U organizaciji udruge Šutka u kultnom zagrebačkom klubu KSET 21. prosinca 2009. održat će se "Božićni punk/metal koncert" na kojemu će međimursko/podravski punk bend Božje Ovčice i riječki metalci iz Effathe proslaviti nadolazeće blagdane u ritmu žestoke rock glazbe. Razgovarali smo s frontmenima bendova, Tomislavom Mihacom iz Božjih Ovčica i Marinom Katavom iz Effathe, i pokušali dobiti odgovor formira li se u Hrvatskoj scena kršćanske alternativne glazbe.


Za početak, ukratko nam opišite dosadašnji tijek postojanja vaših bendova!

Tomo: Božje ovčice kao bend koji imate priliku sada upoznati postoji nekih 5 mjeseci ove 2009. godine. Ideja se razvijala gotovo 5 godina, i sam bend je djelovao kroz nekolicinu glazbenih pravaca, od bluesa, etna, pa eto i do mješavine punk rocka. Od samih početaka ideja i jest bila promicati evanđelje, kršćanski način života kroz glazbu, kao i promicati trajne vrijednosti i beskompromisno ih svjedočiti kroz nastupe i pojavljivanja

Marin: Effatha je kao grupa nastala upravo jedan dan nakon što je prva istoimena emisija urbane kršćanske glazbe bila emitirana na Radio Trsatu. Bilo je to 16.09.2008, ali kao ideja, grupa je u mojoj mašti postojala cijeli niz godina. Pošto aktivno pratim kršćansku suvremenu glazbu 20-tak godina, bilo mi je potpuno jasno uspoređujući inozemnu scenu sa domaćom, da jedan žestoki kršćanski bend neće biti lako osnovati. Čekanje se naposljetku ipak isplatilo i Effatha je krenula u biti onda kada je to po mojem dubokom mišljenju, Duh Sveti odredio.Od legendarnog nastupa na Vidfestu, 14.06.09, pa preko supporta Davidu Pierceu i No Longer Music na Kontu, zajedno sa našom braćom Božjim Ovčicama sa kojima često koncertiramo, Effatha ulazi fazu najveće kreativne snage do sada. Mislim tu prvenstveno na tehničku stranu svirke, koja je trenutno u silnom usponu. Naravno, ogroman posao je tek pred nama, i osobno se veselim svakom novom izazovu. Gdje će nas to Gospodin povesti, ostaje da se tek vidi.

Možete li sebe stilski definirati, koji su vam glazbeni uzori?

Tomo: Postoji problem kod definiranja stila benda. Od 4 ljudi u bendu svatko je svoja posebna jedinka, i svatko vuče na svoju stranu, što i donosi bogatstvo u zvuku. Od metala, pop melodija, do masnih gitara stonera i grungea pa do brzaca punka. Sve u svemu, mješavina alternativnih stilova kao posljedica kreacije i stapanja samih specifičnosti članova. Uzori jednostavno ne postoje.
Marin: Glazba Effathe je heavy metal, stilski bliska kršćanskim metal grupama Saint ili Bride, ali nekako progresivnija. Najbolje je nas opisati kao spoj starog i novog, jer tu ima utjecaja koji se protežu od novog vala Britanskog metala sa početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa preko gothica do novijih nu metal ili metalcore bendova, točnije Christcore glazbenih utjecaja gdje su nam apsolutni uzori grupe poput Demon Hunter ili As I Lay Dying.

Da li je vaše područje djelovanja vezano isključivo uz "kršćansku scenu" ili imate ambicije za proboj na seklaranoj sceni?

Tomo: Kad bi i takav način izričaja bio prepoznat od strane kršćanske scene, to ipak možda još uvijek ne bi bilo izvedivo. Osim predrasuda koje zaslijepljuju i vežu "naše" ljude, tu su i tehničke stvari samih nastupa, koje je teško prebroditi ( govoreći iz iskustva, pošto smo pokušavali unatrag 2-3 godine isfurat se po takvim festivalima). Tako da sekularna scena nam donosi mnoštvo prednosti, gdje barem predrasuda ima manje. Ali kao i svugdje i tu su zamke i etiketiranja zbog našeg kršćanskog opredjeljenja. Dakle ambicije postoje, krećemo već jednom na tu sekularnu scenu gdje nećemo biti čudaci, derači, gdje nas neće stišavati i gdje ćemo "znati pjevati" .

