Intervju s Igorom Djekeom, voditeljem radionice usne harmonike na slijedećem DORF-u i jednim od boljih svirača tog instrumenta na ovim prostorima…

Svi koji se odluče baviti rock'n'rollom zamišljaju se na stageu s gitarom u rukama, mikrofonom, eventualno basom ili skrivenim iza bubnjeva. A ti si se, eto, odlučio za usnu harmoniku. Kako je do toga uopće došlo? Da li si se ikad zamišljao s gitarom u rukama?

Vjerovatno jesam, ne sjećam se. Kupio sam si akustaru prije nekih 15 godina ali me nije baš nešto dugo držala zaokupljenim. Usnu harmoniku sam imao kao klinac, onu kinesku naravno, i kako sam počeo slušati blues odlučio sam kupiti blues harmoniku. Naravno u to vrijeme nije bilo tečajeva, interneta ili bilo koga tko bi mi pokazao kako se svira, nego sam išao težim tj. sporijim putem. Preslušavao sam pjesme u kojima mi se sviđala usna harmonika i skidao malo po malo. Vremenom se taj moj ''riječnik'' fraza i rifova proširio i tako postaneš samouki usnoharmonikaš.

Već nekoliko godina zaredom nastupaš na Blues Harp Festivalima, rame uz rame s Nevenom Mijačem, Tomislavom Golubanom, Krešom Oremušom i ostalim domaćim šampionima usne harmonike. Kako na tebe djeluje druženje s tim ljudima?

Ma ekipa je super. Razmijenjujemo iskustva i super se zafrkavamo, nema onog nekog nadmetanja, tko je bolji i sl. jer svaki od nas svira nekim svojim stilom a meni je to prilika da par puta godišnje sviram blues kojeg inače sviram samo kod kuće za svoju dušu. Sviđa mi se ta ideja promoviranja instrumenta kroz festivale i radionice jer je usna harmonika općenito slabo zastupljena kod nas.

Kakva je situacija što se tiče dostupnosti samih instrumenata i postoje li drugdje po Hrvatskoj tečajevi za usnu harmoniku?

Na našem tržištu dostupnost instrumenata ograničena je samo na Hohnerove modele a modeli drugih proizvođača se mogu naručiti izvana putem interneta. Što se tiče radonica u zadnje vrijeme ih ima nešto više iako je i to mali broj (oko 5 radionica godišnje), Gračišće u Istri, Pirovac, Zagreb i po prvi puta i u Vinkovcima ove godine... Tom malom broj pridonosi slaba zastupljenost usne harmonike u današnjoj glazbi. Na to se veže i slaba prodaja harmonika tako da u manjim sredinama poput Vinkovaca ne možeš kupiti usnu harmoniku jer prodavaču je rizik naručiti nešto za što misli da se neće prodavati. Tako danas ljudi nemaju gdje kupiti i nemaju gdje čuti harmoniku. Treća stvar je ta što dosta ljudi još uvijek usnu harmoniku smatra igračkom a ne pravim instrumentom koji je zastupljen skoro u svim glazbenim stilovima.

Više od deset godina vodiš sastav Thee Knuckleheads s kojima njeguješ garažni rock'n'roll s jakim primjesama bluesa, kakav u Hrvatskoj nitko ne svira. Kako ti to uspijeva, budući da dosta bandova ni u Zagrebu ne potraju toliko?

Nije baš 10 godina ali za jedno dvije godine... Ne znam ni sam, bend još uvijek postoji ali u zadnje dvije godine djelujemo dosta pasivno a to je zbog česte izmjene članova benda. Iste probleme imaju i drugi vinkovački bendovi jer mala je sredina, glazbenika je malo, i osim svirke svi imamo svoje poslove i obaveze pa je teško nekada to sve uskladiti. S vremena na vrijeme odsviramo pokoju svirku i to je za sada to. Bilo bi lijepo samo se tim baviti i od toga živjeti ali to u nekom drugom životu.

Tvoj blog harpplayer.blog.hr zasigurno je najiscrpniji sajt o usnim harmonikama u Hrvata, a možda i šire. Postoji li nekakva mreža harmonikaša na Balkanu koji međusobno razmjenjuju informacije o instrumentima, izdanjima i sl.? Održavaju li se u susjednim državama kakva natjecanja u sviranju usne harmonike?

Harp player blog je trenutno jedini domaći sajt ali harmonika je pronašla svoja mjesta širom interneta pa su se tako u zadnje dvije godine otvorile grupe na glazbenom forumu, myspaceu, facebooku, news grupama, postoji i novootvoreni harmonica space samo za harmonikaše a stranih harp sajtova i web-zina ima stvarno dosta. Ne smijem izostaviti ni youtube na kojem ima hrpa odličnih videa za učenje usne harmonike. Što se tiče natjecanja, mislim da nema nigdje osim u Trossingenu, rodnom mjestu harmonike gdje se održava svake 4 godine i to na svijetskoj razini.

U sklopu nadolazećeg DORF-a vodit ćeš radionicu usne harmonike. Kako je uopće do toga došlo? Kakav je odaziv i kakav si edukacijski materijal pripremio polaznicima?

U koncertnom programu festivala jedna večer je posvećena usnoj harmonici gdje će nastupiti blues band Small House Brown i 5 usnoharmonikaša. Vezano na taj dio organizirana je i radionica harmonike u kojoj će polaznici steći one osnove koje su bitne za prosviravanje instrumenta i koje su podloga za daljnju izgradnju stila. Disanje, ritam, ljestvice, akordi, rifovi, efekti, ozvučeno sviranje i primjena svega u svirci.

U potpunosti si samouk, no čak i kao takav morao si imati nekakve uzore. Sigurno ih ima mnogo, ali reci tko te najviše oblikovao? I možeš li dati neke savjete samoukim harmonikašima koji tek kreću tvojom stazom?

Najviše volim slušati crne bluzere jer ne komliciraju puno nego jednostavno izbace taj svoj blues kroz harmoniku i to zvuči odlično i kada je jedan ton u pitanju. S druge strane volim i tu garage-punk-blues fuziju a tu mi je apsolutno na vrhu Walter Daniels (Jack o' Fire, Big Foot Chester, South Filthy...).

Savjetujem svima da dođu na radionicu jer će kroz nekoliko sati naučiti ono što bi inače sami naučili kroz pola godine ili čak i više. Mnogi odustanu nakon prvih prepreka koje su bitne da bi se uopće zakačili za ovaj instrument.

Za kraj, nekoliko pitanja iz spomenara. Što slušaš trenutno od moderne glazbe i uz što se opuštaš nakon napornog radnog dana?

Slabo slušam modernu glazbu ali eto neki dan su mi pod ruke došli Eagles Of Death Metal pa sam to malo preslušavao... Na myspaceu sam pronašao jednog modernijeg harmonikaša Son of Dave, to mi je fora pogotovo zato što je one man band a dobro zvuči. Za opuštanje najviše volim soul instrumentale i surf.

Neću te pitati koji su ti hobiji, ali eto, jedan pametan citat za kraj….

Ja ne bi citat ja bi hobije J

Hobi mi je skupljanje gitarskih pedala i experimentiranje sa zvukovima usnjaka, a nadam se da će se u budućnosti iz hobija izroditi i kakav one man band.

Hvala na ugodnom razgovoru i pozdrav svim čitateljima terapije.

djole // 23/02/2009