Božje ovčice bi bili klasičan hardcore punk bend da nemaju dvije vitalne razlike koje ih potpuno odvajaju od cjelokupne domaće underground scene. Posve su religiozni u tematici, skoro do fanatičnog vjerskog fundamentalizma i imaju tekstove na kajkavštini koja je čak i originalnim govornicima katkad teško razumljiva izuzev ako niste upućeni u sve moguća jezična bogatstva brojnih naselja od Čakovca do Koprivnice. Ovaj dijalekt koji se govori na području sjeverozapadne Hrvatske i Gorskog kotara od Starog Graca na istoku, Murskog Središća na krajnjem sjeveru i do Fužina na jugu, praktički ima toliko inačica koliko i naselja. U Međimurju, Podravini i Zagorju svako selo govori drugačije - riječi koje se isto pišu i izgovaraju s različitim akcentima mogu imati posve drugačija značenja, gramatički oblici i glagolska vremena su pravi urnebes za tumačenje, a palatalizacija, jotovanje, konjurgacija padeža i različita upotreba glasova 'b', 'đ', 'f', 'j', 'lj', 'm', 'p', 'š' i 'v' uopće nemaju nikakve univerzalne zakonitosti osim one koju je domicilno stanovništvo tijekom proteklih 13-14 stoljeća usvojilo kao svoje domaće verzije pod raznim utjecajima i jezičnih križanja s Mađarima, Talijanima, Austrijanacima, Turcima i Romima. Stoga se kajkavski (isto kao i slovenski književni) najlakše razumije fonetski, no onaj tko ga možda tek površno poznaje prema općeprihvaćenom zagrebačko-purgerskom TV slengu, ovaj dijalekt Božjih ovčica će jako teško shvatiti. Otprilike ga i neće, upravo onako kao što kontinentalni Hrvati ne razumiju istrijanski čakavski, primjerice u pjesmama Franci Blaškovića, Alena Vitasovića, Šajete i Gustafa koji su se orijentirali za specifičniju, razumljiviju verziju svojeg domaćeg, lokalnog izražaja.
Jezik kojim pjeva, opako vrišti i grčevito growla vođa i gitarist Tomislav Mihac učiniti će se štokavskom Hrvatu kao nekakav prastari, arhaični slavenski jezik, možda tamo nekakav nepoznati, 'izmišljeni', možda kao slovenski, slovački ili čak ruski, no činjenica jest da je to pravi materinji (zavičajni) jezik koji se govori u Podravini. Meni koji sam biološki udaljen po rođenju i odrastanju svega 20-tak kilometara dalje na istok u Đurđevac, vražje muke su bile točno dešifriranje njegove poezije koja je na omotu cd-a ispisana nekim prilično nejasnim slovima po kojima se baš upravo kajkavski razlikuje od sela do sela istom mjerom kao što se razlikuje od većih gradova poput Varaždina, Koprivnice, Čakovca, Krapine, Zaboka ili posve drugačijeg kajkavskog u Delnicama.

Po meni, ovo je jedan ogroman plus za Božje ovčice koje su se poslužile njima najrazumljivijim i najjasnijim jezikom podravske naive, međutim univerzalnost kojom općenito frca današnji internet leksik nalaže da je najjednostavniji jezik onaj koji u sebi sadrži najviše posuđenica iz cijelog svijeta. Zapravo, kolonijalističkim metodama uzimanja mnogih riječi i značenja, engleski jezik je postao univerzalniji od nekih koje govori većina civilizacije (mandarinski, indijski, španjolski ili portugalski), ali sad na trenutak zaboravimo na to.

Ovdje se prije svega nalazi 36 minuta opako moćnog materijala koji 'sjeda' govornicima kajkavskog. Ako ga ne razumijete, onda se samo prepustite uvodnom punku "Več od sega sveta" s odličnim wah-wah efektima, urnebesnom hitu "Zdravo, zdravo" koji veliča Djevicu Mariju i jednoj od rijetkih starijih pjesama "0.42" (s demo materijala "Live EP", 2010, d.i.y., dakako u novoj varijanti) koja doslovce razara u jednoj minuti poput kombinacije Fuck The Facts i Exploited u kličućem refrenu 'svi skupa z menom aleluja'. "K tebi v nebi" možda isprve djeluje kao križanac Motorhead, black-metala klasičnog Bathory, ranog Burzuma i punka jer Tomislav koristi i grčevite vokale, no stvar je upravo kristalno jasna zbog njegovog detaljno izgrađenog stava 'da me nije stid priznati kako vjerujem u Boga'.

