dan DEVETI Hacienda, Nikšić - 20.07.

Za sljedeći dan u Crnoj Gori ni sami nismo sigurni kamo je otišlo svo ono vrijeme od buđenja do polaska za Nikšić oko 19:30. Prevrući dan i kronični nedostatak organizacije vremena natjerali su nas na izležavanje po kavama i krevetima. Ovo je prvi puta da je naš roudi vozio po mraku što nije oduševljavalo ni njega, a ni nas. Mladen se, na svoju sreću, nije baš obazirao, već se, gužvajući se s nas petero u autu, častio Manetovom rakijom iz dana šestog. Osim eksplozije gume na kamionu ispred nas put je završio sa sigurnim dolaskom u grad Nikšić. ''Nemojte baš pričati s ljudima na ulici'' - bilo je prvo na što nas je Mladen upozorio. Dizanje obrva bila je jedina moguća reakcija. Naime, centar grada (gdje se nalazio i naš klub ''Hacienda'') vrvio je ljudima. Nakon tonske koja nema početka ni kraja i vrlo zanimljivog koncerta, svi članovi posade složili su se da je ovo bio definitivno najgori razglas ikad dobiven, što je istovremeno činilo i najgoru svirku čitave turneje. Ukratko, nitko nije čuo nikoga. Uz to, onaj tko se nije zabavljao na pozornici, mogao se zabavljati brojanjem publike koja se na Felonu smanjila upola, a na Vlasti još upola. Vrhunac večeri je bilo saznanje da je prvotni smještaj propao, no na sreću, nakon koncerta nam se u ''utapljanju tuge u alkoholu'' pridružuju dvojica Nikšićana, oboje iz mjesnog benda, koji nam nude smještaj i kojima smo od srca zahvalni. Pričanje sa strancima ipak se isplatilo.

dan DESETI Orlando, Dubrovnik - 21.07.

Dakle, ako još uvijek pratite, jedini granični prijelaz na kojem nas pregledavaju je zadnji, na granici Crna Gora-Hrvatska (ukoliko ne računamo Neum, koji je bio kao da i nije bio). Lijepa Naša, evo nas nazad, što znači da slijede još samo jedan koncert za Felona te dva za Vlastu. Kupanje! Slijede fjakica, tonska, lijep stejđ na otvorenome, ugodni ljudi. Riječ je o klubu Orlando, koji nas je naprosto oduševio. Dobili svoju sobu, priliku da se istuširamo, ton majstora koji definitivno zaslužuje da ga se naziva ton majstorom, finu opremu i publiku koja se okupila u broju većem od očekivanog. Koncert bi prošao savršeno da večera nije bila poslužena pet minuta prije početka svirke. Nitko se nije mogao suzdržati pred pohanim tikvicama sa sirom, salatama, prženim patliđanima i ostalim finim stvarima za koje se simpatična kuharica-vegetarijanka jako potrudila. Uz totalnu usporenost, teško je, o jako je teško, svirati punog želuca. Uz činjenicu da nas kreveti čekaju samo nekoliko prostorija pored, nakon ipak odličnog koncerta slijedi druženje i bezbrižno opuštanje uz pivu i medicu. Dok naš roudi snima intervju s jednim od organizatora, koji priča da je sve teža situacija oko tih koncerata, zaključujemo da se radi o globalnom problemu jer se ta priča ponavlja gotovo svugdje, a mi neznamo koga da krivimo - možda publiku koja ne dolazi, medije (koji ne promiču dovoljno), recesiju (upad=2 pive manje), Obamu? dan JEDANAESTI Festival sedam jezera, Ploče - 22.07.

Dan jedanaesti navješta zadnji grad, Ploče, zadnju svirku za Vlastu Popić, na festivalu "7 jezera", ali ne i zadnji dan turneje. Naime, odlučili smo ostati i druga dva dana festivala i prisjetiti se kako je to doći na koncert i ne žuriti na tonsku, već taj čin zamjeniti slaganjem bevande. Unatoč zamjerki organizaciji na konstantnom požurivanju za vrijeme tonske probe i koncerta (imajući na umu da se tek pozornica počela slagati oko pola šest), koncert u Pločama se apsolutno može nazvati ''grande finalom'' i zahvaljujemo se Cvrletu što nam je to omogućio. Kao drugi bend po redu pokupili smo sreću da se baš tada okupio velik broj posjetitelja, što je definitivno doprinjelo doživljaju, kako nama na stejđu, tako i njima pred pozornicom. Podrška je stizala i iz veselog bekstejđa. Ostatak večeri zasluženo smo se častili ilom i pilom te druženjem s ostatkom ekipe festivala. Prvo noćenje kod drage Ivane, jedne od članova neispavane ekipe koja noćima bdije upravo zato da bi na Jezerima sve funkcioniralo kako treba.
''Sve se može kad se hoće'', osim kada je u pitanju kiša. Štoviše, pljuskovi, koji su obilježili drugi i treći dan i koji su nam omogućili apsolutno ljenčarenje uz ponovno razbuđivanje noćima. U ta dva dana vjerojatno smo vratili svu onu izgubljenu kilažu i potrebu za snom. EPILOG

Sve u svemu, brat bratu, turneja je prošla sjajno. Ljudi više od očekivanog, stanje na računu podmireno, dobre vibre u izobilju. Također, uskoro će na netu osvanuti kratki dokumentarac o turneji, klubovima koje smo svirali, ljudima koji pro bono neumorno rade na održavanju scene na životu (točnije, na aparatima), problemima i radostima iste.
Topla preporuka svim mladim bendovima.

Vlasta Popić & Felon

terapija // 12/08/2011