home > koncert > FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011

kontakt | search |

FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011

Volim festivale. Hrpetina bandova natiskana u par dana na više stejdževa. Pogledaš brdo dobrih nastupa uz vašarski đir i bauljanje. Mrzim festivale. Hrpetina bandova natiskana u par dana na više stejdževa. Ne možeš ih sve pogledat ni kad bi se klonirao, a kad je vrućina ne da ti se ni puno bauljat. Iz te ljubavi i mržnje odlučio sam ovo ljeto provesti na festivalima.
[ Naglo pogoršanje vremena prilikom koncerta grupe Elbow @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Naglo pogoršanje vremena prilikom koncerta grupe Elbow @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Moš' mislit. Sve je ispalo spontano i neplanirano. Netko bi rekao" ajmo" i ja bih uskočio na vlak.

A vlak (zapravo Sale) je ovog puta vozio prema St. Poeltenu. Kao službeni član terapijskog tima (da, imamo i službeni pozdrav) od dvojice, odlazim na najveći austrijski festival u organizaciji FM4 radio stanice. Frequency je došao do svojeg jedanaestog izdanja, a Terapija šalje svoj tim za uviđaje sedmi put. Neparne neke obljetnice. Još brojkica: preko 100 bandova na 7 pozornica u 3 dana trajanja i skoro 50 sati programa privuklo je 140 000 posjetitelja (tako reče ofišl mejl organizatora). Impresivno? Sad moram k numerologu, jer šteta bi bilo te silne brojke ipustit, pa da propadnu. Zapravo, kad je sljedeće kolo lota?

Boravak na festivalu je i zadnja šansa da s piercingom ili tetovažom dođeš kući prije početka škole, pa ga mladi austrijanci koriste u velikom broju. Grad veličine Velike Gorice na 3 dana ugošćuje njihov tulum. Gradski komunalci pokosiše sve livade u okolici velesajma (gdje se održava festival) da smjeste tisuće i tisuće kampera, stanovnici ih strpljivo promatraju dok im grad pretvaraju u bučni kaos, a djelatnici šoping centara obazrivo i na oprezu mjerkaju dok im pijana ili barem mamurna horda zaštopava wc-e ili se odmara na izloženim kaučima. Moram priznati da sam fasciniran tolerancijom, gostoljubivošću i razinom svijesti o tome koliku korist grad ima od ovakvog jednog događanja.
[ Osvježenje @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Osvježenje @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Dan 1.