Opako žestoka "Vura je" puna blastbeatova i djelomično kompleksnijeg aranžmana upućuje na adekvatan razvoj benda u sviračko-eksperimentalnom pogledu. Zove na detaljno osviještenje sa završnim, sjajnim dijelom u umjerenom i psihodeličnom tempu - 'ljudi, stanite, vura je'. A prije toga je jako dobar ideološki tekst kojeg će samo poznavatelj kajkavskog skužiti:

'V babilonski kuli zmešani jeziki
ljudi nori grabljejo se
sakome cuka što de more
nega poštenja propalo bu se

penez žere bolest hora
sodoma i gomora posatalo je
nišče neče čuti nikoga ne brige

.... dojdi već jemput, čekamo te...

s puškom streljititi z lancima zavezati
stori dogi rešavljeju se
prsta v joko pljunoti v lampo
sema ljefko to nam je

žejna zemlja žejno telo
preveč ga vode a suho je
ljudi stanite to več tak ne ide
pak na križu je'

"Mati, mati", jedan od potencijalnih hitova albuma je u crossover metal/hip-hop stilu od RATM do System Of Down, a nije niti daleko nova balkanska inačica Black Sabbath u jednoj od ponajboljih pjesma "Tak te imam rad" sa uzvišenjem prema Bogu, a ne, kako bi se moglo shvatiti prema mračnim silama. Tomislav uopće ne krije impresiju prema Bogu isporučivši snažne komade "Žif je" i pokoru "Eloi, Eloi".

Da se zahvale svojim kolegama, izdavaču iz Poljske, napravili su pjesmu na poljskom jeziku ("Pan") i nastavili u stilu Black Flag jednominutnom pržionom "Deus et dominus meus" obračunavajući se sa kompromisima sreće, hedonizma i grijehova.

Ovakav album u nas sa sličnim temama pred dvadesetak godina u sasvim drugačijim žanrovskim relacijama (a i religijskim načelima) ostvarili su Matchless Gift čiji je Hare Krishna svjetonazor ispjevan na engleskom jeziku. Božje ovčice su brutalan i žestok bend beskompromisno snažnih sviračkih osobina. Pucaju energijom i klasičnim standardima hardcorea često prepličući metal i punk, a frustrirano-bijesne vokalizme koje bi neupućeni u kajkavštinu mogao shvatiti kao mrak, nihilizam ili sotonizam, ustvari su 'svjetlo' nebesa, ili kako bend to sam tvrdi - heaven core.

Upravo ovakvim spletom glazbenog sadržaja i lirski uzvišene religijski nadahnute tematike na zavičajnom dijalektu, "Beeeeeee!!!" je originalni i unikatni izdanak već poprilično razvijene domaće christian-rock scene. Po svim parametrima se odvaja od daleko ležernijih izvođača koji se kreću na područjima akustike, folka, soft-rocka, funka, popa, mainstreama i alternative. Opasan je ako se poetski i ideološki krivo shvati upravo zbog dijalekta i naglašene ekstremnosti, zato oprez. Mračne sile ne miruju niti kad se tumače liturgijski motivi. U svakom slučaju, ovo je radikalan album kome treba prilaziti savjesno, a ne anarhistički prgavo s nepotrebnim revoltom kakav je često prisutan u neskladima crkve, politike i medija.

Naslovi: 1.Več od sega sveta, 2.Zdravo, zdravo, 3.0.42, 4.K tebi v nebi, 5.Vura je, 6.Mati, mati, 7.Tak te imam rad, 8.Pan, 9.Deus et dominus meus, 10.Žif je, 11.Eloi, Eloi, 12.Deo gratias

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 10/11/2013