Sedmeročlani irski bend iz Los Angelesa koji svira irsku glazbu u punk stilu ponovno je posjetio Zagreb - bio im je ovo treći nastup u hrvatskoj metropoli, prema ocjenama mnogih obožavatelja i najbolji dosad!
Koncert u organizaciji Dirty old empire održan je u zagrebačkom klubu Boogaloo. Mnogi fanovi kukali su "Zašto nema open air svirke?", no što je tu je. Unatoč visokoj cijeni ulaznice od 150 kn (180 kn na dan koncerta), nije nikakvo veliko čudo što je koncert rasprodan. Flogging Molly posjetili su Hrvatsku već treću godinu zaredom - prvi koncert 2009. godine organiziran je u Studentskom centru, drugi je bio lani na Inmusic festivalu. Oba koncerta bila su odlična i pokupila dobre kritike, no što je još važnije - velike simpatije hrvatske publike. Organizator je dugo čuvao slatku tajnu koja se tiče predgrupe - bili su to američki ska punkeri La plebe, dobro poznati hrvatskoj publici.
Horde ljudi u kožnjacima i kiltovima već su od ranih popodnevnih sati počeli hodočastiti u pravcu kluba Boogaloo. Masa ljudi iz cijele Hrvatske došla je na koncert unatoč radnom danu, jer dobro se zna da s Flogging Molly ne možeš fulati što se tiče dobre zabave i urnebesa. Tako i bijaše! Koncert je počeo prema programu već u 21h. Već dobrano ispunjeni Boogaloo pljeskom je pozdravio američke Meksikance La plebe iz San Francisca koji su publiku rasplesali već prvim taktovima pjesme Que barbaridad. Otkačeni momci koji prže odlični ska još od 2001. dali su sve od sebe, a mislim da im nije bilo potrebno puno truda da naprave kaos. Kasnije su nizali i druge poznate dobre pjesme (Reject, Mi tierra, Guerra...), a publika je jednostavno postajala sve rasplesanija, dok se atmosfera digla na maksimum njihovom posljednjom pjesmom Plebe por vida. Bogme smo se naplesali ko veliki! Podsjetimo, La plebe su nastupali na DOF festivalu 2008. godine, a čini mi se da su jednom gostovali i u zagrebačkom klubu KSET. Tek da ne bude zabune, postoji i argentinski hip-hop bend La Plebe ako ćete kopati po internetu u potrazi za ovim ska punk herojima. Nadajmo se da ovo nije zadnji put da su posjetili Hrvatsku, jer ovaj odlični bend koji iza sebe ima 5 albuma bogme je zaslužio još puno gostovanja, i to sa većom minutažom nego što je bila u utorak. Nakon otprilike pola sata pauze klub se napunio do kraja. Od velike mase ljudi nije se dalo ni disati, a u cijelom tom kaosu na bini se pojavilo sedam Iraca spremnih na sve, ponajprije pivo, muziku i ples. Dave King, frontman benda pozdravio je sve prisutne simpatičnom spikom (naravno, irskim naglaskom), a zatim je krenulo. Njegova žena Bridget dala je kratak uvod na violini za pjesmu Likes of you again. U publici je tog trena nastao apsolutni kaos koji nije prestajao do kraja koncerta - a može se reći, po mojoj slobodnij procjeni da su Floggin Molly svirali više od sat i pol. Uslijedile su svima dobro poznate Swagger, Speed od darkness, meni omiljena Worst day since yesterday... U predivnoj atmosferi u prvim redovima se nije dalo izdržati dulje od pola sata, pa sam napravio dvije pauze za pivo jer sam imao osjećaj da ću umrijeti u onoj gužvi. Na zarazne irske melodije jednostavno je potpuno nemoguće samo stajati i gledati - noge same počinju ples i prije nego li se snađeš, već se uhvatiš kako mlataraš ručicama i cupkaš ko zečić. Na dvije pjesme neke dionice otpjevala je i violinistica Bridget (frontmanova žena), ako se dobro sjećam bile su to Factory girls i So sail on. Većinu pjesama publika je zborno otpjevala, a vrućina je bila takva da se jednostavno nije moglo disati! Pred sam kraj koncerta svi smo bili mokri od znoja kao da nas je netko šmrkom zalijevao - eto takav je to bio koncert! Što se svirka više primicala kraju to je i atmosfera bila vrelija. Jednostavno smo jedni drugima po glavama skakali u prvim redovima na Drunken lullabies, Devils dance floor, Salty dog i totalni kaos je nastao kod možda i najpoznatije pjesme Floggin Molly, a riječ je o hitu What's left of the flag. S obzirom na to da sam pred kraj koncerta već bio dobrano pripit, morao sam se obratiti za pomoć kod trijeznog frenda koji je zapamtio što su svirali na bisu. Ako mali gad ne laže, bile su do Float i Seven deadly sins. Ja se samo sjećam totalnog ludila, na kraju sam hvatao zrak i jedva čekao da izađem van. E da, ne sjećam se da li je frontman Dave opet posvećivao pjesme Joeyu Strummeru i Johnnyu Cashu, no znam da mu je to dosad bio običaj. Vrijedi još spomenuti da su Flogging Molly nedavno izdali novi album naziva Speed of darkness (istoimenu pjesmu izveli na početku), a to im je peti studijski album koji su snimili u svojih 18 godina postojanja (nisu odmah krenuli s ozbiljnim radom, bend se godinama formirao da bi na kraju imao ovakve rezultate i danađnju kompaktnu postavu). Dave je na kraju pozdravio zagrebačku publiku i povukao se s bine, a kasnije smo saznali jednu zanimljivost. Dakle, taj veseli Irac je početkom osamdesetih imao heavy metal bend! I to bogme sasvim tipičan za ono razdoblje (upišite u jubi tubi Fastway). Dojmovi na kraju su raznoliki - mnogi su rekli da im je to jedan od najboljih koncerata koje su uopće gledali u klubu Boogaloo, drugi su rekli da je ovaj koncert Flogging Molly bio bolji nego prethodna dva... Uglavnom svi se slažu sa činjenicom da se već jako dugo nisu toliko zabavili i naplesali u ovako ludoj frenetičnoj atmosferi. Na kraju pozdrav ludbreškim i koprivničkim pankerima koji su izbačeni u nekoj selendri iz vlaka jer su naživcirali nadrkanu kondukterku pitanjem "Kaj ti opće delaš tu? Ajd idi u kuhinju!", a jadnoj ženi je jedini grijeh bio što ih je zatražila putne karte. No, bilo je dečkima zabavno i pješice. S obzirom na to kako je krenulo s amerikaniziranim Ircima, sve mi se čini da ćemo gledati Flogging Molly u Zagrebu i dogodine - nova prilika za ples i irsku veselicu! Ovaj bend je zbilja odličan primjer toga kako irska muzika i punk rock ritam idu ruku pod ruku, te kako se tradicionalni zvuci harmonike, frule i violine itekako daju uklopitim u pankerski aranžman. Unatoč genijalnom koncertu, većina ljudi je gledajući Mollye sebi u dubini duše postavljala jedno pitanje. Kada ćemo dočekati Dropkick Murphys?

matej perkov // 15/06/2011