[mandelbrot set] o sebi i novom albumu, "Hotel Magnolia"...

Za početak predstavite [mandelbrot set]?

Pavle: Zadarsku frakciju čine Kris Vunić - povratnik iz Sydneya i ja (Pavle Valerjev) - došljak iz Rijeke. Riječku frakciju čine Željko Anić i Raul Jereb - oni još čekaju da se negdje vrate. Dvije gitare, bas i bubanj. Dakle, prilično klasična rock'n'roll postava kakva funkcionira još od Beatlesa i nije se iscrpila. [mandelbrot set] je počeo redovno svirati koncerte 2002. godine i to je samim time godina nastanka benda. Od značajnih događaja možemo spomenuti izdanje prvog, istoimenog albuma 2004. godine i drugog albuma "Hotel Magnolia" 2009. U međuvremenu se puno sviralo i promijenilo 3-4 bubnjara.

Neizbježno je i pitanje o nastanku imena, kao i o zagradama na početku i kraju istog?

Pavle: Imali smo u najranijoj fazi nekoliko ideja o imenu s kojima nitko nije bio zadovoljan. Onda smo napravili listu s 30ak prijedloga. I [mandelbrot set] se svima sviđao, a svakome iz različitih razloga. Krisu jer ima riječ "set" a to onda daje taj retro štih, netko me se sviđalo kako izgleda napisano, a nekome kako zvuči. A opet bez nekakvih pretjeranih simboličkih veza s kaosom i slično. Zagrade su uletjele isto više-manje slučajno, kao dio logotipa. Fora je što uglate zagrade u matematici predstavljaju jasno definiran interval brojeva, a za Mandelbrotov skup je to nemoguće odrediti. Dakle, ime je s tim zagradama paradoksalno. Zagrade su dio imena ali ih ne možeš izgovoriti. Bolje ne pitaj kakvi su bili oni odbačeni prijedlozi.

Kako je došlo do kombinacije da dva riječana udružena s dva zadrana?

Pavle: U najranijoj fazi su svi tadašnji članovi živjeli u Zadru, iako su skoro svi odnekud došli. Zadarska scena je skoro uglavnom profilirana na bipolu punk - metal, i nema neku tradiciju eksperimentalnog rocka. Tako da je i meni i Krisu, obojici autsajderima za lokalnu scenu koji su došli živjeti u Zadar bilo vrlo teško naći ljude s kojima bi osnovali bend koji bi svirao glazbu koja nam se zbilja jako sviđa. Jednom kad smo se skužili suradnja je bila logična i pronašli smo još dva barem djelomična istomišljenika. Bend je od početka funkcionirao kao kvartet. Kad je na samom početku jedan član napustio bend, zamijenio ga je Raul koji je moj prijatelj još iz školskih dana i s kojim sam već svirao u jednom bendu u Rijeci. Raul je bio spreman dolaziti povremeno u Zadar na probe, a i mi u Rijeku i tako je to počelo. Uvrnuta osovina Rijeka-Zadar. Što je najbolje, funkcionira i to možda skoro kao da smo svi u istom gradu. Poslije, kad je tadašnji bubnjar napustio bend, bilo je teško naći novog koji bi ostao na duže vrijeme i Željko je bio pravi izbor. Bubnjara je bilo puno lakše tražiti u Rijeci.

Kako biste Vi u par riječi definirali svoju glazbu?

Kris: Za mene je to teško pitanje.Postojimo predugo da slijedimo pravce, "spike" itd . Želim svirati nešto što ćete istovremeno držati na zemlji i dati osjećaj vrtoglavice i uzleta. Zanimljivija mi je atmosfera koja dobra muzika stvara, nego biti spoj ovoga ili onoga.

