Uz to što je član možda i jedine hrvatske grupe koja ima međunarodnu reputaciju, sisačke surf-rock skupine The Bambi Molesters, još su barem dva razloga koji su nas ponukali da porazgovaramo sa Daliborom Pavičićem: potpisnik je glazbe za film "Prezimiti u Riu", koja je nedavno objavljena i kao CD izdanje Dancing Beara, te urednik zapažene surf kompilacije "For A Few Guitars More - Tribute To Enio Morricone" (Dancing Bear).

PREZIMITI U RIU

- Glazba iz filma nagrađena je na prošlogodišnjem Filmskom festivalu u Puli Zlatnom Arenom, koje su sličnosti i razlike u stvaranju glazbe za grupu, sa grupom u odnosu na glazbu za film? Da li je glazba nastajala uz gledanje filma i (koliko potreba za prilagođavanjem scenama utječe na samu strukturu glazbe) prilagođavana scenama?
- Rad na glazbi za film bitno je drugačiji od rada s bendom. Kod rada s bendom tema nije zadana, možeš krenuti kuda god hoćeš, nema kompromisa i pjesma mora, što se veli, "držati vodu". Kod filma je to uvjetovano dužinom scene, atmosferom, količinom dijaloga, redateljskom vizijom i slicno. Nije nužno da ta ista glazba za film funkcionira kao pop pjesma, van filma. Što se same tehnike tiče, većina glazbe je nastajala uz gledanje filma. Razlog tome je činjenica da ritam i struktura filmske teme (mozda je tema i prejaka riječ) mora savršeno odgovarati onome što vidite na filmskom platnu. Samim tim uvjetovano je i trajanje glazbe.

- Da li takvo CD EP izdanje u današnje vrijeme, kad npr. jedan ZG pop-band s prvim mjestom na hit-depou proda 80 primjeraka svog albuma, ima svoju ekonomsku opravdanost, (diskografsku isplativost) odn. kako se prodaje i "da li će se pokriti?"
- Isplativost projekta nije u ovom slučaju bila u prvom planu. Ljudi uglavnom griješe kad misle da svi projekti, barem oni koje radi Dancing Bear, moraju biti komercijalno isplativi. CD je nastao iz potrebe promocije filma i da na neki način pokaže da smo i bend i ja osobno sposobni raditi kvalitetnu glazbu za film. Soundtrack, isto kao i CD EP format, se u Hrvatskoj tradicionalno loše prodaje ukoliko se ne radi o top filmskim naslovima. Slično vrijedi i za jazz izdanja. Nisam previše opterećen time. Uostalom CD je dobio dovoljno dobrih recenzija da bi se zamarao brojkama.

FOR A FEW GUITARS MORE

- S obzirom da kompilaciju čine stvari posebno snimljene za ovu priliku od strane surf instrumentalnih bandova iz cijelog svijeta, a ti si pripremao projekt, kako je to sve izgledalo, kakvo je iskustvo sastavljati i uspjeti sastaviti takvu kompilaciju?
- Ideja o albumu na kojem bi surf instrumentalni bendovi obradili Morriconijeve spaghetti western teme pojavila se prije cca. 2 godine. Netko je postavio pitanje na Cowabunga mailing listi (gdje se okupljaju surf fanatici) da kako to da nitko nije napravio Tribute to Morricone CD. U poplavi raznih tribute CD-ova doista se nitko nije sjetio čovjeka koji je presudno utjecao na skoro svaki surf bend. Pošto sam otprije poznavao Larry Whitea, eksperta za spaghetti westerne, pao je dogovor da on i ja složimo kompilaciju, a nekako je najlogičnije bilo da je objavi Dancing Bear. Nešto bendova je kontaktirao Larry, nešto ja i eto 2 godine poslije dobili smo i više nego dobar CD.

- Ima li kakva posebna, manje poznata zanimljivost vezana uz nastanak albuma?
- Najzanimljivije je da su Scott McCaughey i Peter Buck nakon što sam im poslao kompilaciju pitali da zašto ih nismo tražili da i oni obrade nešto jer su veliki fanovi Morricone-a.

