Iako već godinama tvrdim da su mi korijeni irski (prvenstveno zbog ljubavi prema U2, Van Morrisonu, Dublinersima, Poguesima, Clannad i općenito Irskoj kao zemlji), mora biti da mi je neko od predaka bio mexikanac ili sam se u prošlom životu zvao Felipe Gonzales Martinez… Jer kad čujem one trube (počuj "Gone To Texas" od GODFATHERS ili "Minas de Cobre" od CALEXICO) ili marijačije (odi u Mex Cantinu, naruči Coronu i slušaj LOS CABALEROS), jednostavno me oduzme. Ko neke na Thompsona, neke na Cecu. Dignem ruke u zrak, zažmirim i … Trans!!! Tako je bilo i na većem dijelu koncerta grupe CALEXICO. No da krenem otpočetka. Kad je najavljeno da CALEXICO dolaze u RH, nije bilo pitanje da li, nego kada i kako. Malo se zakompliciralo kad je određen datum (03.08. - vrijeme g.o., a ja radim, i to još dva dana prije Oluje i produženog vikenda) i mjesto (Pula, malo rimsko kazalište). Ipak, privlačila je misao na vruću kolovošku večer na otvorenom u malom rimskom kazalištu uz glazbu pustinjskomexičkih legendi.

Da Vas sad ne zamaram sa svim kombinacijama, zadnja verzija je bila da naša mala internacionalna terapeutska ekipa (Špela, MB/EU; Sale, KC/RH i ja, ZG/RH) krene iz Zagreba put Pule, poslije koncerta zaružimo do prvog busa za Rijeku. Oni ostaju još koji dan na obali, a ja za Rijeku. Prebacim se na Cres di su moje cure na odmoru i to je to. S tom mišlju okupili smo se tog kišnog popodneva (naravno da je do tog dana bilo +40°C, a taj dan je fino ohladilo i još k tome lijevalo po cijeloj lijepoj našoj), no ništa nas nije moglo spriječiti da dođemo do Pule. Već na Mostu mladosti upali smo u groznu cestovnu gužvu, zato jer je Bandić naredio Zagrebačkim cestama da dignu u zrak sve što mogu, i da sve koji su ostali u Zg i turiste iznenađuju iz dana u dan s nemogućim misijama odlaska s jednog kraja grada na drugi. Nakon 45 minuta, koliko nam je trebalo da pređemo tih par100 metara, veseli što je +20°C, a ne +40°C, izvukli smo se iz Zg, došli na autocestu, spasonosno ubacili neki od CALEXICO cdova u plejer i pojurili prema Puli.

Kiša nas je prala sve do ulaza u Rijeku, a kad je prestala, čuli smo prasak i zvuk konzervi, ko da smo Just Married. Vizualno i slušno bilo je to puno groznije nego se čini. Stali smo i vidjeli da nam dotični auspuh visi u tri dijela. Svjesni da tako nemožemo dalje, krenuli smo nazvati 987, kadli se pred nama pojavilo njihovo vozilo. Mahnuli smo ko taxiju u New Yorku, a oni su stali s voljom i trljajući ruke. Jer, zaboravih napomenuti, imali smo registraciju iz EU.
Mladi dvojac iz šlep službe, rekli su nam da ništa ne brinemo, da imaju baš dobrog auspuh majstora i da ćemo uskoro opet biti na putu za Pulu. Nije bilo razloga ne vjerovati im. Krenuli smo prema Auspuh Toniju (ovo je besplatna reklama, ali ako Vam negdje oko Rijeke otpadne auspuh, sjetite se Auspuh Tonija, jer radi do 20h…), ja u kabini s meštrima, a Špela i Sale otraga u autu sa spuštenim sjedalima (zbog murije). Bolje da neznam kaj su radili, dok sam ja pregovarao o cijeni, objašnjavao da nismo iz EU i kako smo se našli na putu za Pulu.

Auspuh Toni dočekao nas je s veseljem, a mi smo nakon 45 minuta, razgleda Kastva i lakši za cca 30.000 Slt, krenuli prema Puli sretni što ipak stižemo na vrijeme u Pulu. Kiša je opet počela, no ona se činila mizernim problemom prema onom što smo prošli.
Ušli smo u Pulu i parkirali, taman na vrijeme da maznemo koju pivu i meznemo koji sendvič, no zbog toga zakasnili smo na nastup predgrupe, domaćih CHWEGER. Zadnja stvar koju smo čuli bila je zanimljiva, pa mi je stoga i više žao, ali biće valjda još prilike. CALEXICO su se pripremali, kiša je prestala, genijalni prostor se punio, a atmosfera, unatoč hladnijem vremenu, usijavala. Šestorka, predvođena Burnsom i Convertinom, s gomilom gitara, pedal steelom, trubama, melodikom, vibrafonom, basom, bubnjevima, harmonikom, marakasima, počela je s All the Pretty Horses (s Aerocalexico tour cda) i Frontera/Trigger i lagano zagrijala publiku. Sa Sunken Waltz, Quattro (World Drifts In), Across the Wire i Minas de Cobre doveli su nas do usijanja, i dalje sve do Crystal Frontier održavali to stanje. Crystal Frontier kao zadnja, pretvorila se u neformalni jam session (uz dobroćudno fušanje i smješak aktera) s Peter Gun podlogom i podužim krajem uz krešendo 2 gitare, 2 trube, basa i bubnja.
Nakon 2 bisa, Burns se popeo na stejdž, još se jednom zahvalio i obećao da ćemo se ponovno vidjeti negdje na proljeće. Vjerujem da je svako u publici već zaokružio taj dan u svom kalendaru.
Na kraju, dolazi i vrijeme da spomenem da smo prije koncerta sreli legendarnog zagorskog butlegaša i njegovog frenda iz Rijeke, koji me nakon kratkog nagovaranja pristao ugostiti na podu njegovog ureda u Rijeci. Špela i Sale nisu imali ništa protiv, pa smo svi zajedno popili još po pivo, i… No to je već druga priča, a ova je ionako preduga.

pedja // 09/08/2005

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Nakon svega, dogodilo se još jedno razočaranje te večeri. I to na merchandise štandu. Toliko poznatih CALEXICO tour cdova nije bilo ni za lijek, dok su majice bile po 15€. I to samo u f#&#&#*n' €!!!!!! No dobro. Oprošteno i bolje se pripremite za sljedeći put.