Kada sam prije tri mjeseca preko Facebooka primio najavu za koncert njujorških Casualties, mislio sam da me netko zeza. No, ispostavilo se da je to ipak istina. Bio sam oduševljen, a dodatno me obradovala i vijest da se koncert održava u Močvari, te da je ulaznica poprilično jeftina (55 kn pretprodaja, 70 na dan svirke). Dakle, fešta je mogla započeti! Bio je to drugi put da Casualties posjećuju Zagreb - posljednji put bili su ovdje 14.11. 2008. godine. Bio je utorak, koncert se održavao u Boogaloo i bilo je dosta ljudi (još su nastupali GBH i One way system mislim). S obzirom da obožavam ovaj bend, tim više što sam odrastao na njima, taj prvi koncert mi je bio super iako je načelno što se tiče kvalitete bio srednja žalost i mnogi su se razočarali. No, emocije su izvukle pozitivne dojmove. Casualties su, spomenimo još i to, nekoliko dana prije zagrebačkog koncerta svirali u Osijeku na UFO festivalu. Kakvi su bili tamo, pojma nemam!
Koncert ovih legendi koje praše punk više od 20 godina (majko mila kako vrijeme leti) koji smo gledali u ponedjeljak bio je sušta suprotnost od svirke u Boogaloo. Unatoč nižoj cijeni ulaznice i činjenici da su praznici i nema škole, skupilo se tek oko 200 ljudi. Uglavnom klinci koji Casualtiese dosad nisu gledali, te od starijih oni najokorjeliji fanovi koji neće propustiti svirku omiljenog benda koliko god loš bio. Bend je svakako dio velikog trojstva pogo punka koje osim njih čine Unseen (nastupali u Zagrebu mislim također 2008.), te Globat threat. Pred polupraznom Močvarom koncert su otvorili zagrebački street punkeri Passive agressive. U svom polusatnom nastupu odvalili su neke poznate stvari sa stalnog repertoara (Deplore, Instant success, Orthodox punx) te No pasaran od Radikalne promjene. Nisam primijetio na bendu neki napredak - kako i bih, kad su odlični od svojih samih početaka i teško je očekivati više. Njihov žestoki stil postao je prepoznatljiv i izvan Zagreba, a ovog vikenda svirat će na SAWA festu u Županji. Zbog toga su, kako sami kažu, jako sretni. Na štandu s distribucijom kod šanka fanovi su mogli kupiti demo album (cijena - prava sitnica). Nakon zagrebačkih tamburaša na scenu su nastupili dragi nam Čakovčani koji drmaju lokalnom pank scenom već dulje od desetljeća (Bakterija postoje, ne biste vjerovali, od 1995., tak im bar na myspace piše). Bakterija sam dosad u životu zbilja gledao sto puta, no zadnji put ne sjećam se kad i zanimao me njihov nastup. Vokal Šarić (i on i vokal Passive agressive dijele ime Damir) odlično je odradio ovaj nastup jer se vidjelo na čovjeku da je baš nabrijan. Pa kako i ne bi bio, kad su Bakterije gotovo ostvarile svoj san nastupajući kao predgrupa jednom od svojih najdražih bendova (sad se mogu u miru raspasti). Inače ako ih ne znate i niste imali prilike gledati njihove koncerte, Bakterije praše jednostavni melodični street punk. Baš onako, dušu dalo za pogo i zalijevanje pivom. S obzirom da ih pratim već godinama, gotovo svaka njihova pjesma me na nešto podsjeća pa su mi i zbog toga jako dragi. Dečki su u pola sata opičili neke stare stvari (Punx and skins, Slobodan, Ponosan...), neke nove (USA, Kontejner spasa, Ulive su ostale..), a svoj odlični nastup na koji se mnogo ljudi raspogalo završili su s dvije meni (i mnogima) najdraže stvari Mir i Sam. Zahvalili su se publici i povukli s bine, a nekako imam dojam da im je ovo jedan od najboljih nastupa do sada u Zagrebu. Moje mišljenje dijeli i famozni Strauss 09 Oi! koji je sve vrijeme stajao u prvom redu, mašući šačicama od oduševljenja. I tako, došao je red i na treći bend, zvijezde večeri. Njujorški Casualties, žestoki street punkeri čije se pjesme (kao i od prehodna dva benda) temelje na veličanju panka, kritiziranju društva, politike, socijalnih problema, te nostalgičnog veličanja zabave svakog pankera koji voli popiti pivo u parku