Pozdrav Scott! Kako si? Prije svega, želim ti čestitati i zahvaliti na puno godina stvaranja dobre muzike. Jesi li uzbuđen zbog evropske turneje koja starta sad u veljači? Imaš li nekakve posebne rituale koje radiš prije turneje ( kao npr profesionalni sportaši - neću piti mjesec dana prije, ići ću trčati 5 kilometara svaki dan i slično:)

Pozdrav! Prvo se želim zahvaliti ljudima s ovih prostora što podržavaju moju muziku godinama! Pa jesam, poprilično sam uzbuđen zbog turneje. Otprilike 2 tjedna prije nego krenemo na cestu pridržavam se redovnog režima prehrane, pokušavam se naspavati što više, malo vježbam.. ništa preekstremno!

Dolaziš s pratećim bendom iz Francuske... Kako si došao u kontakt s njima?

U biti, oni su kontaktirali mene. Sam iz Everyday Is Like Sunday fanzina ( koji inače svira gitaru za mene u Evropi) me nazvao...tako da bi trebao njega pitati! Možda i jer je lud... hahaha

Što ti je najbolje kad si na turneji s bendom? Voliš li šetati po gradu, da li te interesira lokalna povijest, hrana, piće - ili ti je najvažnije da bude dobar koncert?

Pa, u biti jako volim putovati ...čak i kad nije turneja u pitanju. Volim također upoznati druge kulture, hranu, vino, povijest...sve! Doduše, nije me baš briga za standardne turističke stvari, nego me više zanima kako normalni ljudi žive svoj svakodnevni život.

Danas, nakon toliko napravljenih koncerata i ploča - da li sviraš s istim žarom kao i prije 20 godina? Da li težiš više profesionalizmu i tehničkoj perfekciji ili si nekako više opušten i prepuštaš se atmosferi? Mislim na to, kad publika uživa, onda je sve ok.

Uh, itekako! Ustvari, vjerojatno sada sviram s VIŠE žara i energije nego prije jer postajem stariji i shvaćam da je koncert prekrasna stvar. Prije sam to uzimao zdravo za gotovo.
Što se "tehničkih grešaka" tiče, nije me puno briga za to. U r'n'r muzici to i nije toliko bitno. Sve je u osjećaju. Ukoliko se brineš previše oko tih stvari, onda bi možda trebao biti znanstvenik.

Kako si se zakačio na r'n'r i punk-rock?Postoji li neki bend ili ploča ili koncert koji su bili presudni?

Oduvijek sam volio tu muziku. Moj otac je bio veliki ljubitelj Chuck Berryja, Bo Diddleya, Coastersa, Little Richarda i sličnih bendova. Tako da sam odrastao uz to. Kad se pojavio punk-rock sredinom 70-ih činilo se logičnim jednostavno nastaviti tu ljubav.

Sjećaš li se možda prve ploče koju si kupio?

Mislim da je to bila "Dizzy" od Tommy Roea.

Jesi li imao nekog gitarističkog/muzičkog uzora koji je najviše utjecao na tebe?

Kad sam bio mlađi, Ringo Starr mi se činio cool, hahahaha….
A kad sam bio tinejdžer, vjerojatno Johnny Ramone.

Što se danas dešava s Humpers? Znam za nekakve reunion koncerte iz 2008... Da li se desilo još nešto u međuvremenu? Imaš li kakve planove s Humpersima ili se u budućnosti planiraš više okrenuti solo-projektima?

Tako je, Humpersi su odsvirali tih nekoliko reunion koncerata... koji su prošli odlično. Ove godine plan je snimanje EP-a s 4 pjesme , pa ćemo vidjeti kako će to proći. Malo je teže to sve organizirati jer sam se preselio iz Kalifornije u Oregon ( oko 1000 milja dalje od ostatka ekipe) , ali želio bih održati i jednu i drugu priču jer pišem užasno puno pjesama. I jako bih volio doći u Evropu s Humpers.

Neizbježno pitanje - kako si zapravo došao do Zdenka Franjića i Slušaj Najglasnije? Znaš li da je prije LP-a My Machine, izašla i kazeta War Is Hell?
Da budem iskren, oduvijek sam volio više tu kazetu nego ploču, možda jer je puno prljavija produkcija...

Zdenko je razmjenjivao ploče s mojim frendom Brick Wahlom, koji nas je onda spojio. Evo već skoro 20 godina sam u kontaktu sa Zdenkom, ali još se nismo sreli! Da, znam za War Is Hell - ove godine jedna izdavačka kuća u Engleskoj (Devil's Jukebox) će ponovo izdati My Machine i War Is Hell kao dupli LP. Oba snimka su inače napravljena na isti način - uživo, u garaži!

U Srbiji je izašla kompilacija lokalnih bendova Tribute to Humpers - Positively Sick On Streets Of Serbia. Vjerujem da si bio jako ponosan kad si to vidio!

WOW. Jesam. Jako. Žao mi je što na ovoj turneji nećemo ići tamo svirati.

U Hrvatskoj puno ljudi voli Suicide Kingse, Joneses, Humperse... Zašto nam prije nisi došao? :)

Haha! Pare!!! To je uvijek problem, jelda? E, bilo bi lijepo da sam imao bogate starce tako da cijelo vrijeme samo putujem i sviram r'n'r!

Jesi li preko Zdenka Franjića upoznao neke bendove s prostora ex Yu?

Jesam! Zaprepastila me činjenica koliko dobrih bendova dolazi iz Hrvatske.
Omiljeni su mi bili Messerschmitt, Satan Panonski, Majke... Nadam se da sam dobro napisao imena!