[ Yuck @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Yuck @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Nakon što smo na divljaka podigli šator u 2 sekunde (jel' neki Windows developer izumitelj i popup šatora?), brzo smo pohitali uhvatiti Yuck koji počinju na glavnom Race stejdžu. Nažalost velika vrućina u ovaj rani sat prvog dana festivala uzrok je i da Yuck okupljaju tek stotinjak posjetitelja pred stejdž. Većina posjetitelja hladila se vodenim aktivnostima u obližnjoj rječici Traisen, čije su obale okupirali veseli kamperi koji su se po dolasku odmah i slili u njeno korito, a najtraženiji rekvizit za one koji su se ipak odlučili zadržavati na festivalskom prostoru bili su razni kalibri pištolja na vodu. No vratimo se glazbi. Obilje feedbacka i avionsko zujanje flangera, već iz daljine zvuče poznato i podražuju moj glazbeni ukus. Malo J. Mascisove gitare, malo bas linija Kim Deal (koju također isporučuje jedna basistica, Mariko Doi) i revival indie rocka osamdesetih/devedesetih je tu. Iako su to uzori kojima im se pokušava oduzeti originalnost, ono što prevladava su vrlo pitke shoegaze pop melodije koje Yuck zasluženo priskrbljuju epitet banda čije vrijeme tek dolazi. Svojim pomalo apatičnim geeky stavom, te neprestanom komunikacijom s toncem u potrazi za njima savršenim zvukom, možda i djeluju pomalo izgubljeno na ogromnom stejdžu, no to ih u odnosu prema publici i ne dira previše, pa iznenađujuće vjerno prenose materijal izdan na svom albumu prvijencu. Svojih pošteno odrađenih pola sata Yuck završavaju ljepljivom bukom zvanom Rubber, nakon koje svi hitamo u hladovinu.
[ Scott Matthew @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Scott Matthew @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Hladovina press centra je i idealno mjesto za promatrati nastup Scotta Matthewa i njegovih pratitelja. Lepršave,većinom akustične, melodije ukrašene ukuleleom , ovaj simpatični australac na radu u New Yorku jednako simpatično i ležerno izvodi, da bi nas na kraju i razgalio akustičnom i minimalističkom izvedbom "No surprises" Radioheada. Bombay Bicycle Club sljedeći je indie nastrojeni band s nerdy looking članovima (pjevač izgleda kao puno mlađi brat Stevea Coogana) u ovom prvom danu, no vrućina i nije klimatski pogodno okružje za uživanje u takvom tipu glazbe, pa njihov nastup također još uvijek ne privlači velik broj posjetitelja. No ono što se moglo primijetiti je dokapavanje publike u fan pit (koji je by the way otvoren za sve dok se ne ispuni do 70 % kapaciteta, čime je boravak u njemu jedno sasvim ugodno iskustvo), što sam potpuno pogrešno tumačio kao skupljanje fanova The National, koij su trebali za nešto više od 2 sata nastupiti na tom stejdžu. Lekcija broj jedan je uslijedila. The National nisu tako velik band izvan Hrvatske, jer je moja je zabluda ubrzo raspršena kad se pojavio njemački reper Clueso s bandom, koji je bio glavni razlog okupljanja tolikog broja publike. Nezainteresirani za takvu vrstu domoljublja, hitamo na Green stejdž gdje nas iznenađuje velik broj ljudi koji plešu uz Two Doors Cinema Club. Lekcija broj dva, uz veličine njemačkog govornog područja, plesni ritmovi su ono što privlači većinsku publiku ovog festivala, pa nakon Two doors cinema cluba, isto čini i Kele.
[ Kele @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Kele @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Kele je nekad, ne tako davno, pjevao u Bloc Party, koji su prijetili postati velikim brit rock nadama, dok se nisu ubrzano raspali. Mislio sam da nas pravi depra bandovi tek očekuju kasnije, no kad sam video Kelea kako skakuće i jogira u mjestu u adidas shortsu, pa zatim odbrojava na njemačkom, potonuo sam ko kamen. Korporacijski multilingualizam uz plemenske ritmove. Zar su se zbog ovog raspali Bloc party? Globalizacija učinila je svijet globalnim i brendiranim selom. Srećom, publika voli plesati i voli ovakvog Kelea, pa dok se ostali zabavljaju, samo ja širim ove mizantropične vibre i hitam na The National.
[ Bombay Bicycle Club @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Bombay Bicycle Club @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

A The National, šok do šoka. Pomalo sam se pribojavao tog nastupa, jer su mi izgubili onu intimnu draž ovim posljednjim masovnim nastupima u Hrvatskoj, kad su njihove dobro poznate stvari poprimile stadionsku patinu. No šokovi slijede. Mali broj publike u fan pitu (a mislio sam da uopće neću ni moći ući u njega), rani nastup male minutaže (50 minuta), te najveći šok nakon početka kad uočavam da samo ja pjevam u drugom redu, a ekipa oko mene nezainteresirano razgovara. Što je ovo? Zar ne sviraju The National, miljenici publike? Eto, tako je to kad The National sviraju u pola 7 pred austrijskom publikom na najvećem festivalu. Analogni doživljaj u digitalnom svijetu. Želite li opet doživjeti intimni The National i pobjeći od histerije u koju su se pretvorili njihovi nastupi u Hrvatskoj, dovoljno se maknuti samo parsto kilometara. Sentimentalni stihovi i melankolična glazba možda nisu lako probavljivi na još uvijek osjetnoj žezi, no band za mene uspijeva oživjeti onu magiju manjih nastupa.
[ The National @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

