Dan PRVI Mladost, Subotica - 12.07.

Buđenje, kava i jutarnja strka. Nakon što smo uspješno pretrpali stvari u auto našeg roudija Boge, krenuli smo za Suboticu (živio krovni kofer!). Poslušali smo Michelin i krenuli preko Mađarske. Nakon početnog oduševljenja, stigli smo i do prve granice. Našu granicu prošli smo relativno bezbolno (ako je sat vremena bezbolno), no Mađari su se pokazali kao izuzetno precizni i pažljivi činovnici nadasve vjerni svom važnom poslu (čitaj: ubitačno spori).
Malo gubljenja po carini i eto nas kod simpatičnog debeljuškastog carinika Janoša. Janoš priča nešto hrvatskog (upotrebljava samo drugo lice jednine - "Kuda ideš?") i jako je nezadovoljan našom odlukom da u Srbiju stižemo preko Mađarske. Vrti glavom i ponavlja: "Katastrofa. Ne dobro. Ne dobro".
Ipak, nakon što je uredno popunio rubrike, poželio nam je sretan put.
Poslije 8 sati puta i mase muzike u plejeru (The Who, Teenage Fanclub, Radost, Miki Solus, Petrol, Jarboli) stigli smo u Suboticu. Malaksali od puta, popili smo par Zlatkovih domaćih medica, pojeli odličan gulaš i spremili se za svirku. Pred tridesetak ljudi odsvirali smo vrlo umoran koncert (istinabog sa dva bisa), no afterparty je bio za pamćenje. U bekstejđu se pojavila ekipa iz benda Pionir 10 i priredila nam akustičan gig. Ako vam je ovaj bend "nikad-čuo", Pionir 10 se pojavio zajedno s dobrim djelom "nove srpske scene" na kultnoj kompilaciji "Jutro će promeniti sve" i po čijem stihu je ista dobila ime. Ko ih nije slušao, apsolutna preporuka.
Đuskanje do 5 ujutro pa na spavanje kod Ninoslava. Početak za pamćenje.

Dan DRUGI Panta Rei, Bačka Topola - 13.07.

Buđenje u lokvama znoja pod zaslijepljujućim suncem. Lagano se spakovali pa za Bačku Topolu i "Panta Rhei". Klub "Panta Rhei" je izgradio (doslovno, izgradio) Robica, filozof. U njemu živi, puši lulu, razmišlja i ponekad daje prostor za koncerte. Toliko se stopio s prostorom da je prestao zamjećivati glodave stanare u kuhinji koji se pojavljuju noću kada odeš po čašu vode. Nakon proučavanja dvorcolikog kluba, izbjegavanja WC-a zbog prevelikog broja paukova po slavinama i kotlićima, ćaskanja s Milošem (koji je ipak više bio zaposlen svojom ženom s kojom čeka bebu) i čekanja opreme krenula je tonska koja nije obećavala previše, počeli stizati ljudi, neki pak ne stizati (ljudi koji rade na upadu), krenula je i svirka, ugodna svirka sa ugodnom publikom. S obzirom da se zvuk dobivao isključivo preko pojačala (vani se čuje odvojen zvuk, gdje desno dominira gitara a desno bas), svirka je prošla u ugodnom tonu, vjerojatno zbog prije spomenute ugodne publike, zanimljivog prostora. Nakon toga slijedi rakija, ljudi koji jako vole rakiju, pivo, rakija, spavanje i kuhanje (u znoju, ponovo). Dan TREĆI Klupče, Zrenjanin - 14.07.

Nakon večeri jutro, a jutro znači polazak. Ili pak kupanje u obližnjem jezeru, koje preporučamo, prava stvar ako putujete ljeti. A poslijepodne znači polazak, kvrgavim putevima do Zrenjanina, uz konstantan strah od stradavanja nesretnih pojačala koja su svako malo zapomagala krckavim zvukovima.
Nakon tipičnog gubljenja po uličicama, u Zrenjaninu nas dočekuje draga Danijela s kafom i friškom klopom (i feferonima, hvala Danijeli od Felona i Riže). U Klupču nas dočekuje i stolni nogomet koji kod ekipe Vlasta Popić - Felon izaziva kolektivnu euforiju. Tonska se obavlja sama uz gazdaričinu asistenciju i Marinu Perazić u pozadini. Felonova svirka započinje pred petero ljudi, darežljivih ljudi, što će pokazat škrabica kasnije, prodana je majica, prodan je CD. Nastupila Vlasta, oznojila se, oznojila se već na Felonu, a prostorija se i ugodno popunila. Među posjetiteljima pojavile su se i cure iz Beograda, štoviše, ona najhrabrija posjetila nas je čak četiri puta tokom cijele turneje. Nakon ugodnog druženja pored jezera uz Nikšić pivo i fini sendvič koji je unio dodatnu dozu smjeha slijedi još jedna tura spavanja, po drugi puta u samom klubu. Da nema pive, smršavili bi kile i kile od vrućine. Dan ČETVRTI Bigz, Beograd - 15.07

Neizdrživa vrućina pratila nas je većinu turneje. A i gubljenje ulicama po istoj toj vrućini. Cijela ta situacija postaje još zanimljivija kad je u pitanju Beograd - grad koji iznova inspirira. Poslovica ''trnjem do zvijezda'' opisuje naš put koz Stari, pa kroz Novi, pa ponovno preko Dunava u Stari Beograd do BIGZ-a, legla dobrog djela fenomenalnih mladih bendova "nove srpske scene". Prvo smo na terasi ''Čekaonice'' na sedmom katu pustili vjetru da nas osuši od kuvanja u usijalom autu i popili pivo uz prekrasan pogled na cijeli Beograd.
Tamo smo i dobar dio popodneva prespavali, a nakon opskrbljivanja alkoholom prije 22h zbog beogradske prohibicije slijedilo je ono što nam je već prešlo u naviku raditi svake večeri, naime, imati koncert. ''U zmajevom gnezdu'', gdje su nas ugostili Manekeni BIGZ-a, već se za vrijeme tonske okupio podosta velik broj ljudi.
Ovaj koncert ima veliku važnost u kratkoj povijeti Vlaste Popić zbog toga što je ovo prvi puta da Vlasta svira četvrtu svirku za redom. One koje su slijedile idućih dana više nisu toliko fascinirale brojem. S druge strane, Felonu to i nije neka nepoznanica pošto je on prije nekoliko mjeseci uspio odraditi čak tri svirke u jednom danu. Osim toga, ovo je i jedina svirka koja nije bila u planu prije turneje, već je dogovorena dva dana prije.
Unatoč neposlušnoj crash čineli koja je odlučila padati na prvoj i zadnjoj pjesmi Vlastine svirke, koncerti su prešli vrlo vruće i vrlo dobro. U nastavku slijedi nezaboravno ''lunjanje'' po ogromnom BIGZ-u (da ne pretjeramo, po šestom i sedmom katu), po prostorijama za vježbanje mnogih dragih imena poput Repetitora, Petrola, Inja. Osim spomenutih, družili smo se i sa članovima bendova Stuttgart Online, Ola Horhe, Kill me laser, Bolesna Štenad (u čijem smo prostoru i održali koncert), Kriške, Nežni Dalibor, Budilnik, Štrebers, Dždž, bivših Cruellas... Svi osim Threesome-a, s kojima smo se prvo čuli i dogovarali za ''blejanje po Beogradu'' . Dogovori za smještaj u Beogradu su također uvijek zanimljiva priča - prvotni dogovor je bio sa Milošem iz Štrebersa, zatim su se prije dolaska u Beograd ponudili Jovana i Uroš iz Threesome-a, pa naš vjerni fan Biljana, nakon koncerta i Milica iz Cruellas s kojom smo se upoznali u Banjaluci prošlog ljeta na Demofestu, kao i s dobrim dijelom bendova iz Srbije. Na kraju smo ipak završili kod Jovana iz Inja, benda za kojim smo najviše tugovali što na prošlogodišnjem Jelen Demofestu nisu upali u finale. Svaki puta se iznova ugodno iznenadimo gostoprimstvom ovih ljudi.
(Napomena: Imena ovih bendova ponavljana su namjerno u svrhu čitateljeva trajnog memoriranja. Obavezno preslušati.)

Nastavlja se...

Vlasta Popić & Felon

terapija // 08/08/2011

> vidi sve fotke // see all photos