Marin :Težište našeg djelovanja je na sekularnoj sceni. Donositi Radosnu Vijest onima koji je nisu svjesni ili nikada nisu za nju niti čuli, ili možda jesu ali se sa svime u svezi vjere sprdaju. Tu Effatha želi djelovati. Netko ima krive informacije o Kristu, ili nema nikakve. To je ogroman prostor za djelovanje, premda i vrlo sklizak teren.


Planovi za budućnost?

Tomo: Svirka za svirkom, pa opet svirka, pa onda bez odmora svirka i svirka…Eto…
Marin: Uskoro će biti gotov naš prvi demo, tome se silno radujemo. Effatha svojoj glazbi prilazi vrlo studiozno, i muziciranje se približava sve više progresivnom pristupu glazbi. Effatha je bend koji je žestok uživo, ali i vrlo predan tome da u studijskom radu napredujemo. Što se tiće koncertnih aktivnosti, prihvatit ćemo svaki izazov koji pred nas postavlja Gospodin, pa gdje nas pošalje mi ćemo tamo i zapalit bez obzira gdje to bilo. Kako će rock publika reagirati na nas ostaje da se vidi. Spreman sam na gotovo sve, nemam nikakve iluzije o tome da ću bit rock star, mogu prije dobit batina. Ali Bogu hvala, rokat ćemo i dalje pa makar nam naljepili na usta tonu izolir banda.

Marine, već dulje vrijeme imaš emisiju kršćanske glazbe na Radio Trsatu. Koja su tvoja iskustva, kako u rockerskoj Rijeci ljudi reagiraju na kršćanski metal i punk?

Marin: Iznenađujuće...Kada emisija ide uživo, dođe na kontakt broj Radio Trsata i po tridesetak sms poruka, a nije baš sve poslala moja mama. Ne moš vjerovat. Ima tu i pogrda i raznih bedastoća, ali i velikih šokova u pozitivnom smislu. Mnogi mladi ljudi koji su išli u crkvu ili imali kršćanski odgoj, ali su zavoljeli rock glazbu, pa sad na misu idu svake 27. nedjelje u godini, su iznenađeni da jedan takav bend kao što je Effatha postoji, a kamoli cijela inozemna kršćanska scena...Kada u eter radija zakrkam bend poput Mortification i u studiju radija otpadne luster sa plafona, savjest mnogih ne može ostat mirna. Ili me napadnu ili me zavole. Nema tu kompromisa i ne želim ih davati nikome, a ponajmanje samom sebi. Vrijeme je da se glas o istini života galami, pa makar i sa krovova. Što više ljude upoznajem sa kršćanskom urbanom glazbom, sve više shvaćam da je to Božji prst u tome svemu umiješan i da mnoge stvari koje radim nisu od moje volje. Često se desi da sam upravo prisiljen objasnit nekom punkeru što je to kršćanska glazba. Ako se i ne složi sa kontekstom koji glazba nudi, onda makar počne cijeniti to što ga ne osuđujem takvog kakav jest. A to je ona početna iskra, iskra Duha Svetog u cijeloj toj priči.

Tomo, sve tvoje pjesme su napisane na kajkavskom narječju. Kako je došlo do toga?

Tomo: Gotovo da je došlo preko noći. Ma ne. Djelovalo je to kroz mene a da nisam ni bio svjestan toga. Okružen sam glazbenicima koji rade etno glazbu jako jako dobro i profesionalno, te surađujući sa nekima od njih - Mirko Švedna Žiga, Miroslav Evačić, i otkrio sam u nekom stadiju svoga rada ( jer sam prije pisao pjesme na standardnom književnom jeziku) da je moj kajkavski, tj. možda čak i lokalni, najbolje sredstvo da se izrazim. No i ne samo to, već i da zvuči fenomenalno, da ima izvrsnu melodičnost, da je snažan, zanimljiv, čudan i nerazumljiv, što opet daje jednu prednost Božjim Ovčicama da isplivaju iznad stotine postojećih domaćih bendova na sekularnoj sceni.

goran a. // 17/12/2009