče kao kolaž svih zamislivih stilova, tu i tamo čut ćete classic rock riff koji kao da je došao iz radionice Stonesa, onda će doći funky solo na basu da bi potom krenuli u uber sladunjavi power pop punk kao u pjesmi "Ti me ne jebeš" za koju sam siguran da će si Super s karamelom prerezati žile što ju oni nisu napisali. Njihov najjači adut je frontmen Luka koji je očito provodio sate i sate gledajući frontmene drugih bendova što i kako rade, tako da tu imamo pravi zabavljački show u kome se odražavaju i Jagger, i Jon Spencer, pa i Dečak iz Vatre. Iako i glazbeno i scenski bend djeluje kao kolaž svega i svačega iz rock povijesti, nedostatke na polju tekstova i originalnosti obilato nadoknađuju čistom, nepatvorenom energijom koju isijavaju s bine. Najbolji scenski nastup prve večeri. Prva dva benda nastupila su pred jedva tridesetak duša, ali se broj glava znatno povećao kada su se na binu popeli Markiz, power pop petorka predvođena crvenokosom pjevačicom Ines a.k.a. Red. Oni su sigurno najpoznatije ime prve večeri VRE-a jer su prošle godine objavili debi album "Savršeni svijet" koji je iznjedrio pregršt radio i TV hitova. I mogu vam reći da je ovo bila ozbiljna svirka, jako ozbiljna svirka. Najviše sam uživao gledati Kralju, bivšeg gitarerosa Pipsa, kako izmjenjuje riffove s drugim gitaristom i vođom benda, Andrejem, dok je Ines opravdala tvrdnje da su crvenokose živa vatra. Prošprintali su kroz materijal s debi albuma s takvom sigurnošću i uvježbanošću da je ovo doista bio nastup na svjetskom nivou. U svakom slučaju uživo zvuče nabrijanije i rockerskije nego na albumu, kao što Bog zapovijeda. Njihovih pola sata prošlo je prebrzo za mene... Najveće iznenađenje prve večeri festivala bio je Ivan Vragolović, inače redovan gost VRE-a koji je do sada nastupio na dva izdanja festivala kao solist na gitari, a ovaj put je doveo cijeli bend sastavljen od električne gitare, kontrabasa i doboša (dok je on ostao za akustarom) i to je sjajno zvučalo. Njegov ogoljeni blues dobio je novu dimenziju zahvaljujući fenomenalno uvježbanom bendu koji se bezgrešno kretao po tromeđi bluesa, folka i rocka. U jednom trenutku uspjeli su čak i rasplesati ekipu u dvorani, no kako je nastup odmicao publika se ipak prorijedila, da li zbog toga što je već prošla ponoć ili zato što im je glazba postala prejednolična, ne znam. Pored Ivana koji je pjevao kao opsjednut, najveća zvijezda ovog benda sastavljenog od samih zvijezda ipak je bio gitarist Jurica Geci, bivši gitarist varaždinskog benda Voodoo Lizards (koji su izgleda isto prdnuli u čabar) a kojemu blues prosto teče kroz vene. Po mnogima, pa i po meni, vrhunac prve večeri festivala. Kad su se oko jedan ujutro na binu popele Spuštene rolete iz Zagreba, po godinama staža već časne starine u usporedbi s većinom drugih izvođača, u Močvari je ostalo jako malo ljudi. Šteta, jer i ovo je bila ozbiljna svirka, nabijena snažnim riffovima i čvrstom ritam sekcijom, s očitim utjecajima Motorheada, Nashville Pussy i AC/DC. Rolete su gruvale iz sve snage, a pjevač i gitarist Gretch, s odijelom i šeširom na glavi, podsjetio me na Petera Coynea iz kultnih The Godfathers i rekao sam sam sebi: "Jebote, ovi su hrvatski Godfathers"! Vjerojatno nikada neće dosegnuti njihov značaj i utjecaj, ali Rolete gruvaju pošteno svoj garažni/hard rock i dobro ih je imati na sceni.

Negdje pred kraj Godfath...pardon, Roleta, i ja sam napustio Močvaru. Poslije njih su nastupali Golem, ali to "poslije njih" značilo je oko dva ujutro, a ja stvarno nikoga neću čekati do dva, čak ni gazdu Springsteena. O Golemu tako neki drugi put. I to je jedina zamjerka inače odlično organiziranoj prvoj večeri Velike rock eksplozije: šest bendova koji počinju sa svirkom u deset navečer na radni dan neminovno znači da će se svirka protegnuti do sitnih jutarnjih sati. Inače, sa svim drugim sam bio zadovoljan, izuzev odaziva publike, ali bit će valjda bolje sljedeće večeri...Petak je, for Christ's sake!

Brzo eksplodirajući

hadžo // 24/10/2011