- Da li je album distribuiran i recenziran izvan Hrvatske i kakvi su dosadašnji povratni efekti?
- Recenzije su za sada izašle u specijaliziranim instrumental fanzinima i web site-ovima. Sve su odreda odlične. Svi se slažu da su bendovi napravili izvrsne obrade. Album će od 31.03. u Njemačkoj distribuirati EDEL. Treba reći da se tu radi o klasičnoj distribuciji, dakle Dancing Bear po prvi put izvozi gotov proizvod u Europu. To je dobro za Dancing Bear, ali i za sve bendove na etiketi jer se otvara jedno sasvim novo tržište. Prvi rezultati sa terena govore o velikom interesu, a i ljudi iz EDEL-a su dosta optimistični.

- Može li se o albumu govoriti kao o jednom od značajnijih surf albuma protekle godine u svijetu, a ako da, što to konkretno i znači?
- Čak i kada bi to bio jedan od značajnih surf albuma protekle godine, to ništa posebno ne znači jer je surf scena dosta mala, a i nikad nije bila previše "in".

- Praktično pitanje - što na koncu konca imaju grupe koje su zastupljene na albumu od objave? Koliko, npr. primjeraka CD-a dobije svaka grupa?
- Osim vlastite promocije svi bendovi imaju i standardni ugovor koji predviđa određeni postotak od prodaje. Besplatni primjerci za bendove se tkdj. podrazumijevaju.

BAMBI MOLESTERS

- Posljednji je album, ovjenčan kritičarskim lovorikama distribuiran i na europsko tržište. Što to konkretno znači za grupu? Npr. financijski?
- Uhh, treće financijsko pitanje :-) Album je licencno objavljen na pod-etiketi Ace Records-a koja se zove Big Beat. Dakle, što se tiče Europe mi smo sada na istoj etiketi kao i , recimo, Crampsi. To konkretno znači da se album trenutno distribuira u cijeloj Europi, Australiji, a može se nabaviti i u Americi. Biti objavljen na Ace-u nama je izuzetno bitno jer je više od 50% moje kolekcije CD-ova objavio Ace. Druga bitna stvar je da Ace vrlo rijetko radi sa novim bendovima. Oni su prvenstveno re-issue etiketa koja u svom katalogu ima neka od najjačih imena rhythm and bluesa, 60s garage punka, rockabillija, jazza i sl. Dakle, kad se netko odluči objaviti nekakav hrvatski bend onda to nama jako znači. Ne toliko financijski, koliko zbog činjenice da je netko prepoznao kvalitetu u onome što mi radimo bez obzira što dolazimo iz zemlje koja baš i nije na karti posebno interesantnih glazbenih zbivanja. Nadalje, CD je zahvaljujući Ace-u recenzirao i Mojo i Uncut, a još prije toga Pitchfork. Za nas je to bitnije od materijalne koristi.

- Da li su zvučna svjetska imena koja su se pridružila na svoj način u stvaranju albuma i dala svoj doprinos isključivo na prijateljskoj osnovi dostupna na takav način samo ako im se dopada glazba u kojoj sudjeluju? Možeš li nam otkriti razlike u pristupu projektu između "gostiju" na albumu?
- Na prvo pitanje ste već i sami dali odgovor. Presudno je bilo to da smo mi gostima ponudili kvalitetan materijal koji se njima dopao. Ti ljudi nisu plaćenici i ne žive od gostovanja na tuđim pločama. Ne znam s kojim novcima bi kupili Petera Bucka. I to ne govorim kako bi sad svi mislili kako smo mi face nego da objasnim koji je bio pristup projektu. Mislim da je kod svih gostiju pristup bio isti, a to je da nenametljivo dodaju nešto što neće drastično izmjeniti zvuk benda. Mislim da su u tome u potpunosti uspjeli. Vrhunski glazbenici i fenomenalni ljudi.

- Od samih svojih početaka više ste koncertrirali "vani" nego u Hrvatskoj. Danas se u Hrvatskoj za BAMBI MOLESTERS definitivno povećala razina upućenosti Hrvata prema vama. Utječe li to i na mogućnost češćeg koncertriranja u HR odnosno koliko je moguće u današnjem trenutku biti poznat izvođač, a da se to prvenstveno vama i isplati?
- Prošle godine smo uglavnom svirali u Hrvatskoj i Sloveniji. Ne znam napamet točne brojke, ali mislim da smo odsvirali sve što se moglo. Dobra prodaja ploče i dobre recenzije su svakako imale presudan utjecaj na češće svirke u Hrvatskoj, ali mislim da je i klupska scena nešto jača nego proteklih godina.

- Koliko su instrumentali koji kod BAMBI molestersa čine većinu materijala pogodni za radio difuziju i skupljanje kunske evidencije u vidu tantijema?
- Uz redovno puštanje, neke od naših stvari koriste se i kao background za čitane poruke. Background glazba se najčešće ne prijavljuje. Zašto je to tako trebao bi pitati urednike na radio stanicama i ZAMP. Postoji ta čudna praksa na domaćim radio stanicama da se ispod bilo kakve priče vrti glazba. Mislim, jasno da se vrti kad je besplatno. To je tema za neki drugi razgovor.

- Prema kamo surfaju BM sa svojim planovima u glavi?
- Sada su na red došle svirke vani i to nas veseli jer je u 5. mjesecu dogovoren nastup na Wipeout festivalu blizu Barcelone gdje sviramo istu veče kad i Billy Childish. U 6. mjesecu slijedi turneja po Njemačkoj koja završava sa svirkom na prestižnom Orange Blossom Special festivalu u Beverungenu. Tamo ćemo nastupiti zajedno sa Chrisom Eckmanom. Najveće svirke planirane su za 7. mjesec, ali to ćemo objaviti kad sve bude dogovoreno. Za sada samo možemo reći da poslije toga ništa više neće biti isto.

- Čini li ti se da ste uspjeli pomiriti s jedne strane komercijalizaciju koja vam osigurava dobru produkciju i bendovsku egzistenciju a s druge autorski undergrounditet i slobodu u muziciranju, ta dva tako često sasvim oprečna estradna pola?
- Mislim da bi bend opstao i bez te komercijalne strane, ali je svakako ugodnije raditi ukoliko znaš da se CD prodaje i da možeš privući ljude na koncert. Mi smo stvarno prošli sve - od malih klupskih svirki do svirki za 1000 ljudi. Ni jedno ni drugo nam ne predstavlja problem i ni u jednom trenutku nismo morali raditi kompromise. Također smo uvjerenja da će uvijek postojati određen broj ljudi koji uživa koliko i mi u onome što radimo.

- Tvoj komentar ovogodišnjih nominacija/dodjela Porina i Crnih mačaka i uloga B.Molestersa u cijeloj priči.
- I jedna i druga manifestacija su potrebne za promociju hrvatske glazbene scene. Sama podjela kipića je manje bitna stvar. To je samo mišljenje glasačkog tijela koje na kraju krajeva ni ne kupuje CD-ove. Kod Crnog mačka je glasačko tijelo u posljednjih par godina smanjeno na novinare koji stvarno prate glazbu, a uslučaju Porina radi se navodno o 1000 profesionalaca. Kad bi Hrvatska imala 1000 ljudi koji su profesionalno vezani uz glazbu onda bi Hrvatska bila glazbena velesila. Bilo bi stvarno interesantno vidjeti tko sve zapravo glasa. Mislim da je protekle godine objavljeno premalo kvalitetnih izdanja da bi bilo koja od nominacija/dodjela imala potrebnu težinu. No, kao što sam rekao, to i ne bi trebalo doživljavati kao natjecanje nego kao show. 3 sata razvučene dodjele Porina su jako loš show i siguran sam da će nešto u tom smislu trebati mjenjati u budućnosti.

- Zašto tako velik band NIKAD nije imao samostalan koncert u Varaždinu?
- Dobro pitanje, ali krivi sugovornik :-) Mogu samo reći da smo u Čakovcu svirali 3 puta u zadnjih godinu dana. Ako postoji klub u Varaždinu ili mi ne znamo za njega ili oni za nas :-)

okhrk // 02/04/2003