Kanađanin škotskog i njemačkog porijekla, Mark Hamilton, osnovao je Woodpigeon u Edinburgu 2005., u to vrijeme nastupajući na uličnim svirkama kao trio pod nazivom "Woodpigeon Divided By Antelope Equals Squirrel" (odnosno, 'Golub podijeljen s antilopom jednako je vjeverica'). Nakon povratka u rodni Calgary ime benda skraćeno je, a priključilo se još nekoliko glazbenika tako da Woodpigeon danas ima osam stalnih članova, četiri izdana albuma i peti, Fra Le Nuvole, u pripremi za izdavanje ove godine.
Na ovom koncertu u &TD-u, kao što je i najavljeno, nastupio je samo Hamilton, no ne kao solo izvođač već predstavljajući svoj glazbeni kolektiv Woodpigeon, ali iako je na pozornici stajao sâm, obasjan samo svjetlima reflektora, ugođaj je bio nekako svečan i profinjen. Atmosferu je dodatno obogatilo i doživljaj upotpunilo što su se pjesme nizale u formi storytellersa, a Hamilton je svaku pjesmu najavio neobičnom i duhovitom anegdotom ili kratkom pričom o njenom nastanku. Tu se našla priča o Postman's Parku u Londonu kao najava za tužnu i eteričnu "An Entanglement fo Weeds", o dvojici gusara i njihovoj ljubavi na prvi pogled nakon što jedan od njih drugome ubije cijelu obitelj, kao duhovita poruka o snazi ljubavi u "Redbeard" ili priča o olimpijskim igrama u Calgaryju kao podloga "Enchantée Janvier". Hamilton je, kao što i sam kaže, živio u različitim gradovima ali još uvijek ne zna gdje bi se želio skrasiti, a tekstovi i naslovi njegovih pjesama često daju naslutiti tu ljubav prema lutanju, susrete s različitim gradovima i prilagođavanje na život u njima, otkrivanje njihovih tajni, parkova, rijeka i skrovitih kutaka, a posveta tom iskustvu je i "I Live a Lot of Places". A da repertoar ne bi bio sasvim osoban odsvirana je i pjesma najavljena kao stara narodna švedska uz koju bismo trebali pjevati karaoke, no ubrzo smo shvatili da se radi o urnebesnoj obradi ABBA-ine "Lay All Your Love On Me". A glavni dio koncerta završio je snažnom i dinamičnom "And As The Ship Went Down, You'd Never Looked Finer" u kojoj svi zajedno plovimo na istom brodu koji se sudari s ledenjakom i dok tako tonemo gledamo jedni druge i primjećujemo kako smo lijepi.
Iako sâm na pozornici, Hamilton je svoje pjevanje i svirku na akustičnoj gitari oplemenio nasnimavajući vlastiti glas i sviranje i zatim ih koristeći paralelno s izvedbom, bilo kao ritmičku podlogu ili komplementirajući sam sebe za stvaranje pozadiniskih vokala ili dvoglasa. Na taj način ostvarujući puniji zvuk i dojam prisutnosti nekoliko glazbenika, a Hamilton je pred našim očima ispleo delikatnu i blistavu paukovu mrežu zvuka iako je ta dinamika sviranja i reproduciranja moduliranog zvuka bila toliko zanimljiva da je meni na trenutke pomalo odvlačila pažnju od same glazbe.
U svakom slučaju, Hamilton nas je svojom duhovitošću, eklektičnim stihovima i nježnim folk melodijama u malo više od sat vremena poveo na živopisno putovanje gusarskim brodom do mnogih još neucrtanih mjesta i dalekih mora i zato mi je jako drago da će se idući put Woodpigeon vratiti u punom sastavu i njegovo će nježno perje zasjati još toplijim sjajem.
andrea // 09/03/2011
PS: Nešto slično gore navedenoj tehnici vidjela sam da radi Imogen Heap u svojim solo nastupima, pa ilustracije radi evo jedne njene
krasne pjesme.