The National @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Unatoč tome što braća Dessner djeluju kao da se sve manje zabavljaju, pogotovo kad cijelo vrijeme moraju poticati publiku na aktivnost, koja živne tek na pjemama s zadnjeg albuma High violet, a Matt tetura i divlja po stejdžu više nego ikad, snaga poznatih melodija se ipak probija. Mistaken for strangers opet mami suze na oči, a ja opet volim The National i gledam najdraži band na svijetu. Dok me ne otjeraju puhači pri kraju stvari. Ne pašu ni u Slow show. Maknite te trube skroz, jer zbog njih mi ovaj novi zvuk Nationala nikako ne sjeda. Available/Cardinal song medley s punk završetkom, te vrišteći Mr. November najavljuju trenutke kad se Matt potpuno otima kontroli. S početkom Terrible love uzima u ruke kameru koja prenosi sliku na velike ekrane, te počinje njome šarati po nebu i publici. Zatim, kao vrhunac ludila, skače sa stejdža i ulazi deset metara u publiku kroz koju se probija s jednog kraja stejdža na drugi, cijelo vrijeme što pjevajući što vrišteći. Noćna mora zaštitara, a ludilo i histerija konačno i u Austriji.
[ Interpol @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Interpol @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Da mi je netko rekao da ću u 3 dana dvaput slušati Interpol uživo, rekao bih mu da nema pojma, no eto, život te iznenadi. Nakon blagog razočaranja nastupom u Ljubljani zbog muljavog razglasa i anksioznosti banda, očekivao sam sličan doživljaj i ovdje. Tim više što sam zbog ograničene satnice pretpostavio da će u nastupu prevladavati stvari s novog albuma. O kako sam se samo prevario. Interpol su otprašili moćnih i razornih sat vremena, uspješno izbalansiravši best of listu s predstavljanjem novog materijala. Početak je bio jednak onom u Ljubljani, sa Success, pa Say hello to the angels (koja i dalje zvuči kao najbolji The Smiths rip off), da bi kasnije došlo do varijacija koje su samo intenzivirale doživljaj koncentriravši se na highlighte glazbenog opusa. U takvoj kombinaciji opet mi se izdvaja epski nabrijana Take you on a cruise. Za razliku od The National, Interpol problema u komunikaciji s publikom nemaju. Sami ju ne potenciraju, već se drže svirke, ali publika sama spontano plješće u ritmu i pjeva stare i nove tekstove. Ovakav jednostrano hendikepiran odnos s publikom, samo povremeno prekida Daniel dižući ruku u zrak u nazovi pokušaju dirigiranja masama, dok je to njegovo uživljavanje u izvedbu potencirano radom nogu. Britanska suzdržanost kod ovih amera (Paul se za razliku od Ljubljane nije ni smješkao) i vrlo moćan zvuk, unatoč glazbenoj kulisi za depresije, razgalili su nas i natjerali osmijeh na lice.
[ Beady Eye @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Beady Eye @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Nakon Interpola, glavni stejdž ugošćuje Beady Eye, band Liama Galaghera koji, skupivši stare suradnike iz Oasis, pokušava revitalizirati svoju karijeru narušenu svađom s bratom Noelom, odnosno raspadom Oasis. Tužno je kad moraš krenuti iz početka, a ne nudiš bogzna što, pa je tako djelovao i Liam dok je pomalo iznervirano pokušavao izvući neki jači odjek iz publike svojom korektnom, ali ne više od toga, rokačinom. No, tko još danas Liama ozbiljno shvaća dok nazalno razvlači mačka u vreći na neke "wannabe" cool stvari.. Brat Noel kao glavni autor ne dozvoljava interpretaciju starog i kvalitetnijieg materijala, pa Liamove riječi s početka "Nothing lasts forever" iako su htjele djelovati pomirljivo, ostavljaju samo dojam gorčine u zraku, jer nijedna nova stvar ne nosi naboj i melodiju kakve je isporučivao Noel. Publika koja se nadala kakvom ekscesu, po kojima je Liam poznat, te kojem hitu Oasis, razočarana se počela osipati uslijed ovakvog otužnog nastupa, a velik dio nje odlučio ga je zamijeniti boravkom na Green stejdžu, koji je po mom mišljenju tada vidio i najveću koncentraciju publike za cijelog festivala. A privući publiku u masovnom broju uspjelo je Kaiser Chiefsima. Kaiser chiefs su stari hrvatski znanci, a gdje god se pojave igraju na zicera i isporučuju pregršt hitova. Kad ih slušate u ovako zgusnutom rasporedu sa sat vremena nastupa, čini se da je svaka pjesma sa best of liste. Počeli su divlje i skačući s Everyday i love you less and less, te nastavili nizati i predict a riot, Ruby, Never miss a beat, Modern way (koja mi zvuči kao preuzeta iz pjesmarice Jure Stublića) uz obilatu pomoć publike koja ih jednostavno obožava, jer ju za razliku od Liama pošteno protresu i zabave.
[ Kaiser Chiefs @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Kaiser Chiefs @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Iza KC publika se većinom razilazi prema glavnom Race stejdžu gdje nastupaju ponovo okupljeni njemački Seeed, zbog kojih su, čini se, i došli svi posjetitelji prvog dana festivala. Svojim raskošnim showom zatvaraju prvi dan programa u Day Parku (nakon kojeg se tulum seli u Night park s DJ-evima). Oni koji su ostali na Green stejdžu, uz moju malenkost koja baš ne puši još jedne legende njemačkog govornog područja, mogu uživati u sunčanom gitarističkom popu The Kooks. The Kooks su idealan band za ovakve ljetne festivale, koji svojim melodijama prizivaju sunce i pružaju garantiranu dobru zabavu uz svoje lakopamtljive melodije. Frontmen Luke Pritchard u jaggerovskoj maniri trči po stejdžu i animira publiku mašući rukama, a slamnati šeširi su obavezni dress code ovog tuluma. Niz hitova za skupno pjevanje kao što su Ooh La, stonesovska Do you wanna, te najveći Naïve utiru put za još dva bisa kojima the Kooks nagrađuju sve okupljene. Posebno lijep ljetni moment postiže Luke izvodeći Love on a seaside samo uz gitaru i zborno pjevanje publike, zazivajući ljubav i kemiju kojom The Kooks tako očaravaju.
[ Seeed @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Seeed @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

SALE: I zvijezde večeri. Njemački Seeed, jedna od najpopularnijih reggae/dancehall grupa u toj državi. Grupa je to od 11 članova, koji uključuju tri pjevača i bras sekciju, po čijoj neuobičajenoj upotrebi su i znani. Uz matičnu državu, više nego solidan uspjeh su ostvarili i u susjednim državama (recimo Francuskoj), svojim pjesmama koje osim njemačkog, pjevaju i na engleskom. Očekivano, njemački bend + prime time = gužva pred glavnim stageom & odličan show na pozornici. Peter Fox, Boundzound i Dellé kao pjevači suvereno vode vokalni dio nastupa, a prateći bend im daje odličnu glazbenu pozadinu, bogatu i ispunjenu raznim efektima. Vrlo plesno i zabavno, čak i za one koji ne razumiju jezik na kojem trojac pjeva.

Dan 2.

Drugi dan pomalo se naoblačilo, a dobili smo i vijesti o tragediji na Pukkelpop festivalu, pa smo u strahu od sličnog nevremena većinom boravili u blizini press centra. Tako smo i gledali uglavnom nastupe na glavnom Race stejdžu, koji je najbliži pressu, s čijeg s ulaza može sve lijepo i vidjeti.
[ Marner Brown @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Marner Brown @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Prvi nastup dana koji smo donekle popratili su Marner Brown. Oni su se ugurali s malog Plinng stejdža na glavni stejdž iskoristivši probleme u prometu koje je imao band The Views, što su odlučili više nego iskoristiti. Dijeleći flyere za vrijeme nastupa, imaju razrađen marketing, ali njihova glasna kombinacija barskog indie rocka nije dovoljno zanimljiva da spriječi masovni odlazak publike.
[ Effi @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Effi @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Nakon njih publika se ponovo okuplja u velikom broju jer, pogađate, stižu lokalne snage, band imena Effi. Effi su band iza kojih stoji Thomas Petritsch, muzičar i multiinstrumentalist iz Graca, koji nastup grade od eklektičnog mišunga raznih stilova: kombinacija elektroakustičnih pjesama, jazza, reggaea, a Saleta su neke stvari podsjetile i na James. Ako niste nosili slamnati šešir na The Kooks, ovdje ste zasigurno morali. Thomas svira gitaru, usnu harmoniku i, sada već neizbježni, ukulele, a vjerna i mnogobrojna publika radosno maše rukama u ritmu.
[ The Kills @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

The Kills @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Nastup sljedećeg banda očekivali smo s većim zanimanjem, no ipak se pokazao kao mačak u vreći. Dvojac The Kills, iako trenutno poznatiji po suradnji pjevačice Alison Mosshart s Jack Whiteom u The dead weather, te braku Jaime Hincea s Kate Moss, iza sebe ima 4 albuma i vjernu sljedbu fanova, koja ih je i dočekala na glavnom stejdžu. Kako sam ipak pobornik živog banda, ovaj blues u pratnji ritam mašina učinio mi se monotonim i napornim za praćenje, pa ga i nisam koncentrirano odgledao, već sam opet potražio hladovinu.
[ Crystal Fighters @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Crystal Fighters @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Još jedan band koji obilato koristi ukulele, koji se time pretvorio u highlight ovogodišnjih nastupa, su i Crystal Fighters. Tko bi već popamtio sve te bandove što se pojaviše u zadnje vrijeme s kristalom u imenu, pa smo očekivali bilo što u rasponu od elektroničkog divljanja (Crystal Castels) do gitarističke buke (Crystal Antlers). Dobili smo opet plesnu elektroakustiku koja je rasplesala publiku, no nas nije previše zadržala. Odlučismo skočiti na Green stejdž gdje su počinjali Feeder, rock veteran, koji su tako i izgledali i zvučali. Kao da se ne skidaju sa stejdža, uigrano i moćno je zvučala trojka koja je već stari znanac.
[ Elbow @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Elbow @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Malo po malo, došao je i najnastup večeri. Šestorica padobranaca koji su izvodili vratolomije u zraku tik prije njihovog nastupa, učinila je da Elbow naizgled proračunato krenu s The Birds, prvom pjesmom novog albuma. No jedino sračunato u cijelom nastupu bila je savršena usviranost i zvuk banda, koji je pružio možda najdojmljiviji nastup cijelog festivala. Suton, kojeg sa sjeverozapada počeli gutati crni oblaci, bojao je nebo crvenim bojama i podebljao plavo-ljubičastu atmosferičnost pozornice na koju su izašli članovi banda pojačani gudačkim kvartetom. Guy Garvey, sa svojom pojavom dobroćudnog susjeda i očaravajućim glasom, pokretač je istovremeno grandioznog i romantičnog nastupa, koji od prve note očarava publiku i istovremeno izazivao trnce zadovoljstva i prisnu sjetu kućne atmosfere. Guyevo prijazno zanimanje jesmo li svi dobro u ovu ugodnu večer, te pokušaj pronalaska mjeseca na nebu, pojačan je efektnom gestom pružanja ruku prema publici, te imate osjećaj da se obraća vama direktno i poziva vas da mu se pridružite na razgovoru uz pintu piva. No ovo naglašeno romantiziranje atmosfere, kao da je naljutilo oblake u daljini, te su se počeli ubrzano približavati. Uspjeli smo još čuti nadahnutu izvedbu "Neat little rows", a dok su ruke publike bile perkusija na "The bones of you", oblaci su već bili za pozornicom. "Clouds go away" zapjevali smo na melodiju grmeće Grounds for divorce, da bi već na nježnoj "The Loneliness of the Tower Crane Driver" olujna kiša pokazala da se ne šali i na našu žalost prekinula ovo savršeno druženje. Prekid je potrajao pola sata nakon čega je band je još jednom izašao da bi izveo savršeno himničnu One day like this i zaokružio ovaj prelijep, iako vrlo skraćen nastup. Elbow su bešavno prerasli eventualne zapreke festivalskog, za njih ne baš prirodno, okruženja, i pružili dvadesetak minuta nastupa za pamćenje. Lijepo je kad band koji izgubiš iz vida i koji nikad nisi pravo ni doživljavao po studijskim uratcima, vidiš uživo i budeš pometen viđenim. Poželiš ga slušati i ponovo otkrivati u svjetlu ovog iskustva.