Pavle: Načelno je to vrlo intenzivan rock'n'roll sklon eksperimentima sa zvukom, ritmom i strukturom u našem stilu. Slažem se da je nezahvalno definirati svoj rad kad ti se čini da ne pratiš pravce i kad puno ulažeš u vlastiti zvuk, ali s druge strane sam svjestan da će ovo možda čitati netko tko bi volio malo precizniji opis. Zanimljivo je da svatko tko je opisivao naš zvuk ili bendove kojima "nalikujemo" je pričao nešto sasvim drugo od ostalih. To mi se jako sviđa, znači da imamo nešto zbilja svoje i da kod svakoga evociramo drugačije impresije, ovisno o ukusu i iskustvu samog slušatelja. Dakle, dragi budući fanovi najbolje je da dođete i poslušate bend uživo ili barem sa CD-a i donesete svoj vlastiti opis. Poslije nam kažite kako vam to zvuči.

Neka zanimljivost vezana uz novi album? Razlike između debi albuma i ovog?

Kris: Jednostavno smo si dali malo više oduška. Pavle i Raul su napokon dobili priliku iskoristiti mogućnosti koje ti bolje prilike u studiju pružaju: meni je bilo prelijepo vidjeti i slušati što su sve sa gitarama napravili na ovom albumu a na prvom to jednostavno nije bilo moguće. Ovaj put smo gradili pjesme sporo i postepeno i nakon svake razgovarali kako ćemo je snimati, gdje nadosnimati gitare, kako eksperimentirati sa studijskim efektima i slično. Nema tu velike mudrosti: to su jednostavno prednosti višekanalnog snimanja. Naravno da smo pazili da ne pretjerujemo jer neke stvari jednostavno ne možeš reproducirati uživo. A zanimljivosti? Sjećam se kada je Raul odsvirao buku za kraj pjesme Dingo. Bio sam umoran i trebao sam malo rastegnuti noge. Izašao sam na ulicu sa osjećajem da ću se onesvijestiti a u glavi se vrtio Raulov dron. Kad sam stigao na Korzo zamislite! Hare Krišne su stvarali dronove i pjevali mantre! Astralno putovanje! Teška mistika!

Pavle: U stvari imali smo malo bolje uvjete snimanja, iako studio nije bio veći, dapače, bio je vrlo mali. Snimanje je trajalo 5 dana, a ne 2, ali isto smo se totalno iscrpili. Snimali smo svaki instrument posebno, a ne odjednom i zato je snimka čišća. Miks i mastering su puno profesionalnije odrađeni. Sam materijal je nešto drugačiji jer je bend kreativno napredovao, ali i dalje mislim da se vrlo jasno kuži da je to isti bend. Tko zna kako će treći album zvučati. Uvijek je to nova avantura. Zanimljivo je da je ime albuma nastalo kao interna šala na turneji s članom grupe Gone Bald dok pjesme još nisu postojale osim par grubih skica, a s vremenom je počelo poprimati sasvim druga značenja. Danas na album "Hotel Magnolia" gledam kao na konceptualni album, obzirom na to kako je nastajao i kako zvuči, a ime se uklapa u tu priču. Jako smo zadovoljni kako je sve ispalo. Tko je sve glazbeno utjecao na Vaš rad?

Kris: Ima užasno puno bendova . Kad smo tek počeli svirati Birthday Party mi je definitivno bio jedan od bitnijih, Suicide, Pere Ubu ... ali više ne idem za tim. Jako puno toga može biti utjecajno i nisu svi utjecaji glazbeni. Nemam potrebu biti Mister Master Alternative pa nabrajati tisuću opskurnih bendova sa Amphetamine Reptile.

Pavle: Svi slušamo jako puno raznolike glazbe. Kad smo počinjali primjerice slušao sam Jesus Lizard, Mule, Shellac i Big Black, Husker Du, Spacemen 3…ali nikad nisam skidao na gitari tu glazbu. To ne bih ni znao odsvirati kako spada da me netko pita. Bendovi te mogu inspirirati ne samo glazbom i zvukom, već i ugođajem i stavom kad pristupaš vlastitom stvaranju.

Pjesma koja Vam je promijenila život?

