Sinoć su u KSETu promociju svog drugog albuma imali moji najdraži stoneri. Iako ih nije moguće pre lako utrpati u tu ladicu, nekako su najbliži tom izrazu. A ja bi još dodao i prefix disco. Već na samom ulazu u dvorište KSETa gužva je odavala znak da nam se sprema odličan koncert, barem što se publike tiče. U bend, nitko nije ni sumnjao. U publici priličan broj poznatih faca, kolega iz raznih bendova, koje neću sad nabrajati da nekog slučajno ne izostavim. Taj podatak je još bitniji ako uzmemo u obzir da su iste večeri nešto malo dalje svirali zanimljivi američki ANIMAL COLLECTIVE, a u Tvornici se predstavljala knjiga "Zvučni zid II Vinilne priče", čiji su čak neki autori bili na ovoj promociji (opet, da ih ne predstavljam).

Sam koncert mogao bi se podijeliti u tri dijela. Prvi, drugi i treći. U prvom dijelu za zagrijavanje, odsvirali su nekoliko klasičnih rokenrol komada s drugog albuma (Go Go Go, Hello God, Let's Make a Sound…) s prštećim gitarama i pumpajućim basom. Tomislav suvereno vlada pozornicom, a Marko i Janko, kao ritam sekcija, čvrsto i bučno ga prate u stopu. U drugom dijelu, elektronsko-experimentalnom, na laptopu i sintiću pridružio im se Jura iz SVADBASa. Meni osobno najbolje pjesme na novom albumu You Decide, a pogotovo Radiostar, koji mi ne izlazi iz glave još od njihovog močvarnog nastupa, spremne su za osvajanje radio stanica, domaćih i inozemnih. Taj dio je ujedno bio i predstavljanje EP-a "Draw The Line Never A Square", jer su se u tom bloku još našle i pjesme Syrens i I Talk When You Speak. Treći dio bio je najbliže stoner zvuku, a tome je uvelike pridonio Nenad iz COJONESa, koji je svojim zvukovima na gitari raspametio i one zadnje nevjernike u publici. S Now I Wanna Be You, završnom pjesmom na albumu, završili su i oficijelni dio koncerta. A to je ujedno bio znak da fešta može početi. Naime, za bis su ostavili tri "hita" s debi albuma (Search, Save Yourself, Let's Dance) koje su svi u publici odklimali s glavama i otpjevali s njima. Očito ni njima ni nama nije bilo dovoljno, pa su se umorni i znojni, ali s osmjesima na licu popeli još jednom na stejdž i odpržili Lying on the Porch.

Ovo bi mogla biti RUIZova godina, jer s ovakvim albumom i stavom može se bez problema preći preko granice, a onda više granice ne postoje. Čini se da, kao ni u Belanijevom slučaju, ni engleski jezik više nije toliko sporan, pa stoga, dečki samo naprijed. Na kraju jedno moje osobno zapažanje, koje možda nije objektivno, al nije ni daleko od toga. Ovo je bio najbolji klupski koncert ove godine!

pedja // 25/05/2011

PS: Predgrupa BRAIN PRODUCTION, kažu bila je odlična.