Nakon ove katarze glazbom i kišom, nastup Kasabian prepustio sam Saletu, a ja sam odšetao do Green stejdža. Blato, razgaženo ljudima koji su se sklanjali od oluje, učinilo se prirodnim tepihom dok sam koračao prema teškometalnim zvucima Apocalyptice. Iako sam već davno pomislio kako će nestati u vidu kratkotrajne fore, ovi kosati gudači i dalje žare i pale pozornicama, kao dobro izrežirana predstava. Možda malo jeftini kao autori, uposlivši bubnjara i pjevača, publici pružaju postolujnu predstavu s mahanjem kosama i razvaljivanjem svojih čela. Oluja je očito prohujala prerano, pa kad već ne možeš uzjahati munju, uzjaši čelo. Gitare su nepotrebne da uz par autroskih Apocalyptica prošara svoj nastup i standardnim izvedbama Metallice. Trajno oštećenje mozga zvano "Nothing else matters" izvuklo je iz svijesti stih "so close no matter how far", a ostatak se samo izlio iz tisuća grla, uključujući i moje. Nothing else matters je već sigurno otputovala u Svemir kao jedan od darova dobrodošlice eventualnim došljacima, dok se za Seek and destroy iskreno nadam da nije. Inače smo najeb…
[ Kasabian @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Kasabian @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

SALE: Iako je novi album Kasabian naziva "Velociraptor!" najavljen za slijedeći mjesec, Tom i ekipa su većinom izvodili pjesme sa prva 3 albuma, tako da smo u konačnici dobili moćan i žestok nastup, sličan onom od prije dvije godine na istom mjestu. "Fire", "Fast Fuse" (s efektno ubačenim dijelom iz pjesme "Misirlou", najpoznatije kao teme uz Pulp Fiction), "Vlad The Impaler" te "LSF" posvećena Elbowu, su bile samo od nekih koje su palile raju i bile glazbena podloga još jednog odličnog koncerta.
[ Dropkick Murphys @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Dropkick Murphys @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Dropkick Murphys su najbolji live band na svijetu. Kad si pijan. AC/DC irish punka izlaskom na scenu atumatski potiču noge u zraku, mosh pitove na sve strane i tisućgrleno pjevanje. Muško, žensko, staro, mlado, sreća, sreća. Skidaju se majce, čaše lete u zrak. Poznato? Još jedna škotsko-irska fešta je krenula. Austrijanci dobro poznaju zvuk gajdi, a čak je mjesec provirio iza oblaka da vidi ovo ludilo. Ulaznica u klub vrč je od litre. Ljudi obučeni u medvjede pišaju uz ogradu, pa ih malo zatim proguta gomila. Irish rover opet je prostituka raznijeta po svijetu. Iza banda raširena zastava: djetelinu u sredini okružuju ruke ulisičene u molitvi, guiness, harmonika i "veliko toplo dupe". Zastava koja zaziva bratimljenje svakog hrvata i irca. Nakon sat vremena općeg ludila, pada ova zastava i ukazuje se nova, gusarska. Dropkick Murphys su tu da vam orobe srce i pluća, zarobe dušu u neprekinuto vrzino kolo, a posustale odnose natrpane na nosila, kao leševe nakon kuge. Dropkick Murphys se moraju dogoditi i Hrvatskoj.

Zar netko misli da su njemački reperi Deichkind bili zvijezde večeri? Zgaženi, smoždeni, a razdragani možemo na spavanje do trećeg dana.

Dan 3.

[ Anna Calvi @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Anna Calvi @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Treći dan donio je opet vrućine, a nakupljeni umor prijašnih dana učinio gledanje i slušanje prvih bandova vrlo zahtjevnim. No Anna Calvin, u crveno crnoj odjevnoj kombinaciji, izašla je u rano poslijepodne da se kao toreadorica uhvati ukoštac s nesmiljenim suncem. Kose utegnute u punđu, poput komada iz spotova Roberta Palmera, zavodila je svojom pojavnošću i opasno senzualnim, flamenkom prožetim pjesmama, začinjenim bijesnim solažama nalik onima PJ Harvey. Svježa pojava u ženskom singer/songwriter društvu, opčinila je ono malo publike koja ju je ipak došla gledati prženju sunca unatoč.

