Vrijeme je voćnih piknika, pljuskova, roštilja, vraćanja kući u zoru kad je sve svježe i mirno, vrijeme je za džem od jagoda, "plesanje u cvijeću", i Animal Collective! Odličan prekjučerašnji nastup ovog njujorškog benda u Pogonu Jedinstvo bio je upravo ono što je trebalo da bi ljeto kakvo živimo gradu moglo početi punom snagom. Kad su prije dvije i pol godine Animal Collective prvi put nastupili u Zagrebu nismo znali što očekivati ni kako bi njihov eksperimentalni spoj elektronike, popa i mantričnih napjeva mogao zvučati uživo. Iskustvo je bilo pomalo zbunjujuće, iznimno zabavno i na kraju vrlo oslobađajuće, uz veliki ozareni osmjeh i zaključak "nije mi jasno što mi se događa, ali ne bunim se nimalo". Na ovom koncertu izostao je efekt iznenađenja no ponovno smo se češkali po glavi u nevjerici, a Animal Collective uspjeli su izvesti jednako dobru stvar što je već za svaku pohvalu jer se ne događa često. Od samog početka nastupa radeći ono što ih je proslavilo i čime su stvorili čitavu novu žanrovsku oznaku, i to u punom sastavu sve četvorice glazbenika, obasuli su nas potpunom kakofonijom zvukova iz bubnjeva, gitara, klavijatura i kaosom samplova svih vrsta. Pritom kršeći sve zakonitosti ritma i melodije, jedni druge nadopunjujući ili prekidajući, pjevajući u glas ili jedan preko drugoga, nasumično ispuštajući neartikulirane povike i izmjenjujući se na instrumentima, pred našim očima razmontirali su vlastitu muziku i ponovno je natrag sastavili u neku drugu formu. Kao da su čekićem izlupali sve igračke, priče i šarene lončiće pred sobom i pretvorili ih u sitne komadiće, a onda pomiješali krhotine i ponovno ih slijepili zajedno. Instinktivno se hvatamo za tračke melodije, želimo pjevušiti uz poznate tekstove, njihati se u znanom ritmu, valjda je u ljudskoj prirodi nastojati shvatiti, naći smisao, no Animal Collective poručuju nam da se ponekad treba samo prepustiti pa vidjeti, jer otpor je ionako uzaludan. I zato sve forme uživanja vrijede, od hipnotiziranog piljenja otvorenih usta u pomahnitale fluorescentne vizualizacije u pozadini dok Geologist svojom lampicom maše u istom ritmu, do maničnog skakanja, ili plemenskog urlanja zajedno s Avey Tareom, štogod je najprirodnije, jedino što nikako nije preporučljivo je ostati suzdržan i negodovati sa strane. Ta ne-glazba Animal Collectivea i putovanje njenom psihodeličnom džunglom punom lavlje rike, zmijskog siktanja, krikova ptica egzotičnog perja i majmunskog dozivanja pravo je ritualno iskustvo u kojem svakako treba sudjelovati. Na prošlom koncertu dobar dio bio je posvećen predstavljanju još neobjavljenog materijala, u njegovom sirovijem obliku, kao da ga na neki način isprobavaju i poliraju da bi onda na albumu osvanula nešto pristupačnija verzija, što je bio slučaj s Merriweather Post Pavilionom koji je postao veliki hit. Pa budući da su i ovaj put svirali dosta novih stvari, iako s njima nije uvijek sigurno o kojoj se pjesmi radi jer ih na trenutke raščlane do neprepoznatljivosti, na idućem albumu vjerojatno možemo očekivati još poneko iznenađenje. Općem dojmu tropskih krajeva pridonijeli su i uvjeti u dvorani u kojoj je otprilike bilo kao da smo u paklu odlučili otišli u saunu, a odjeća i mi u njoj promijenili smo agregatno stanje i naprosto sublimirali. Baš kao u pjesmi Summertime Clothes "Sweet summer night and I'm stripped to my sheets/Forehead is leaking, my AC squeaks and/A voice from the clock says, "You're not gonna get tired"/My bed is a pool and the walls are on fire..." no ni to zapravo ne smeta, pa ljeto je, i treba biti vruće.

andrea // 27/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos