Ima jedan dobar klub u Zagrebu u kojem sviraju dobri bendovi. Nadavno sam se tako zatekao, ko fol slučajno, u spomenutom klubu, a te je večeri svirao mladi zagrebački bend GRETTA. Četvorica momaka, koji su svoj zanat ispekli u nekim drugim bendovima, odlučili su preuzeti stvar u svoje ruke i pokušati se probiti do zvijezda hrvatskog rokenrol neba. Uh, baš sam danas lirski nadaren. Nemojte zamjeriti.

Uglavnom, svirka je bila odlična. Dečki usvirani. Dobar glas, što i nije čest slučaj na našoj sceni. Fali im hit, no zasad imaju samo pet-šest svojih stvari (koje, moram priznati zvuče bolje uživo nego na demo cdu kojeg su mi udijelili). Ima vremena i za hit.
Nakon odsviranih svih autorskih pjesama, koje je btw većina publike pratila pjevajući zajedno s njima, što znači da imaju i dobru potporu prijatelja i znalaca, uslijedio je blok obrada. Moje oduševljenje je došlo kad su zasvirali Gay Bar od ELECTRIC SIX, jer sam naravno, očekivao neku poznatiju i stariju obradu. Neću sad reći Smoke on the Water, ali tu negdje. U tom sam trenutku oduševljenja, nekako razmišljao kak bi bilo dobro da na sceni postoji bend koji bi popratio taj globalni trend disko-rokenrola, pa da ekipa cupka na te ritmove. GRETTA još uvijek ima šanse krenuti tim pravcem, no pitanje je da li žele. Da ja ne duljim. Imaju par dobrih stvari, a treba im hit. Imaju menadžera, a treba im websajt, i puno svirki… A purgeraju treba češći apdejt stranica.

pedja // 20/05/2004