Sa prikupljanjem publike poblema nije imao nijedan band nakon toga. Gužva se kontinuirano povećavala, vjerojatno potaknuta dvama velikim headlinerima.
[ Hadouken @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Hadouken @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Hadouken, mlađi new rave srodnici Prodigy, došli su iz Londona prenijeti atmosferu nedavnih pobuna, te su vrlo brzo potakli prepuni fan pit da se pretvori u veliki kružni mosh pit. U općem skakanju na žestoke ritmove, malo tko je mario za veliku vrućinu.
[ Panic! At The Disco @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Panic! At The Disco @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Panic! At the disco također su privukli ogroman broj obožavatelj(ic)a. Dečki iz banda upicanjeni u crno-bijelim odjevnim kombinacijama, izletjeli su na stejdž i krenula je zarazno hitoidna Ready to go, što je potaklo vrištanje u prvim redovima. Vijorili su se natpisi "Brendon, Spencer, let's kill it tonight" (iako su svirali po još velikom danu), a izgorena poprsja izazvala su i Brendonovu izjavu "lot of naked bodies out there is what I like to see". Jel to emo disco ili popičasti rock, nisam htio predugo istraživati, te sam dečke prepustio curicama i selim se na Green stejdž.
[ Friendly Fires @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Friendly Fires @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Green stejdž prekriva velika slika šarene papige Are raskriljenih krila i za koji trenutak kreću jednako šareni Friendly fires, jedan u nizu novijih discom inspiriranih indie bandova poput Hot Chip, Junior boys i Chk,chk,chk. Pjevač Ed Macfarlane nas odmah osvaja svojim energičnim plesnim pokretima, slično onome što smo već vidjeli kod Nic Offera iz Chk,chk,chk na Inmusicu, te cipelom koju od raspada čuva samo izolir traka oblijepljena oko nje. Plesni disko punk nikog ne ostavlja ravnodušnim, a totalno ludilo izaziva Ed spuštanjem u publiku. Kome još smeta vrućina, rashlađenje traži kod zaštitara koji šmrkovima.
[ Carl Barat @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Carl Barat @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Nakon Friendly fires slijedi nastup koji kao da je zalutao na Green stejdž, na kojem tog dana prevladavaju uglavnom plesni disko ritmovi. Carl Barat već je nekoliko puta bio gost Frequency festivala - jednom s Dirty Pretty Things, a drugi puta u svojstvu DJa u Night Parku. Ovog puta stiže u pratnji banda s kojima izvodi svoj novi repertoar baziran na zvuku koji je već ranije gradio u The Libertines, odnosno Dirty Pretty Things. Dok su članovi banda u odijelima, sam Barat pojavio se u kožnjaku time se izdvojivši od ostalih i istaknuvši tko je tu gazda. Tradicionalizam razdvojen od buntovnika ili obratno. Također, kako je on koautor stvari, dopušteno mu je i izvoditi već poznate skladbe The Libertinesa, kojima zna pridobiti publiku na svoju stranu, što večer prije nije nikako uspijevalo Liam Gallagheru samo novim materijalom. Unatoč tome, malen broj ljudi koji prisustvuju Baratovoj svirci, ipak kao da naznačuju da je njegovo vrijeme već prošlo u promjenama originalih postava pratećih glazbenika, te alkoholizmu "lošeg dečka" Pete Dohertya. Ili je to bio samo loš tajming u rasporedu.
[ Rise Against @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

Rise Against @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Prije neprikosnovenih zvijezda cijelog festivala, Foo Fighters, nastupili su još elektroduo The Ting Tings i melodični hard core punkeri Rise Against. I jedni i drugi već su bili gosti prijašnjih izdanja ovog festivala, pa su organizatori njima pucali na sigurno. Prokušanos, te vjerna publika jamči dobar prijem u iščekivanju headlinera, što su oba ova banda i dobila.
[ The Chemical Brothers @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

