Obično padam na bendove s dobrim imenima. Loša imena izbjegavam. Tako mi se skoro dogodilo i s YUCK i da me jedan dobar poznanik nije na njih upozorio prošli bi pored mene ko da se nikad nisu dogodili. O, kakva bi to šteta bila...

... jer Get Away sa svojim fuzzy gitarama stoji uz bok Mascisovim gitarama, već na Shook Down su u Teenage Fanclub dvoglasju i akustičnijim gitarama, a za singl Georgia posudili su sve najbolje s Friday I'm in Love uz Evan Dando/Juliana Hatfield vokale. I pitate se što je tu njihovo.

Pitanje je uopće što je danas nečije, no činjenica je da su YUCK očito odrastali na gitarističkim bendovima s kraja osamdesetih i početka devedestih kao što su spomenuti, pa i Sonic Youth i Pixies. Očito su se i željeli sami izraziti na sličan način. Kako to obično biva, oni su britanci pod priličnim utjecajem američke glazbe, a nastali su kada su se vokal i gitarista Daniel Bloomberg i Max Bloom odmetnuli od matičnog im benda Cajun Dance Party, koji je bio mnogo više britanski. Ostatak benda je američko japanskog porijekla (Jonny Rogoff (bubnjevi) i Mariko Doi (bas)), dok im je pridruženi član zadužen za bek vokale Ilana, Danielova sestra.

Ostatak pjesama na prvijencu raspoređen je od amerikane u Suck, sonicyouthovske (Teenage Riot) Operation, holeovske Sunday, do završnih buffalotomovskih Rose Gives a Lilly i Rubber.

Uz sve nabrojene značajne ili manje značajne bendove, čini se da dok slušam ovaj album gledam svoju policu s cdovima i biram. Pa ko bi bolje od toga!



A da ne pričam o sličnosti omota albuma s nekima Dinosaur JR-a.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 14/03/2011

PS: Obavezno slušati: Get Away, Georgia