i uživati na mjesečini. Dečki su počeli odmah žestoko sa Casuelties army, nastavili žestoko sa On the front line i na kraju završili pomalo loše. Dakle, već pri prvim taktovima početne pjesme Močvara se u hipu napunila - rekoh da nije bilo mnogo ljudi, nego baš onako taman oko 200, da nije gužva i da nismo svi stisnuti ko sardine u konzervi. Od samog početka legendarni Jorge je na mikrofon urlao stare i nove stvari. Publika je uglavnom znaka tekstove (ako ništa, barem refren) pa se urlalo na We are all we have, Riot, Police brutality, Ugly bastards, Criminal class... Jorge je preko svojih pjesama prozivao sve one koji nam se gade u svakodnevnom životu - policiju, dvolične gadove, poremećene japije, šefove na poslu, političare... Rulja je pogala, postalo je pakleno vruće pa su se neke pankerice skinule i skakale u grudnjacima (neki su i na bini završili), a oni stariji su stajeli postrani i promatrali cijeli kaos, lupkajući nogom u ritmu. Posebno žestoko bilo je na pjesmi Riot kada je u publici napravljen (jedva) "wall of death" (ljudi stanu na lijevo i desno i onda se zalete jedni u druge), a gitarist je potpuno bezuspješno pozivao publiku da napravi cirsle pit. Ma kakvi, mi smo balkanjerosi i nemamo pojma što je to! Inače gitarist mi je jeidni bio crna mrlja večeri, baš bi zgrabio mikrofon i davio onim američkim preseravnjaima "How are you motherfuckers doing tonight?!". Inače, vokal Jorge je u ovim godinama jedini ostao u originalnoj postavi, svi drugi su nekakvi pridošlice. Nije ni bitno, jer taj čovjek je (barem po meni) The Casuelties, a ovi sa strane sporedni likovi. Bilo je zabavno primijetiti da, što je koncert više odmicao, oni koji su stajali mirno sa strane više nisu mogli izdržati pa su se i oni ubacili u pogo. Ma šutka luda na sve strane, baš onako taman, pobrao sam znoj od hrpe ljudi, stalno se padalo, a zanimljivo je da su se u jednom trenutku ljudi iz publike spontano popeli na binu. Ne sjećam se o kojoj pjesmi se radilo, al znam da su se svi totalno otkačili negdje u to vrijeme na Tomorrow belongs to us. Jedan mali Štef iz Križevaca odupevljeno je cupkao na pjesmicu Punk rock love, dok je Strauss 09 oi! bio izvan sebe od sreće što je u jednom trenutku svog mladog života bio dio postave Casualtiesa na bini. Žao mi je što dečki nisu odsvirali meni jako dragu Drinking si our way of life, jednu od prvih pjesama od Casualties koju sam ikad čuo. Također na set listi nije bilo ni kultne For the punx (barem je se ja ne sjećam). Posljednja pjesma te večeri bila je Made in NYC, a svi su skupa pjevali oduševljeno "Gabba gabba hey punk is here to stay, hey ho fucking let's go sniffin glue all day!". I onda su otišli - bez bisa, iako ih je publika zvala natrag. Iako je koncert bio odličan svi su bili pomalo razočarani što se bend nije vratio na bis (nisu htjeli, nisu mogli, nisu smjeli, vjera im ne dopušta, Bandić, ma pojma nemam). Pomalo čudno za ekipu koja svira već 20 godina i ima iza sebe desetak albuma (live, studijski). Loše za reputaciju, no sve u svemu unatoč aljkavom kraju dojmovi su odlični! Super koncert (puno bolji nego u Boogaloo), super ekipa, Močvara taman ugodno popunjena a da nije gužva, ma genijalno! Mnogi nisu htjeli doći na koncert jer su bili razočarani lošom svirkom od prošli put gdje je Jorge vježbao za vokala thrash metal benda, a drugi su slijedili trend glasina "Neću ih gledat prodali su se!". Bend koji svira u Močvari za 50kn ne bih nazvao prodanim dušama. Uostalom, nigdje nisam vidio ni da su došli u limuzini kako se pričalo da znaju dolazit na svirke, niti je u backstageu bilo šampanjca i kavijara. Bogeci su čak ostali i gladni jer im je stanoviti Žikk pojeo večeru. "Where's the food?" pita umorni gitarist, a kultni vokal No more idolsa nabaci osmijeh broj 5 i reče "Sorry, I was hungry!". Long live punk!

matej perkov // 13/07/2011