The Chemical Brothers @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

I na kraju, ostaje još neobjašnjivo stavljanje dva velika imena u isti timeslot. Foo Fighters i The Chemical Brothers nastupili su u isto vrijeme i nanijeli muke svim posjetiteljima, a i novinarima, koji su željeli popratiti i jedan i drugi band. Iz sastava publike na oba nastupa bilo je vidljivo da ju dijele. Dok se na kemijskoj braći moglo vidjeti metalaca i punkera kako hipnotički njišu svoju kosu i irokeze, partijanerice su pjevale stihove My hero. Iako je bitka bila poprilično izjednačena, terapijin tim odlučio se za rokijanje, te većinom popratio nastup FF. Jednostavna scena, bez raskošne scenografije kao kod headlinera iz prijašnjih dana, samo razglas i svjetla sve je što pravom rock bandu treba. Već 16 godina traje Dave Grohlov uspješan proboj kao lidera velikog stadionskog banda. Skoro u potpunosti se riješivši tereta Nirvane (šale na račun toga kako bubnjari rijetko dobiju priliku da pjevaju ili pitanje "sjećate li se Pat Smeara dok je svirao u Nirvani? Evo ga ovdje s nama" dio su govorancija između pjesama), Dave je svoj band uigrao do savršenstva velike rock predstave i žestokog koncertnog doživljaja. Pregršt žestokih pjevnih hitova, te aktualan album, Foo fuckin Fighters isporučuju tisućama fanova i divno je biti dio te složne cjeline koja pjeva sve tekstove i oduševljeno prati svaki pokret Davea i banda. A Dave je pravi rock frontman, na usluzi dobre svirke, svog banda i fanova, pa trči po stejdžu, animira band i publiku, silazi u prve redove i suvereno vodi show. Pjesmu "These days" posvećuje tragičnim žrtvama na festival Pukkelpop, a "I've got another confession to make" označava najrockerskiji početak u ijednoj stvari ikad i Best of you potresa festivalsko dobro. Nakon nje Dave ostaje sam s gitarom i zajedno s publikom proizvodi jedan od najmagičnijih trenutaka pjevajući "Wheels". Foo Fighters ne gube vrijeme na biseve (Daveove riječi upućene publici), nego sviraju dok ih ne potjeraju sa stejdža, što je tu večer bilo nakon punih dva sata nezaboravne svirke, u kojoj sam itekako uživao, iako osobno nisam veliki fan. A kraj je žestok uz All my life i Everlong, te nas nagoni da se stvarno zapitamo sa stihovima "And i wonder, If anything could ever be this good again" kojim nas Foo Fighters ispraćaju.
[ @ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011 ]

@ FM4 Frequency festival, Green park St. Pölten (A), 18 > 20/08/2011   © Saša Huzjak

Za kraj, upotrijebit ću zarazne stihove lokalnih heroja Effi (koje smo i sami počeli pjevušiti), te zahvaliti organizatorima s "Danke fuer die schoene Zeit, danke fuer die Blumen, danke fuer Music". I još jednom "Danke fuer die schoene Zeit, danke fuer die Blumen, danke fuer Music". I još jednom "Danke fuer die schoene Zeit, danke fuer die Blumen, danke fuer Music".

Fade out.

sale &

bir // 24/08/2011

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: LAIBACH @ Boogaloo, Zagreb, 05/10/2024

LAIBACH @ Boogaloo, Zagreb, 05/10/2024

| 07/10/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Damir Imamović @ Lisinski, Zagreb, 02/10/2024

Damir Imamović @ Lisinski, Zagreb, 02/10/2024

| 05/10/2024 | dora pavković |

>> opširnije


cover: THE HU + SOLENCE, 17/09/2024, Tvornica, Zagreb

THE HU + SOLENCE, 17/09/2024, Tvornica, Zagreb

| 20/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: MUDHONEY + SØWT @ Tvornica kulture, Zagreb, 15/09/2024

MUDHONEY + SØWT @ Tvornica kulture, Zagreb, 15/09/2024

| 16/09/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: EINSTURZENDE NEUBAUTEN 07/09/2024, Tvornica, Zagreb

EINSTURZENDE NEUBAUTEN 07/09/2024, Tvornica, Zagreb

| 12/09/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


> chek us aut!
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*