Kris: Ne bih mogao pjesmu izdvojiti nego album: Black Flagov "Damaged". Energija, bijes, emocije... i dalje se naježim kad čujem bilo koju stvar sa tog albuma. Imao sam petnaest kad sam ga prvi put čuo i neće mi nikada dosaditi!

Pavle: I ja preferiram pristup slušanja cijelih albuma pred slušanjem pojedinih pjesama. Ima nekoliko takvih albuma u raznim razdobljima života. Četrnaest godina - albumi "Piper At The Gates of Dawn" i "Sourceful of Secrets" od Pink Floyd. Tad sam prigrlio psihodeliju. Sedamnaest godina - "Goo" od Sonic Youth. Tada sam uronio u američki noise-rock i još nisam izronio. Tada sam negdje otkrio i Mudhoney i Pixies. To je bilo doba vinila i kazeta, prije interneta. Shvatio sam rano da glazba može biti puno uzbudljivija ako joj se pristupa na nekonvencionalan način i ako ne pokušavaš previše oponašati. Kome uopće treba još jedna kopija nekog isfuranog MTV benda?

Kako Vam je bilo stati uz bok s Davidom Yowom i zasvirati s njim?

Kris: Još mi nije jasno kako smo to izveli. Oduševilo me koliko je Yow bio opušten oko svega toga: "Koju stvar hoćete da pjevam s vama? Cannibal? Ne mogu se riječi sjetiti ... ajde me podsjeti ... aha aha ...ok ... " Qui su bili odlični, pravi amerikanci, jako lupaju!

Pavle: U stvari bilo je jako lijepo i jako kul. Yow je bio jako pristupačan i dobro je otpjevao, a mi smo u ushitu, dakako, dobro odsvirali tako da je sve skupa ostalo kao neka lijepa uspomena. Nismo se usrali u gaće zato što sviramo s jednim od naših glazbenih heroja.

Da li postoji neki bend ili izvođač s kojim bi htjeli zasvirati a da to još niste?

Kris: Sa Oxbow ili sa Nick Sakesom , što god on sad svirao. Nick Sakes je genijalac i ne ide mi ni nikako u glavu kako ljudi više slušaju neko pomodno smeće kao Rapture a ne Sicbay!

Pavle: Rekao bih da se moram složiti s Krisovim izborom. Osim toga, volio bih imati povremenu suradnju s nekoliko ljudi na domaćoj sceni koji su mi prijatelji i koji su vrlo kreativni, a još nismo imali priliku ozbiljnije surađivati.

Što se sve trenutno vrti na Vašim plejerima kod kuće, u autu…?

Kris: "The Notorious Byrd Brothers" od grupe The Byrds. Inače puno toga
slušam iz šezdesetih. Uvijek me zapanjuje kako su ti bendovi mogli biti
tako kreativni, a tako mladi i tako samouvjereni .

Pavle: Na mojem gramofonu trenutno svira "Exploded Drawing" grupe Polvo. Nevjerojatno kreativan bend, a podcijenjen. Inače, i ja jako volim rock šezdesetih i sedamdesetih. Često slušam Neil Younga i Beatlese.

Što mislite o Myspace, Facebook ili ostalim servisima u promociji benda?

Kris: Internet je jednostavno nešto bez čega se više ne može ako se želiš aktivno baviti muzikom. Myspace je odličan za stvaranje kontakata, ali na internetu ima more toga i šanse da barem malo isplivaš su zaista male.

Pavle: Iskreno, ti servisi mi pomalo idu na živce, ali recimo da je Myspace nužno zlo. Otkrio sam nekoliko zbilja jako dobrih bendova na Myspace-u i stotine prosječnih ili loših. Koliko nam je to zbilja pomoglo u promociji, ne znam. Imam utisak da nije previše, ali opet, tko zna. S druge strane, neki se kunu da su imali jako velike koristi. Facebook uopće ne želim ni razmatrati. Zadržat ćemo naš Myspace profil, ali trenutno radimo na izradi nove, klasične web stranice benda. To mi je nekako draže.

pedja // 18/08/2009