Kako gledaš sad na iskustvo s Epitaphom? Koje s dobre a koje loše strane veće izdavačke kuće? Jesi li se družio s nekim većim imenima s Epitapha?

Hmmm... dobre strane su bile : organiziranje turneja, distribucija, ljudi u Epitaphu su bili jako srdačni... A loše strane: nismo se baš "uklapali" na tu etiketu, nikad nismo imali jasnu sliku koliko ploča se prodaje, nisu nas uvijek promovirali na pravi način itd.

Veća imena? Ne baš. Uglavnom smo se družili s ostatkom r'n'r "geta" - New Bomb Turks, Red Aunts, Gas Huffer, Clawhammer....

Primjećuješ li razliku između underground punk-rock scene u SAD i u Evropi?
Dosta bendova koji dođu ovdje svirati nam pričaju kako je u SAD puno teže, s obzirom na veličinu tržišta i koliko bendova krstari Amerikom - da vlasnici klubova nisu obavezni osigurati spavanje, hranu...Kao, evo ti sviraj i poslije - doviđenja! Je li to zaista tako?

Nažalost, to je istina. U nekim gradovima u SAD postoji čak i "pay to play" sistem, gdje su bendovi dužni kupiti karte od kluba i onda ih sami prodavati. Užas! Mislim da generalno postoji više poštovanja u Evropi za muzičare, nego što je to slučaj sa SAD.

Da li ti se čini da je bilo lakše napraviti bend u 80-ima i 90-ima, ili sad? Kako gledaš na Internet, Myspace revoluciju? Hoće li doći do nekakvog zasićenja muzikom ili je to dobro za mlade bendove?

Mislim da je danas lakše. Npr. prije nikad ne bih mogao organizirati turneju na ovaj način. Jednostavno nije postojala mreža ljudi s kojima bih se mogao dogovarati. Prije su turneje bile rizičnije.

Generalno, sviđa mi se današnji povećani protok informacija. Ali opet, na neki način to umanji doživljaj. Kad sam bio mlađi, znali smo voziti 100 milja do neke trgovine pločama samo da kupim neki album jer u mom malom gradu nije bilo dobrih ploča. Danas je sve moguće naći na Internetu.... Ne znam. Nek današnji tinedžeri bolje kažu šta misle o tome, ne ja!

Današnja muzička industrija je na izdisaju, smanjuje se broj prodanih albuma... Što misliš kako će to izgledati sve za 10 godina? Puno bendova danas živi isključivo od koncerata i prodaje "merchendise-a"... Hoće li se ikada vratiti LP-i i kazete? Jesi li nostalgičan za " dobrim starim vremenima"?

Nisam baš nostalgičan. Kao što sam ti maloprije rekao, prije je bilo puno teže doći do muzike koja ti se sviđala. I bilo je teže za bend da si sredi turneju. Mislim da će u budućnosti ljudi plaćati jako skupe karte da bi gledali nekoga - jer će to biti jedini izvor prihoda za bend.

Ima sve više bendova čiji članovi imaju regularne poslove od 8-4. Što misliš, je li to nekakva vrst kompromisa? Ili je još veći kompromis biti profesionalni muzičar i onda svirati smeće koje uopće ne voliš nit želiš, ali ipak moraš jer ti je to posao...

U Americi moraš imati nekakav posao, osim ako nisi Lady Gaga ili nešto slično. Tako da je to uvijek kompromis. Ja osobno, odbijam svirati muziku koja mi se ne sviđa. Zato sam valjda uvijek bio siromašan, hahaha….

Poprilično je teško u Americi zarađivati za život baveći se muzikom. I još k tome imati familiju.

Jesi li šef u bendu? Da li je dobro imati nekog vođu u ekipi koji tjera stvari naprijed ili je sve stvar dogovora?

Jesam, ja sam šef. Normalno, sve se možemo dogovoriti - kao unutar obitelji. Ali sam dosta protiv ideje da bi svi u bendu trebali imati jednako pravo. Možda to ne zvuči pošteno, ali mislim da je važno da postoji netko ko je vođa. Inače nastaje kaos.

Jesi li zadovoljan s onim što si dosad postigao? Ili imaš još nekih neostvarenih želja?

Nikad nisam zadovoljan! Uvijek mislim da će iduća ploča biti najbolja, ili iduća turneja...

Što trenutno slušaš? Ima li neki bend da bi izdvojio?

Uh.. Slušam stvarno svašta. Imam oko 4000 pjesama na Ipodu tako da ih samo pustim nek idu. Doduše u zadnje vrijeme sam ponovo počeo slušati neki stari punk - Rezillos, Weirdos, Cramps...

Gledao sam Lazy Cowgirls u Ljubljani prije 10-ak godina... Jedan od najdražih koncerata ikad!! Što misliš o pjevaču, Pat Toddu? Njegov novi band Rankoutsiders mi je odličan...

Pat Todd mi je jako dobar prijatelj, znamo se preko 20 godina. I meni su Lazy Cowgirls jedan od najdražih bendova. Pat je veliki talent i jedna iskrena osoba koja puno i pošteno radi. Dođe mi ko nekakav najdraži ujak, hahahaha…

Scott, puno ti hvala na odgovorima. Imaš li nešto za dodati ljudima koji će doći na koncert? Što možemo očekivati?

Molim, nema na čemu. Očekivati... pa, mislim da ćete dobiti jedan čisti iskonski r'n'r. Nemojte se dati zavarati s umjetnim mainstream popom koji vam svi pokušavaju prodati!!

Živio, i vidimo se u Hrvatskoj!

Pozdrav svima! Vidimo se!

nino šarić // 26/01/2010